Pogled koji će biti simbol turističke ponude Crne Gore

Ulazi se u finalizaciju projekta žičare Kotor - Lovćen /

Crna Gora će nastupajuću ljetnju turističku sezonu dočekati sa jednim novim sadržajem – konačno ćemo, nakon decenija najava, opet imati žičaru Kotor – Lovćen sada u turističke svrhe. Žičara ide sa 60 na 1.300 metara nadmorske visine. Putovanje žičarom će trajati 11 minuta. 

Za dva mjeseca se očekuje okončanje radova, a žičaru Kotor - Lovćen gradi konzorcijum Leitner – Novi Volvox. Kamen temeljac postavljen je na Dan državnosti 13. jula prošle godine kada je rečeno da će radovi biti završeni za godinu dana.

Ugovor o koncesiji na 30 godina između Vlade Crne Gore i konzorcijuma Leitner-Novi Volvox je potpisan decembra 2021. godine. 

Koncesionar će, kako je najavio, napraviti i prateće sadržaje, što je više nego što je bio obavezan ugovorom, pa će ukupna investicija umjesto planiranih 20 miliona biti oko 30 miliona eura. Ova izuzetna turistička atrakcija imaće ekskluzivne restorane, dječja igrališta i bob stazu kod izlazne stanice. 

ZAVRŠETAK PROJEKTA I PRIJE ROKA

Kako je kazao predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić za Caffe Montenegro, očekuje se završetak projekta i prije roka i on će predstavljati jedinstvenu atraktivnu turističku ponudu cijele Crne Gore. 

Vladimir Jokić, predsjednik opštine Kotor

- Projekat će nakon decenija najava biti konačno završen i to je priča u koju ljudi nijesu vjerovali. Žičara ide sa 60 na 1.300 metara nadmorske visine. Putovanje žičarom će trajati 11 minuta. Takva jedna ponuda će biti jedinstvena atrakcija ne samo za Crnu Goru nego i za region. Žičara je na putu da se završi, svi stubovi su već postavljeni. Kabine su izrađene i ide se ka finalizaciji.

Taj pogled koji će se pružati sa žičare će biti simbol turističke ponude cijele Crne Gore i vjerujem da će to doprinijeti kako turističkoj ponudi Kotora tako i prepoznavanju cijele Crne Gore - kazao je Jokić. 

Prema njegovim riječima, i samo otvaranje će biti spektakularno i na ponos cijeloj Crnoj Gori.

• Ovo je jedna od rijetkih situacija u istoriji u protekle tri decenije da je koncesija koju je dala država urodila plodom, i to je nešto što treba da bude model i za druge investicije - poručio je Jokić.

Kako je istakao ,,način na koji se ovim projektom otkriva Boka i Lovćen nikoga neće ostaviti ravnodušnim". 

- Žičara je fantastičan dodatak turističkoj ponudi Kotora i doprinijeće dodatno prepoznatljivosti Crne Gore - kaže Jokić.

Inostrani i domaći gosti imaće jedinstven pogled na zaliv, brz ekološki prevoz od Kotora do Lovćena, a biće im dostupno i mnoštvo sadržaja i restorana kojima će biti obogaćen cijeli kompleks.

Žičara će biti duga oko 3.900 metara. Projektovani kapacitet je na nivou od 1.200 putnika po satu, a očekivani broj putnika tokom prve godine njenog rada biće 400.000 ljudi. Žičaru će opsluživati 40 gondola. Početna tačka predviđena je u Kotoru (lokalitet Dub), a krajnja u selu Kuk na Lovćenu.

Sva oprema žičare biće proizvedena od strane renomirane kompanije Leitner koja je osnovana još 1888., a svoju prvu žičaru realizovala je davne 1908. godine.

Izgradnjom žičare izbjeći će se značajno korišćenje starog puta preko Njeguša što će doprinijeti i njegovom boljem očuvanju, ali i smanjenju zagađenja usljed manje količine štetnih gasova koje emituju automobili. Investicija će imati pozitivan uticaj i na lokalne proizvođače hrane i pića.

Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković naznačio je da ovaj projekat puno znači za turističku ponudu dva grada i lokalnim privrednicima.

- Nova radna mjesta i snažni koraci naprijed ka boljem životu svih građana moraju biti naše najsnažnije opredjeljenje - ukazao je Đurašković.

ŽIČARA - NEKAD I SAD

Korijen ovog projekta potiče od Austrougarske monarhije koja je odlučila da izgradi žičaru Kotor – Cetinje u ratnom vihoru 1916. godine. Austrougarska imperija imala je svoju žičaru sa tri rute. Žičara je rađena kao nužnost i jedina mogućnost snadbjevanja austrougarskih trupa koje su osvojile zaleđe Boke Kotorske i Lovćen. Nije rađena za prevoz putnika, rađena je za potrebe vojničke nužnosti za logističku podršku vojne operacije.

U knjizi ,,Austrougarska žičara Kotor-Cetinje 1916" autora Radojice Raša Pavićevića opisano je kako su specijalne jedinice austrougarske vojske gradile žičare jer su već gradili takvu u Austriji, Švajcarskoj.

Gradnja se odvijala u uslovima ratnih dejstava koji su se odvijali blizu gradilišta, trase, januara 1916. godine, u veoma teškim i složenim zimskim vremenskim uslovima.

- To je bio izuzetno važan, značajan i složen poduhvat. Našao sam podatke jednog poručnika bojnog broda koji je opisao vremenske uslove rada u januaru, pristupačnost terenu, koji su bili izuzetno teški i zahtjevni. Za sat vremena žičarom se do Njeguša prevozilo 7.500 kilograma materijala, ali pošto to nije bilo dovoljno onda su radili i drugi krak od Škaljara nakon čega je urađen završni krug do Cetinja koji je prevozio fascinantnih 110 tona dnevno materijala – zapisao je Pavićević, penzionisani potpukovnik, entuzijasta i zaljubljenik u planinarstvo i vojnu istoriju, koji je godinama obilazio i istraživao austrougarske fortifikacije.

Trasa žičare je bila veoma zahtjevna, velika visinska razlika, trebalo je izgraditi pogone sa nosećim stubovima, prenosnim mehaniznima, izgraditi stanice i podstanice, elektifikacirani su magacini jer se radilo u tri smjene.

Godinu ipo ratovanja i onako slabo ekonomski razvijenu Crnu Goru i njeno stanovništvo u potpunosti je iscrpilo, vladala je velika glad, nemaština. Prvih dana okupacije prema procjenama Generalnog guvernardurstva trebalo je obezbjediti dnevno 200.000 porcija hrane. Ministarstvo rata Austrougarske u martu 1916. godine odobrilo je 200.000 kukuruznog brašna, 70.000 kilograma pečenog kruha za prehranu vojske i stanovništva Crne Gore. Osim hrane bilo je potrebno pružiti i materijalnu podršku i logistiku za dalje napredovanje vojske prema istoku. Skoro sva sredstava su upravo transportovana ovom žičarom.

U ratnim dejstvima žičara nije mnogo stradala, dvije podstanice su izgorele, ali veliki problem su stvorili građani koji su odnosili djelove sa stanica i podstanica žičara.

Nakon završetka rata i prestanka okupacije Crne Gore Amerikanci i saveznici bili su spremni djelmično porušenu žičaru ponovo staviti u funkciju.

Prema projektu žičara će spojiti primorski Kotor, grad pod zaštitom UNESCO-a, i Nacionalni park Lovćen, u čijem središtu je Njegošev mauzolej, koji pripada opštini Cetinje. Ta ponuda će biti jedinstvena atrakcija ne samo za Crnu Goru nego i za region.

Glasnik „Novo doba“ 1919. godine apelovao je na patriotizam i poziva građane na obnavljanje žičare Kotor – Cetinje.

,,Naši dragi saveznici plemeniti Amerikanci, da bi nam ubrzali dovoz hrane koja se sve više gomilala u Kotoru dali su se na posao uređenja vazdušne željeznice Kotor-Cetinje. Pošto su dvije podstanice izgorele, a pojedini djelovi mašinerije uklonjeni, nabavka djelova će trajati duže vremena. Pošto ti djelovi nisu odnešeni van zemlje, apelujemo na patriotizam onih kod kojih se ti djelovi nalaze da ih vrate najbližim vlastima…"- pisao je tada glasnik „Novo doba“.

Austrougarska žičara je odradila ono zašto je sagrađena, a prestala je raditi krajem rata 1918. godine. Za potrebe mirnodopskih vremena žičara nije više bila u upotrebi, sistem nije obnovljen, djelovi nijesu vraćeni… a bila je itekako potrebna.

Danas nakon 107 godina napokon ćemo imati žičaru Kotor - Lovćen, nakon decenija priče i planiranja očekujemo uskoro vožnju iznad Bokokotorskog zaliva.

Žičara će obezbijediti i bolju pristupačnost Nacionalnom Parku Lovćen i Cetinju što stvara mogućnost i izuzetnu priliku da pomenute lokacije privuku veći broj turista u Crnoj Gori, što će rezultirati većom ukupnom potrošnjom posjetilaca na ovim lokacijama, čime bi se doprinijelo otvaranju novih radnih mjesta i svakako povećanju bruto društvenog proizvoda.