Intervju: Miljan V. Živković
Etno zbirka koju je Miljan V. Živković kao dječak osnovao prije 15 godina, prva je na teritoriji plemena Kuča, te kao takva, uz rodnu kuću Marka Miljanova na Medunu, predstavlja nezaobilaznu tačku na etnološkoj mapi Kuča i Glavnog grada Podgorice. U Kučima je još par ljubitelja antikviteta koji su u okviru formirali kutak IZ prošlosti. Miljanu zadovoljstvo predstavlja što je njegov rad do sada ispratilo više medija i veliki dio javnosti. Koliko su Kuči bili zahvalni zbog njegovog zalaganja, najbolji su dokaz primjeri pojedinih plemenika koji su mu poklanjali predmete svojih predaka. Izvodi se zaključak da Kuči i dalje žive po riječima vojvode Marka Miljanova „Ko i malo dobro čini, i veliko će kada bude moga“.
Etno zbirka Miljana V. Živkovića je plod ljubavi koju je porodica svesrdno prenijela na njega u najranijem djetinjstvu, a on prepun ljubavi prema svijetu, širio je na druge. Najstariji sam unuk Radomira Nastovog, čovječnog i poštenog žitelja kučkih Ubala, i kao takav od malih nogu sam bio upućen na put tradicije, primjere čojstva i junaštva, divio sam se odvažnosti kučkih junaka, stavljao se u ulogu sudije morala i viteštva, družio se sa ljudima koji su postali zvijezde na nebu, slušao priče koje su bile amaneti da se ne zaborave. Upijao sam prošlost i tradiciju. Dobio sam ime po đedovom starijem bratu, hrabrom i dičnom borcu, kojeg je vihor rata uveo u legendu. I upravo to mi je bio najveći putokaz u životu - pronositi časno ime svojih predaka i sačuvati od zaborava njihove živote. I eto, kao plod radosnog i bogatog djetinjstva, u meni se rodila ljubav prema tradiciji, etnogenezi, etnologiji i uopšte svemu što je narod, priča nam ponosno Miljan. Preturajući po mračnom tavanu stare đedove kuće, pronašao je stari mlin za kafu.
Biće ovo poetična slika - kafa je u našem narodu simbol za duge i žive razgovore, pa tako ja i dan danas slušam pripovijedanja iz života tog starog mlina. Tu se začela ideja da iz mraka i propadanja izvučem sve one stvari koje bi umjele ispričati priče iz davnina. Dječački san da prikupljam staro me odvela u interesantno putovanje i cijeli moj svijet izatkan je najljepšim bojama našeg folklora i naroda. Moja duša je šarena kao kakav ćilim. Danas se ta zbirka s pravom može nazvati muzejom, koji broji više od 1000 vrijednih eksponata. Etno zbirka se sve više širila, pa se tako i često selila kroz prostorije roditeljske kuće u Kučima i sada je u velikoj sobi, u potkrovlju porodične kuće na Ublima, priča mladi kolekcionar Miljan Živković.
Etnolozi kažu da su etno kuće „dirljive priče o identitetu“, a za Miljana su to „prave vremenske kapsule“, u koje kada zakoračite - putujete kroz vrijeme i vraćate se u zeman čak i par vjekova unazad. To je ambijent gdje se najbolje stvara slika o životu našeg naroda u prošlosti. Svi ti eksponati pričaju priče, oni su neumrli svjedoci ratova i gladi, suza, rađanja i umiranja, sunca i kiša, stradanja i proslavljanja, epoha kada se ime našeg naroda pronijelo svijetom kao pobjedonosno. Ko želi, lako će čuti te priče.
ZA MENE JE BIO POSEBNO EMOTIVAN MOMENAT KADA SAM NA STARE PRAĐEDOVE GUSLE POSTAVIO STRUNE I ZAGUSLAO
Tada sam čuo glas tih ljudi koji već odavno ne hode ovom zemljom. Vjerovao sam da u tom trenutku kroz priče iz prošlosti, uz gusle pjeva baš on - moj prađed, i vjerovao sam da mu se na Nebesima duša zlati. Gledajući u staru tepsiju iz koje je moja prababa Ljeposava othranila svoju trinaestočlanu porodicu, shvatam da su vjera i sloga bili izvor života, a jedina hrana, kako to stari Kuči kažu, „podmetene koprive“. Kada se zagledam u njeno staro burilo, čini mi se da mogu da vidim tragove njenih rebara koje je ostavila donoseći vodu sa udaljenog seoskog izvora. Kod nas u Kučima i kamen zbori. To su bili temelji na kojima je naš narod izgradio svoj identitet, a arhiva tih primjera su upravo etno kuće, slikovito opisuje prošlost kroz eksponate, poeta i kolekcionar Miljan Živković.
Etno muzej je centar Miljanovog svijeta, njegovo utočište kada su god nailazile bure iz svakodnevnog života, inspiracija za pisanje bratstveničke istorije, poezije, razgovor uz gusle, zbirka pamti mnoge radosne momente, proslavljanje Mitrovdana, krsne slave Starih Kuča, Božića i Vaskrsa. Tu je, priznaje, spoznao sebe.
Priznajem, kada naiđu krize i kada duh posustane, to je prostor koji mi vraća oku radost i daje snagu za dalje, ne dozvoljava da zaboravim kojim sam putem krenuo da koračam. Odgovornost, a i zadovoljstvo cijelog rada na očuvanju tradicije i običaja Kuča, a samim tim i Crne Gore, jeste ta što sam svjestan da je cijeli naš narod, cijelo naše balkansko područje jedinstvo najljepših izdanaka i vrijednosti koje je čovjek stvorio. Želim da uradim sve što je u mojoj moći da u tom spektru bogatstva civilizacije moj narod i moja država zasijaju najljepšim sjajem. Tada će i duše svih nas biti svijetle i svete - amanet je koji ispunjava Miljan.
Miljan Živković je u februaru 2020. godine dobio priznanje od Udruženja folklornih ansambala Crne Gore „Plaketu čuvara kulturne baštine“, što je potvrda odjeka njegovog zalaganja u stručnoj i sveukupnoj javnosti. Za mene je to najveće priznanje i krunisanje petnaestogodišnjeg rada na očuvanju kulturne baštine, a imajte na umu da vam ovo saopštavam sa svoje 23 godine. Onda ćete shvatiti da je to cijeli život. Smatram da je upravo ta posvećenost od najranijeg djetinjstva dala poseban pečat i mojoj etno-zbirci i književnim ostvarenjima koja su uslijedila kasnije.
U Crnoj Gori se u posljednje vrijeme sve više vodi računa o istoriji i kulturnom nasljeđu i ima entuzijasta koji osnivaju etno zbirke. Poslije formiranja etno-kuće, objavljivanja 4 knjige, savladavanja vještine sviranja gusala, organizovanja mnogih kulturnih i humanitarnih večeri, korak dalje za Miljana je bilo angažovanje na Televiziji Crne Gore, gdje je obavljajući voditeljski posao u okviru emisije „Zapis“obišao mnoga etnološki vrijedna mjesta u Crnoj Gori i gotovo sve etno zbirke. Posebnu mi čast i zadovoljstvo predstavlja misao da sam o tim važnim pregalaštvima naših ljudi napravio zapise koji će ostati za vjekove i pomogao im da svoju priču zaokruže na najbolji mogući način. Svakako, to je na dobrobit i radost svih nas, a posebno našeg kulturnog nasljeđa, po kome ćemo se svuda po svijetu prepoznavati, govori o svojoj misiji mladi i talentovani TV autor Miljan Živković.
On se nada da vjeru koju su plemenici polagali u njega nije iznevjerio, već naprotiv, upravo je Etno zbirka bila mjesto gdje su nastajale ideje koje je sa plemenicima sprovodio u djelo, a uvijek su bile usmjerene u promovisanje Kuča. Etno kuća je uvijek pronosila ime kučkog plemena, a život u njemu oslikavala - zadovoljan je zbog toga Miljan. Etno zbirci je neophodan objekat u kome će svi eksponati imati dovoljno prostora, kako bi dobila izgled muzeja.
Miljanu je plan da eksponate sortira i izloži po cjelinama a imajući u vidu epohe i kulturne osobenosti. Želi da napravi vodič kroz muzej i cijelu kolekciju pretoči na papir, da priču svih eksponata ispriča i da ona ostane za sva vremena.
Etnologija, eksponati i njihova svjedočanstva su nešto što će sve nas nadživjeti, a možda jednog dana, ako budemo zavrijedjeli, ispričaju i neku priču o nama - nada se Miljan Živković. Vjeruje da će za etno zbirke ubuduće biti sve više biti zainteresovani etnolozi, ali i turistički poslenici, uz pomoć kojih očekuje još veću valorizaciju naših etno potencijala, jer samo tako možemo očuvati našu etnološku raznolikost u procesu globalizacije, na najljepši mogući način pronositi glas o autentičnostima Crne Gore na sve meridijane zemljine kugle.
Kuči
Etno zbirka se nalazi u zaseoku Živkovići, dijelu sela Ubli, na 15 km od urbanog jezgra Podgorice. Pleme Kuči je i reon koji se nalazi na istoku Crne Gore, jugom ulazi u atar Podgorice, sa zapada je omeđen kanjonom rijeke Morače i Male Rijeke, sa sjevera se graniči sa plemenom Vasojevići preko Komova, a istočno se pruža uz granicu Crne Gore sa Albanijom. U sastavu Kuča su 22 sela. Najznačajnija istorijska ličnost ovog plemena je kučki vojvoda Marko Miljanov Popović, prvi gradonačelnik Podgorice.
Miljan
Miljan Vučinin Živković rođen je 1997. godine u Podgorici. Student je četvrte godine Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Objavio je: roman „Nezaboravne priče“ (2011), monografiju „Bratstvo Živkovići u Kučima“ (2016), zbirku pjesama „Stazom tamjana“ (2017) i zbirku pjesama „Plamena slutnja“ (2020).