Povratak na selo Miša Savovića

Nesvakidašnja priča jednog Podgoričanina /

Podgoričanin Mišo Savović je u dvadesetim godinama imao sve. Osnovao je svoju firmu i učinio je rentabilnom, oženio se i dobio dijete, a imao je kad da riješi stambeno pitanje. Kako je imao uspješan posao sa nekretninama, znao je da će i to kad-tad doći na svoje. Ali nešto mu je nedostajalo. Nakon dužeg razmišljanja kako da riješe stambeno pitanje, Savovići su riješili da svoj mir pronađu na selu, ali da javno bilježe svaki korak tog puta.

Na petnaestak kilometara od Podgorice, u danilovgradskom naselju Lalevići ležala je đedovina. Plodna livada pokraj rijeke Zete kojoj Savovići još nijesu našli namjenu. A uvijek je želio selo, tišinu i prirodu, ali to je djelovalo neizvodljivo. 

„Jednom prilikom, ima i nekih 15 godina od tad, bio sam sa mojima u posjeti Lalevićima. Takav mir i tako čist, nezagađen vazduh uz veliki broj zvijezda urezali su mi se u pamćenje. „Crv“ je počeo da djeluje, i zamislio sam sebe kako živim na selu, i počeo sebi i mojima postavljati ta pitanja“, piše Savović na svom blogu.

Međutim, 2020. godine cijeli svijet je snašla COVID pandemija. Posao je stao, a plan o stanu u Podgorici ostao je u oblacima. Pritom, gledajući kroz posao muke kroz koje bračni drugovi prolaze kako bi kupili stan navelo ga je na razmšljanje.

S obzirom da su njegova supruga Tijana i on ljudi koji žele mnogo djece – odlučili su da je mnogo isplativije da iz temelja izgrade kuću na đedovini. Mišo se tako odlučio na jedan kreativan projekat – Moj povratak na selo. Riječ je o blogu koji pruža detaljne informacije o svim koracima koji su vam potrebni da bi legalno izgradili kuću, skupili novac za nju i na kraju se preselili.

„Radim ovo kako bih na javan način dokumentovao trenutke kroz koje ćemo prolaziti. Naravno, da se jednog dana i mi prisjetimo svega, te da i svi drugi kojima je plan izgradnja kuće koriste moj blog“, kaže Savović za Caffe Montenegro.

Da sin trčkara po dvorištu i roditelji uživaju u blagodetima prirode i svog mira, umjesto života na posljednjem četvrtom spratu pod ploču u zgradi bez lifta

„Ipak, nakon izgradnje kuće u Danilovgradu, prije svega bih volio da vidim sina kako trčkara u dvorištu i šutira na gol koji ću mu napraviti (i mreža iza, da ne trčimo stalno za loptu kad se promaši), i da će biti još potomaka sa kojima će se igrati. Volio bih da otac i majka budu tu, i uživaju u blagodetima prirode i svog mira, umjesto života na posljednjem četvrtom spratu pod ploču u zgradi bez lifta. Dvadeset i kusur godina su zaista bile izazovne na više načina, ali je porodična ljubav i sloga uvijek bila jača od svega“, riječi su kojima Mišo završava svoj blog, ali i mi ovu priču o njegovom poduhvatu.

Dilema – kuća ili stan?

Poput svih mladih bračnih parova, jedno od glavnih pitanja koja se nameću prilikom početka zajedničkog života, jeste kako riješiti stambeno pitanje. Tako je Tijani i Mišu na red došla ova tema. 

„Kako smo oboje odrasli u stanovima i naši takođe, kao i svo društvo koje uzima stambene kredite i kupuje stanove, nekako se taj put nametao, kao logično rješenje, i nama. ’Kud svi Podgoričani, tu i mali Mišo i Tijana’ – kaže malo obrađena čuvena poslovica“, našalio se Mišo.

Prva mogućnost, koja je nekako sama od sebe otpala, bila je – kupovina kuće. Toliko je faktora, kaže on, koji su na to uticali, da je nisu ni uzeli u razmatranje. 

„Samo pođite od toga da ne znate ko je (g)radio, kako, koje je materijale koristio za gradnju kuće, a bogami je diskutabilno da li bi vam se i raspored prostorija i organizacija svega – uopšte dopala“, pojašnjava Mišo na blogu.

Druga varijanta koja je takođe otpala u startu, bila je kupovina placa za gradnju kuće. Njihov budžet, kaže, ne bi mogao to da izdrži. Za dobar plac u Podgorici od hiljadu kvadrata trebalo je najmanje 30,000 eura. I to za poljoprivredni plac. 

„Gdje su tu paprene komunalije, i sve ostalo, ako želite legalno da izgradite kuću?“, pojašnjava Savović.

I tako su Savovići došli do dvije opcije - kupovinu stana u Podgorici ili gradnju kuće u Lalevićima. 

Prednosti stana su svakojake – blizina svega. Tu su škole, Domovi zdravlja, prodavnice, supermarketi, grad za šetnju i izlazak.

Hipotetički, odgovarajući (dvosoban) stan u starogradnji u tom trenutku bi ih koštao minimum 80 hiljada eura. Nakon pet do deset godina, priča Mišo, stiglo bi još djece. Potom bi morali da improvizuju život u stanu, prodaju stan da bi kupili veći i razne peripetije.

Tako su došli na ideju da grade kuću.

Za kuću je potrebna ljubav i odgovornost

U Danilovgradu je, kaže Mišo, veliki potencijal i to „ne vidi samo onaj koji to ne želi da vidi“. Sjetite se Donje Gorice ili ne daj Bože Kokota i Beri, prije 10 godina. Kako je to tada izgledalo daleko, a pogledajte sad. Izgradnjom bulevara Podgorica – Danilovgrad, za koju godinu, sa četiri trake, ostrvom, rasvjetom, ta razdaljina će se značajno brže prelaziti. Dodatno širenje gradova sa svojih strana, uticaće na stvaranje jednog mini klastera – megalopolisa. Danilovgrad – Spuž – Podgorica – Tuzi – Golubovci, koji će imati i 400,000 stanovnika u budućnosti.

Ništa manje bitan put, biće i onaj od Rogama preko Spuža do Danilovgrada, koji se upravo dok ovo pišem renovira na dionici Rogami – Spuž.

„Imati kuću znači imati svoj mir. Bukvalno. Ograđen plac, prostran ambijent u kući, svako svoju sobu, prostrano dvorište, velika terasa sa lijepim pogledom. U mom slučaju i blizina rijeke Zete (250 metara) i šume, sve mi to prvo pada na pamet. Možete da jedete grilovano povrće i meso kad god hoćete, a dimite se na roštilju u svom dvorištu. Možete da sadite cvijeće, drveće, ili pak neko voće i povrće i za svoju dušu obrađujete zemlju iz koje smo na neki način svi potekli, i kojoj ćemo se nekad i vratiti“, priča Mišo.

Naravno, za kuću je potrebna ljubav i odgovornost. Dvorište se mora redovno održavati, trava mora da se kosi, vrše sitne popravke. Generalno mnogo više prostora je za održavanje. „I dok stan renoviramo jednom ili dvaput u 15-20 godina, u kući je to renoviranje mnogo temeljnije. Nekad će na red pored prozora, parketa, krečenja doći i popravke krova, oluka i slično“, pojašnjava Savović.

Prednost je, kako kaže, i početno ulaganje. Za gradnju kuće od 200 do 250 kvadratnih metara uz pravilan pristup, može da se prođe kao i za ranije pominjani dvosoban stan sa opremanjem i renoviranjem – 80.000 eura.

Entuzijazam često nije dovoljan

Jeste da su kombinacija ideja, energije i sna pokretači svega, ali bez zarađenog i stečenog novca sve ostaje na tome. Zatvaranje finansijske konstrukcije za izgradnju kuće Savović je vidio kroz zaposlenje koje bi mu bio primarni posao i kroz koji bi stekao kreditnu sposobnost da dođe do većeg dijela novca za izgradnju kuće. Radio bi konsultantske poslove iz oblasti marketinga.

Kroz blog mojpovrataknaselo.me, planirao je da obezbijedi dio sredstava kroz reklame na sajtu i Biznis adresaru, ali i donacija dobrih ljudi kojima se ovaj poduhvat dopada i žele da ga podrže. Kao i kroz kompenzacije sa pružaocima usluga iz svih poslova koji se tiču građevine. Radeći honorarne poslove iz različitih oblasti - jedan od takvih poslova bio je pisanje biznis i finansijskog plana za jednu višemilionsku investiciju u Crnoj Gori koja će uskoro početi sa izgradnjom.

Od đeda ostalo osmoro djece

Mišo nikada nije upoznao svog djeda – partizana i učesnika narodno-oslobodilačkog rata. Međutim, umjesto spomenice narodnog heroja, kao jedinog preživjelog od tri brata, on je završio na Golom otoku kao politički zatvorenik. Od posljedica tog iskustva je i preminuo.

Međutim, za sobom je ostavio osmoro djece, imanje u Bjelopavlićima i stan u kom i danas žive Mišovi otac i majka. 

Njegov stric se takođe nedavno preselio u Laleviće, a kada pođe Mišo sa svoje dvoje djece (drugo je na putu), ponovo će đedu biti „puna kuća“.

Dvospratnica je sada već dobila obrise one iz arhitektonskog projekta. Grubi radovi su završeni i ubrzo kreće „lijepa ruka“. Mišo kaže da su ga značajno usporile cijene, koje su porasle u posljednjih godinu dana. Ali optimističan je da bi na ljeto mogao već biti u novoj kući na đedovini.

Sami blog o gradnji kuće je prva faza u projektu Moj povratak na selo. Nakon što kuća bude izgrađena u planu je i nešto više vezano za poljoprivredu i ruralni turizam, ali o tome će, kaže Savović, više kada dođe vrijeme.