Posjetite, zabilježite…

Povodom 200 brojeva časopisa Caffe Montenegro 

Dvjestoti broj časopisa je sa nama. Časopis Caffe Montenegro je odolio vremenu i prostoru i postao kultni časopis u Crnoj Gori. Svojim sadržajem godinama osvaja čitaoce i dobija sve veće povjerenje. Kako i ne bi kad nas opija stilom, ljepotom dizajna, temama koje potiču iz naše prošlosti, koje govore o našoj sadašnjosti da bi se bolje pripremili i da bi bolje shvatili budućnost.

Ime časopisa asocira na kafu uz koju obično počinju priče. Prva jutarnja kafa nas razudi za obaveze koje nas čekaju u toku dana. Kasnije se popije još poneka.
Uz Caffe Montenegro sam od samog početka i evo još sam tu. U časopisu sam pronašla zadovoljstvo da pišem o raznim temama iz života ljudi, o jedinstvenim prirodnim ljepotama moje Crne Gore. Za mene je ovo bila velika obaveza, veliki zadatak jer moja zemlja je vječita riznica koja uvijek priča. Ima ona mnogo ispričanih i još mnogo više neispričanih priča, o svojim hrabrim i poštenim ljudima, koji su pisali našu istoriju i koji je i dalje pišu. A bez prošlosti nema ni sadašnjosti ni budućnosti. Svoj narod se mora poštovati, cijeniti i uvažavati kako bi samo zajedničkim snagama život činili dostojan čovjeka.

Moramo cijeniti plemenitost naših ljudi, naših predaka koji su se grčevito borili da sačuvaju svoje parče zemlje i dio plavog neba. Davali su sebe i u dobru i u zlu, i bilo nam je suđeno da se stalno borimo za slobodu bez koje nema života.
I izborismo se i sa drugima i sami sa sobom.
Cijeneći prošlost, stvaramo budućnost. I samo naprijed za nove ideale, umom, perom, ljubavlju, voljom, kreativnošću. Nikako sa sabljom i džeferdarom kako su morali naši preci, kad im je to bio jedini izbor u odbranu časti i obraza i zlatne slobode.
Danas naši mladi ljudi svojim zalaganjem bore se za bolju, obrazovaniju, perspektivniju, ljepšu Crnu Goru. Na svim poljima rada postižu uspjehe, i u nauci, umjetnosti, obrazovanju, sportu… Svuda nas ima i to onih najboljih.

Ja bih se sada osvrnula na sadržaje o kojima sam ja pisala, doprinoseći časopisu da bude bolji i sadržajniji. Caffe Montenegro je časopis za ugostiteljstvo i turizam, a čitava naša zemlja je toliko atraktivna da ima o čemu da se piše, pa su moje teme bile raznovrsne i sadržajne doprinoseći da čitaoci saznaju mnogo više o svojoj zemlji i životu stanovištva. Život i rad ljudi odvija se u određenom prostoru odnosno u životnoj sredini a životna sredina ima svoje elmente koji joj daju posebne karakteristike. To su reljef, klima, vode, biljni i životinjski svijet i čovjek kao najsavršenije živo biće.
Kako će se svi ovi elementi uklopiti zavisi najviše od čovjeka i njegove sposobnosti, da ovlada prirodnom sredinom, da iz nje uzima, da joj se vraća jer samo uzajamnim poštovanjem prirode i čovjeka, sačuvaćemo sredinu za nove generacije.
Prirodne ljepote Crne Gore su nezaboravne. Ako pođemo od juga prema sjeveru one se smjenjuju kao umjetničke slike. I ono što je posebno lijepo svi predjeli imaju dušu, svoju istoriju, spomenike kulture, život i kulturu življenja zavisno koji je to kraj naše zemlje. Život se organizuje i prilagođava sredinu svojim potrebama, cijeneći prirodne resurse. Svako naše selo i grad ima svoj život, svoje ljepote.
Vrhovi Durmitora, površ Sinjajevine, Bjelasica, Komovi, Prokletije, obiluju posebnim prirodnim ljepotama, svojim gorskim očima, što je poželjno i za zimski i ljetnji turizam. I sve ostale planine srednjeg dijela naše zemlje i primorske su atraktivne, bogate faunom i florom, rijekama, planinskim potocima, brzacima, vodopadima, jezerima. A tek Lovćen naš, slavna planina, njegova istorija i ljepote. Crnogorska sveta planina. Mogla bih nabrajat veoma mnogo, šta sve krasi moju zemlju ali evo sjećam se samo nekih detalja o kojim sam pisala.
Mnogobrojna planinska jezera, planinski biseri, bistre planinske rijeke, kanjoni a među njima najveći u Evropi kanjon Tare.
Naših pet nacionalnih parkova: Lovćen, Skadarsko jezero, Durmitor, Biogradska Gora, Prokletije. Sve ljepše od ljepšeg.
Bujne stogodišnje šume, vite jele i borovi koji krase naše planine. Bujne primorske šume, nešto niže rastom i modrozeleni žbunovi lovora, oleandera, šipka.

Sivo zeleni zasadi maslina, šume primorskih četinara.
Planinski proplanci, livade i brežuljci, kraška polja, kraški reljef, goli krš I bezvodni krajevi.
Čovjek je uspio da se prilagodi svim sredinama i gradskim i seoskim. Nažalost sela su prilično osiromašila, stanovništvo ih napušta, no nadamo se da će se i to brzo promijeniti. Da će kozje staze zamijeniti dobri putevi, da će biti dovoljno vode za piće, da će svaka kuća imati električno osvjetljenje. To je najosnovnije.

Ovakve prirodne ljepote čovjek želi da iskoristi pa se turizam i ugostiteljstvo razvija priličnim tempom.
Želim Crnoj Gori da u budućnosti iskoristi sve svoje ljepote i da stane u red naprednih i razvijenih evropskih država. Šaljem joj bezbroj pozdrava od sjevera do juga, od Durmitora do Lovćena, a poseban pozdrav za našu prestonicu Cetinje – crnogorsku suzu u sivom katunskom kršu, dragulju naše istorije.
Pozdrav za sve vrijedne ljude, domaćine, radnike i seljake koji svojim znojem i trudom grade našu zemlju.
Sjetih se stihova:
“Pruži mi ruku da žuljeve tvrde,
izbrojim na njoj kao znak časnih djela.”
Moramo mnogo više da radimo, da čuvamo prirodne resurse, da se dogovaramo sa prirodom, sarađujemo na obostranu korist.