Potraga za slobodom Reginu dovela do Utjehe

Njemačka porodica Polhand pronašla mir u Crnoj Gori /

Pedesettrogodišnja Regina Polhand odlučila je prošle godine da rodni grad Verthejm zamijeni crnogorskom obalom

Stranci na Crnu Goru sve češće gledaju kao mjesto za život, a ne samo kao turističku destinaciju. To pokazuje i priča Njemice Regine Polhand, koja je odlučila da pogled na ulice malog grada Verthejma, zamijeni pogledom na Jadransko more.

Ona se prošle godine sa sinovima doselila u Bar, u naselju Utjeha. Apotekarka po struci u sebi je našla dar za umjetnost. Zato je u Njemačkoj, pored regularnog posla u apoteci, vodila i svoju galeriju. U Crnu Goru je odlučila da donese samo svoju umjetnost, dok je bijeli mantil okačila o klin. 

„Jedva čekam da slikam more“, kazala je Regina za Caffe Montenegro.

U Njemačkoj nije pronalazila vrijeme za sebe

Regina priča da joj je način života u Njemačkoj bio naporan. Zemlja je, kaže, tako organizovana da samo radiš, dok vrlo malo vremena ostaje da se posvetiš sebi. Sve je kulminiralo tokom pandemije i karantina. Tada je odlučila da se preseli negdje sa više prirode i opuštenijih ljudi.

„Ljudi su ovdje veoma opušteni, odmah se osjeća ta neka dobra energija, priroda je toliko inspirativna... definitivno, sve je preko mojih očekivanja“, kaže ona.

Sa svoja dva sina, ova vedra i neposredna Njemica skućila se u naselju Utjeha, na pola puta između Bara i Ulcinja. Boris i Tristan trenutno finansiraju boravak u Crnoj Gori, dok ne otvori svoju galeriju.

„Odluku da ovdje dođemo donijeli smo jednoglasno. Ona se kao samohrana majka mnogo odricala i puno radila da nas odgoji, i mislim da je sada vrijeme da i mi sada uzvratimo činivši nešto za nju“, kazao je Boris, stariji sin. On radi kao digitalni nomad, dok mu brat pomaže u poslu.

Njih dvojica su prošle godine došli na odmor u Crnu Goru i oduševili se. Potom su istražili kakvi su uslovi za život i nije im dugo trebalo da, kao cijela porodica, prelome da se presele ovdje.

„Ne žalim zbog te odluke ni najmanje. Za Njemačku me trenutno jedino veže majka, sa kojom sam u stalnom kontaktu. Ali i tamo smo rentali stan, plaćali dažbine, nemam zemlje niti nekretnina na svoje ime. Tamo je život mnogo skup, a nezdrav, dok je ovdje sve opuštenije i zdravije“, objašnjava Regina.

Raste njemačka zajednica u Crnoj Gori

Porodica Polhand nije mnogo znala o Crnoj Gori prije nego je došla, ali su se dobro raspitali preko njemačke zajednice koja godinama živi u našoj zemlji. Kaže da je jednog dana u apoteku ušla žena koja je rekla da će da se preseli u Crnu Goru. Nakon što ju je upitala zašto baš tamo njena sagovornica je rekla - to je prelijepa zemlja, sad je to pravi izbor za Njemce koji hoće da odu iz Njemačke. Pretragom interneta, Regina i njeni sinovi su naišli i na poznatog “barskog Njemca” Mišaela Badera koji na Utjehi živi i radi punih 15 godina i sve to vrijeme svesrdno promoviše Crnu Goru u Njemačkoj, najviše preko onlajn platformi koje koristi.

Katalozi kao dokaz kvalitetne umjetnosti

Reginino umjetničko umijeće pokazuju dva luksuzna kataloga sa tvrdim koricama, u kojim se pored njenih radova, vidi i da su u Njemačkoj bile veoma posjećene izložbe koje je organizovala. Ona želi da nađe mjesto i na ovdašnjoj umjetničkoj sceni o kojoj, priznaje, ne zna mnogo. Već je našla prostor za svoj atelje, koji će se nalaziti u Ulcinju. Njeni radovi su spakovani i čekaju da budu otvoreni.

„U Njemačkoj sam radila dva posla. Navikla sam da stalno nešto radim. Pa jedva čekam da ponovo krenem istim tempom. Ne mogu da ne radim ništa“, ističe ona.

U Njemačkoj je držala brojne radionice sa djecom i odraslima i organizovala zajedničke izložbe. Međutim, kaže da u Crnoj Gori želi da se posveti samo sebi i svojoj umjetnosti.

„Stupili smo u kontakt sa Mišaelom, od njega dobili najbitnije informacije o životu u Crnoj Gori. Sada nam je prvi komšija, a moji sinovi su bili smješteni kod njega dok su boravili u Crnoj Gori“, priča Regina.

Napravili su porodično listu razloga “za i protiv” preseljenja u Crnu Goru. Regina je sinovima dala zadatak da provjere cijelo primorje i da nađu najbolje mjesto, jer hoće da živi na moru.

„Obišli su Budvu, cijelu Boku, Ulcinj, i na kraju rekli da je najljepše ovdje kod Mišaela. I tako sam i ja došla ovdje prošle jeseni“, priča ona.

Kaže da su Njemci po prirodi malo „ukočeni“ i teško izlaze iz zone komfore. Zato je kod njenih prijatelja i koleginica zavladala nevjerica kada je saopštila da se seli.

„Umjetnici su malo specifični, lakše se odlučuju na izlazak iz zone komfora, lakše prihvataju izazov, novi početak. Slikanje je moj dugoročni plan, sada sakupljam inspiraciju, jedva čekam novi susret sa platnom i bojama. Došla sam da pokrenem novi život i nastavim svoj umjetnički rad“, kaže ona.

Odmah su ih pronašli ljubimci

Polhandi su veliki ljubitelji životinja. Boris kaže da su ispred njihove kuće u Utjehi stanovali brojni psi lutalice. Međutim, morali su, kako kažu, da prestanu da ih okupljaju jer je smetalo turistima. A gotovo sve komšije se bave turizmom.

Međutim, ostao je jedan pas koji je veselo dočekao ekipu Caffe Montenegra. U kući imaju i tri mačke Solei (Sunce), Stela (Zvijezda) i Luna (Mjesec). Jedina je Sunce bila prisutna za vrijeme intervjua, a vidjelo se da joj je pristup u kući neograničen. Te životinje su se srodile sa njemačkom porodicom. 

Sigurni smo da će ova hrabra i pozitivna žena, puna mladalačkog duha, pronaći u Crnoj Gori slobodu koju traži.