Praznici su prazni ako nijesu ispunjeni ljubavlju

Nema tog novca ni bogatstva, ni tih punih džepova koji bi sa izostankom ljubavi ispunili prazninu u srcu i hladnoću u duši za vrijeme praznika koji nam dolaze.

Decembar karakterišu snimci i fotografije šarmantnih romantično okićenih gradova širom svijeta, prazničnih bazara i advenata... Sve izgleda bajkovito. Ljudi nasmijani i rumenih obraza...

Evropski gradovi u decembru imaju posebnu privlačnost kad su u dekoru bajki i kad trgovi i ulice mirišu na cimet, kestenje, kuvano vino...

Da se đeca uče suštini praznika a ne „nagrađuju“ kupovinom petardi, jer, za mene su, izvinjavam se, mada i ne trebam, retardi oni koji kupe đetetu petarde. A ima ih.

I raduju se ljudi, ne zbog rasprodaja crnim petkom već slave život i susrete s bližnjima koje možda dugo nijesu vidjeli... 

Novogodišnji i Božićni praznici su vrijeme okupljanja, porodične povezanosti, predaha od svakidašnje borbe za život, vrijeme opuštanja i sreće u dugoj godini što dolazi i predugoj koja se završava.

Kada se opisuje porodična idila praznika uvijek ide klasičan opis koji podrazumijeva pucketanje vatre u kaminu (koliko ljudi uopšte ima kamin ili je u situaciji da je pored kamina?) pa pokloni, pa trpeza... sve je to lijepo i tako treba.

Ono što se ne pominje i ne treba je da djeca (podrazumijeva se ni odrasli) ne pale petarde koje su ovih naših prostora obilježje praznika, nakaradno i opasno, ali obilježje. Nijesu đeca kriva za petarde, biće ih dok ima nesavjesnih odraslih. Da li ćemo se manuti ikad te naopake navike? Petarde su kod nas počele da grme već krajem ovog novembra. Neću o tome koliko je osakaćeno djece prilikom bacanja tog zla... Treba nam lijepih vatrometa ljubavi a ne pucnjava petardi. Ta nazadna „navika“ i svakako izvor zarade za one koji ih prodaju (jer da nema da se kupe ne bi ih bilo) treba da se kažnjava najrigoroznije, toliko rigorozno da nikom ne padne na um da se bavi prodajom tih sprava za sakaćenje, uznemiravanje ljudi i bespomoćnih životinja...

Da se đeca uče suštini praznika a ne „nagrađuju“ kupovinom petardi, jer, za mene su, izvinjavam se, mada i ne trebam, retardi oni koji kupe đetetu petarde. A ima ih.
Ima i kod nas lijepo ukrašenih trgova, pogotovo dolje na moru, rizorti prave svjetske bajke, otvoreno je i svi ste dobrodošli na trgove, napravite izlet... pođite s familijom, s društvom, s kim želite dolje, svi uživajte. I u skoro svakom gradu nešto se spremi u decembru, manji ili veći bazar ali lijepo je i drugačije nego inače...

I kako ćete i đe ćete za praznike vaš je izbor i sasvim, sasvim lična stvar. I istina je, nije važno đe, nego s kim. Okružite se voljenjem i voljenima, ili putujte ili nemojte, samo je važno da vam je lijepo i da se osjeća ljubav, ništa pro forme i Instagrama radi, sve samo zbog vas i onih do kojih vam je najviše u životu stalo... Jer, i da ste u najelitnijoj i najluksuznijoj destinaciji i nejegzotičnijem okruženju ako ste sami s Instagramom i u društvu radi moranja jer je to in, cool, i trend... i ličnog marketinga zarad tuđeg mišljenja koje ne karakteriše mjerodavni sistem vrijednosti, onda su to prazni praznici i pored puno svega... nema tu ničega, nema praznika. I kad se ide neđe daleko i na neko skupo odredište to je skroz okej ako želite baš tako i ako ćete istinski uživati jer nekad nam treba da se udaljimo umorni od svega i napunimo baterije – ako vam praznici služe za takav odmor.
Dakle, pare jesu važne i neophodne, ali nijesu presudne za dobar osjećaj, jer svakom nešto drugo godi i treba. Za Novu vam želim zdravlja, ljubavi i para i to su sastojci za sreću. Pa i kad para „zafali“ sa ova dva prva elementa u želji ispuniće se i želje vezane za novac.

Srećna Nova, zdravo da ste!