Previše gužve, premalo puteva ka potencijalnim atrakcijama

Kako eksperti Svjetske banke vide crnogorski turizam /

Studija „Stvaranje zelenog i otpornog turističkog sektora u Crnoj Gori“ samo je jedna od mnogih u kojima su strani eksperti rekli svoje i dali brojne preporuke kreatorima politika za naš turizam. No, problem se uvijek javlja kada ih treba realizovati, pa se sugestije nerijetko ponavljaju. 

Turizam je u Crnoj Gori činio trećinu ekonomije i radne snage prije pandemije korona virusa, koja je počela 2020. godine. Ali, konkuretnost zaostaje za onom koju imaju zemlje u regionu. 

To smatraju eksperti jedne od globalno najznačajnijih finansijskih institucija, Svjetske banke (World Bank Group – WBG) koji su „dubinski skenirali“ turizam u Crnoj Gori i to na način na koji mi to ne radimo već neko vrijeme – pogledom iz drugog ugla i na način na koji to čine zemlje sa najrazvijenijom turističkom ponudom. Neka vas ne zavara to što je ova institucija, prije svega, banka. Da bi spoznali sve pozitivne i negativne strane svojih klijenata (među kojima je i Crna Gora), oni analiziraju sve bitne djelove ekonomije jedne zemlje. Tako je bilo i u ovom slučaju…

Polazne pozicije

Svjetska banka objavila je sredinom ove godine ekonomski memorandum „Ka otpornoj razvojnoj strategiji“ („Towards a resilient growth strategy“) – siže stanja privrede naše zemlje i predlog za njen dalji razvoj. U fokusu stručnjaka bio je, očekivano, održivi razvoj otporan na sve „udarce“ spolja i iznutra. 

Kada je riječ o turizmu, detalje su predstavili u studiji „Stvaranje zelenog i otpornog turističkog sektora u Crnoj Gori“ („Enabling a green and resilient tourism sector in Montenegro“). Dakle, uz „otpornost“ su dodali i „ozelenjavanje“ kao trend kojem bi Crna Gora konačno trebalo da se posveti. 

U ovom slučaju, „zeleno“ ne znači više ponude bazirane na prirodi, već turističko poslovanje koje je u skladu sa najvišim ekološkim standardima. Našom pozicijom u tom segmentu bavili su se Andrew Beath kao vodeći autor studije, kome su pomagali Nah Yoon Shin, Stefan Ott, Anthony Patrick Mavrogiannis i Elif Nisa Polat. Izvještaj je nastao u prvoj polovini prošle godine, a na osnovu podataka koji su do tada prikupljeni i ankete koju je Svjetska banka sprovela krajem 2021. S obzirom na to da se globalni turistički trendovi od pandemije korona virusa do danas mijenjaju praktično svake sezone, te da je na turizam u našoj zemlji dodatno uticao dolazak velikog broja ljudi iz Ukrajine i Rusije u proteklih godinu i po, teško da je trenutak istraživanja i objave analize bio dobro planiran. No, kako Crna Gora skoro nije imala objektivan izvještaj o stanju u turističkom sektoru, analiza Svjetske banke je jedina koja nam ukazuje koliko smo blizu – ili daleko – onome što nude naši konkurenti.

U pet poglavlja i isto toliko aneksa sažeti su svi ključni podaci o crnogorskom turizmu: od ponude, preko broja turista i noćenja, do udjela u bruto domaćem proizvodu odnosno snazi koju turizam daje ekonomiji cijele države. Upoređuju ih ne samo sa Hrvatskom, Slovenijom, Albanijom, Kiprom i Grčkom, već i Mauricijusom, Portugalom, Španijom, Dominikanskom Republikom, Maltom, Bugarskom, Panamom, te Kostarikom koja je i ranije važila za globalno najsličniju zemlju Crnoj Gori. Zamjera nam se nedostatak razvojne strategije – bilo kakve – i, još više, turističke politike koja bi bila u skladu sa težnjama o stvaranju kvalitetne turističke destinacije. 

Između 2014. i 2019. godine udvostručen je broj kompanija u turizmu i ugostiteljstvu, što je u tom periodu predstavljalo najbrži rast u cijeloj privredi. To, ipak, nije donijelo i poboljšanja, jer su plate u ovim sektorima ostale prilično ispod državnog prosjeka. 

Ekonomija i turizam

Niko nema dilemu da je turizam grana privrede koja decenijama u kontinuitetu značajno opredjeljuje ekonomska kretanja Crne Gore, te na njih utiče sa svojih 25 do 30 odsto. No, dobrobiti od turizma nerijetko se pretvaraju u svoju suprotnost. Nesnosne gužve u ljetnjim mjesecima na putevima duž cijelog primorja ili nepristupačnost prirodnih atraktivnosti koje se nalaze van nekoliko glavnih puteva samo su neki od problema koje su konstatovali i strani konsultanti. Na to dodaju izostanak domaćih proizvođača i snabdjevača, degradaciju životne sredine i kompleksnu pravnu regulativu koja se ni ne poštuje…

Analiza ukazuje i na faktore koji mogu lako postati novi „kamen spoticanja“ za turizam i cijelu ekonomiju, poput rasta cijena roba i usluga koje će se preliti na turistički i ugostiteljski sektor. Kompetitivnost crnogorskog turizma je veoma loša zbog nedostatka domaće radne snage, ali i drugih inputa koji se nadomješćuju velikim uvozom. Kako kažu stručnjaci, turistima se prosto „ubija želja“ za prepoznatljivim lokalnim proizvodima kojih, uz to, jedva da ima. 

Stručnjaci Svjetske banke skreću pažnju na brojne neophodne korake u razvoju cijele zemlje kao turističke destinacije, ali su polovinu analize posvetili nečemu što se u Crnoj Gori i dalje vrlo „stidljivo“ govori i rijetko poštuje (osim na papiru) – zaštiti životne sredine i posljedicama klimatskih promjena. 

„Turizam uzima danak od životne sredine i negativno utiče na lokalno stanovništvo. U zonama u kojima su turisti koncentrisani, emisije ugljen dioksida iz transportnih sredstava i korišćenje drugih energenata doprinose lokalnom zagađenju vazduha. Neadekvatna infrastruktura za upravljanje otpadom rezultira i izlivanjem otpada i zasićenjem deponija. Objekti za turističke namjene - posebno hoteli, bazeni i tereni za golf - proizvode otpadne vode koje, ako se ne sakupljaju i ne tretiraju na odgovarajući način, mogu zagaditi lokalne izvore, ali i prekomjerno koristiti vodne resurse, pa će stanovnici ostati bez nje“, piše u studiji.

Povezanost i šokovi

Vrijednost turističke ponude za posjetioca je u mogućoj interakciji sa stranim sredinama i kulturama. Takve interakcije mogu značajno uticati na domaću ekonomiju, životnu sredinu, kulturu, društvo i stanovništvo, kako pozitivno, tako i negativno. 

Posebno ističu uticaje na lokalno stanovništvo. Pozitivni eksterni efekti na njih bi bili prelivanje produktivnosti turizma na druge sektore privrede, a negativni - zagađenje od otpada sa deponija, pritisak na vodovodnu infrastrukturu i emisija ugljen dioksida. U cilju optimizacije razvojnog potencijala turizma u Crnoj Gori, politike treba da teže da promovišu one vrste turističkih aktivnosti koje generišu pozitivne eksternalije dok obeshrabruju one koje generišu negativne eksternalije.

„Ako kreatori politika shvate smjer i veličinu ovih uticaja, mogu osigurati da lokalno stanovništvo ima optimalnu korist od turističkih tokova. U cilju optimalnog razvoja, treba da podstiču samo one turističke aktivnosti koje generišu pozitivne uticaje na stanovništvo“, podsjećaju autori studije. 

Oni procjenjuju da i na crnogorski turizam mogu uticati šokovi iz drugih sektora sa kojima je povezan. To se, prije svega, odnosi na hotelijerstvo i restoraterstvo, zatim hranu i piće, finansijsko posredovanje i administracija, poljoprivreda, te veleprodaja i trgovina. Takođe, šokovi u turizmu mogu uticati na sektore hrane i pića, poljoprivredu, drvopreradu, te električnu energiju i vodu. Ukratko, ako je jedan od ovih sektora pod pritiskom, kriza će se preliti i na turizam. Tu se ciklus ne završava jer posredno izazvana kriza u turizmu može dalje uticati da i neki drugi sektori budu poremećeni.

Crnogorski turistički sektor najviše zavisi od - samog sebe, finansijskog posredovanja, te hrane i pića. Više od polovine troškova turističkih proizvoda nastaju iz ova tri sektora. Poljoprivreda, trgovina na veliko, struja i voda, kao i transport mogu ukupno uticati oko 20 odsto, građevinarstvo i trgovina na malo imaju po 2,5 odsto, dok tržišne zavisnosti sa transportom, tekstilnom industrijom i recikliranjem praktično nema.

Preporuke

Uz brojne ocjene, od kojih mnoge nisu baš najsjajnije, stručnjaci Svjetske banke nude i mnoga rješenja za nagomilane probleme crnogorskog turizma. 

U segmentu koji se odnosi na ekonomski uticaj turizma, počinje se od najslabijih tačaka – saobraćajnih gužvi na primorju tokom ljeta. Za početak, smatraju da je potrebno povećati broj trajekata koji plove preko Veriga. U prioritete spada dogovor Vlade sa turističkim agencijama kako bi se povećao broj turističkih autobusa tokom špica sezone. Kako navode, treba povećati takse i druge namete za kruzere te uvesti ograničenja broja putnika koji njima dolaze, za posjete kulturnim, istorijskim i prirodnim atrakcijama, za avione koji slijeću na Aerodrom Tivat, za korištenje infrastrukture u preopterećenim zonama, a posebno za puteve kroz Zaliv. Opštine sa najvećim brojem turista trebalo bi da povećaju iznose boravišnih taksi. A da bi sve to mogli da planiraju, mora se što prije početi sa prikupljanjem tačnih i pravovremenih podataka o saobraćaju. U dogledno vrijeme preporučuju da se trajektne linije prošire na cijeli Bokokotorski zaliv, i dalje duž obale Jadrana, a sve to kroz javno-privatna partnerstva.

Kako bi se povećao broj turista u unutrašnjosti, predlažu poboljšanje dostupnosti, turističkih objekata i bolji marketing tog dijela Crne Gore u narednom periodu. Smatraju da bi se značajno promijenila situacija novijim vozovima, električnim autobusima i posebnom ponudom za turiste koji bi na ovaj način obilazili Crnu Goru. U okviru turističke promocije, Vlada treba da izdvoji posebna sredstva za podsticaje kojima bi privukli ekskluzivne hotelske brendove u centralni i sjeverni dio zemlje. I ne samo to: kada konačno učini lakše dostupnim unutrašnjost zemlje, te destinacije treba da promoviše kroz posebnu marketinšku kampanju. 

Upravljanje otpadnim vodama, smatraju u Svjetskoj banci, za crnogorskih turizam je jedno od „životnih pitanja“. Smatraju da promjene u tom segmentu moraju početi što prije prikupljanjem adekvatnih podataka kako bi se sagledalo i lakše koordiniralo pravo stanje na terenu. Za postojeća preduzeća koja upravljaju otpadnim vodama preporučuju da treba da ih zamijene privatno-javna partnerstva koja će ujedno graditi postrojenja.

No, kada je riječ o vodi, imaju sugestija koje mogu mnogo da koštaju. I ovdje je potrebno dobiti prave podatke, ali je ključno da se obnovi vodovodna infrastruktura i tako smanje gubici.

Uz komunalne teme, ništa manje važne su i one o zaštiti životne sredine. Potrebno je smanjiti emisiju ugljen dioksida koji nastaje kroz turističke aktivnosti, a svemu prethodi temeljna analiza podataka koji se moraju dobro pregledati i uporediti. Uz privatni sektor i međunarodne institucije treba obezbijediti finansije za dekarbonizaciju turizma kroz ulaganja u obnovljive izvore energije. Da bi to bilo moguće, Vlada treba više da promoviše obnovljivu energiju i uvede strogu reglativu i za turistički sektor, koju će kontrolisati. I ovdje se podsjeća da treba podstaći uvođenje turističkog prevoza sa niskom emisijom ugljen dioksida, uz veće oporezivanje vazdušnog saobraćaja i korištenje vlastitih automobila sa unutrašnjim sagorijevanjem. 

Kako su odgovorili turistički radnici

Planirana možda i godinama, anketa Svjetske banke o turističkom sektoru u Crnoj Gori dogodila se baš u nevrijeme. U decembru 2021 – na kraju druge godine koju je u svakom pogledu obilježila pandemija korona virusa – 99 kompanija je odgovaralo na pitanja stranih eksperata. Među brojnim odgovorima, postoje oni koji su adekvatni kako tada, tako i danas. 

Svi smatraju da klimatske promjene donose probleme, ali nisu saglasni koliki će to uticaj imati. Trude se da smanje štetne uticaje na životnu sredinu, najviše kroz smanjenje korištenja plastike, a najmanje kroz korištenje izvora obnovljive energije. Takođe, zadovoljni su komunalnim uslugama grada u kome posluju.

„Anketirani navode da su nedostatak stručnog kadra, neadekvatna infrastruktura i neformalnost – siva ekonomija ključni izazovi za firme u crnogorskom turističkom sektoru“, preciziraju autori studije. 

Turistički radnici imaju i svoje preporuke, među kojima je poboljšanje saobraćajne infrastrukture zauzelo važno mjesto. Promovisanje manje posjećenih mjesta i veća ulaganja u ruralne oblasti vide kao način da Crna Gora postane cjelogodišnja destinacija, ali napominju da treba izbjeći često korišteni princip „regionalne uniformisanosti“. Za sprečavanje sive ekonomije navode pojačane inspekcijske nadzore, bolju kontrolu naplate dažbina, veće kazne za nelegalne izdavaoce privatnog smještaja, pa čak i za turiste koji na bilo koji način degradiraju životnu sredinu.

Dodaju da turistički sektor mora što prije da se prilagodi klimatskim promjenama. Za to je nephodno uraditi vrlo detaljne procjene svih rizika koji se odnose na turizam, posebno plaže i nacionalni parkovi, ali i infrastruktura poput hotela, restorana, puteva.

Dakle, preporuke su tu za ona ključna mjesta na koja bi trebalo obratiti pažnju. A ako realizujemo makar onu polovinu koja se odnosi na unutrašnjost Crne Gore, sigurno ćemo privući mnogo više turista, naročito iz zapadnih zemalja.