Priče o snazi, vrijednosti i nježnosti

Nova knjiga: „Nevidljive žene Crne Gore“

Ruralni predjeli Crne Gore kriju mnoge ljepote. Ali, kada kažemo da su one posebne i neponovljive – tu prije svega mislimo na žene. O tome kako i koliko žene i danas nose na svojim leđima cijela domaćinstva, možete pročitati u novoj knjizi koju je objavila Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije

Nije izreka već činjenica da svaka kuća leži na plećima žene. Ustati prije svih, obaviti brojne poslove u kući i oko nje, pripremiti hranu, brinuti o djeci... I tako do kasno u noć, kada posljednje odu na spavanje. Ovaj „scenario“ možda asocira na prošla vremena, ali je i dalje čest u mnogim djelovima Crne Gore, naročito ruralnim. 

Autorka knjige ,,Nevidljive žene Crne Gore'', Jelena Krivčević

Nenametljive, vrijedne, spremne na sve, žene na sebe preuzimaju domaćinstva koja čine ne samo njihovi domovi, već i okućnice, vrtovi, voćnjaci, staje i pašnjaci, ali i dodatne objekte u kojima ugoste turiste iz svih krajeva svijeta. Ne treba biti ekspert da bi znali koliko su to složeni i zahtjevni poslovi i obaveze. Ali treba biti radoznao i otkriti nešto više o ženama koje žive takvu svakodnevicu. 

Upravo to je učinio tim Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije, čija izvršna direktorka Jelena Krivčević potpisuje autorstvo knjige „Nevidljive žene Crne Gore“, koja je upravo objavljena zahvaljujući finansijskoj pomoći Ambasade SAD u Podgorici. U njoj su posebno mjesto našle jedanaest žena na deset ruralnih lokacija širom Crne Gore, koje su u potpunosti posvećene velikim imanjima na kojima žive i rade, a ujedno su članice Udruženih seoskih domaćinstava Crne Gore koje okuplja porodice aktivne u seoskom turizmu. 

“Njihovi su radni dani teški i dugački. To je naporan rad, svakodnevno i bez odmora. Međutim, one djeluju kao da je to sve lako: veoma su pozitivne, vedre, ne žale se nikad zato što ulažu toliki trud.”

Raznovrsne priče

Žene svih godišta, i ne samo iz naše zemlje, „pronašle“ su sebe na imanjima koja su danas njihov dom. Iako se u knjizi nazivaju „nevidljivim“, teško da to stvarno jesu. Jer, nijesu vrijedni poslovi ono što ih čini neizostavnim članom domaćinstva, već to što ostaju na selu uprkos teškom načinu života, predrasudama i, generalno, trendu napuštanja sela. Zbog toga su i one i njihov rad nezamjenjivi i veoma vidljivi svima koji makar svrate u njihove domove. 

U knjizi „Nevidljive žene Crne Gore“ u fokusu su priče samo 11 žena koje reprezentuju još stotine koje žive na isti ili sličan način. Autorka Krivčević za Caffe Montenegro kaže da su junakinje publikacije žene iz ruralnih krajeva koje su uspješne na različite načine, ali im je zajedničko da se bave turizmom na selu.

Gordana Jokić

Vujov katun na Čakoru

„Sagovornice smo birali iz reda žena koje se bave seoskim turizmom. Prvobitna namjera je bila da kroz uspješne priče ohrabrimo druge žene na selu da se bave seoskim turizmom. A željeli smo da pokažemo i da naše uspješne domaćice nijesu imale ni bolje uslove, ni veću podršku - pa su opet uspješne“, kazala je ona.

Posebno ističe da su željeli da se druge žene poistovjete sa najuspješnijima koji su u publikaciji. 

Porazna statistika

Demografija i selektivni abortusi

2011: 50,60% stanovništva su žene

2000 – 2014: 50 djevojčica godišnje se abortira

Žene vlasnice 

4% kuća

8% zemljišta 

14% kuća za odmor

Prihodi i zaposlenje

Nezaposlenost na sjeveru 7 puta veća nego na jugu

Više od polovine žena u ruralnim područjima nikada nije pokušalo da zasnuje radni odnos

Trećina nema penzijsko osiguranje

Neplaćeni rad

Crna Gora: Žena prosječno provede 10 godina života u neplaćenom radu

Srbija: Vrijednost neplaćenog rada ekvivalentna 564 eura mjesečno

BiH: Na kućne poslove žena potroši 10-30 sati sedmično

Hrvatska: Manje od 15% žena vlasnice poljoprivrednog zemljišta

„Imamo mi još uspješnih primjera i priča vrijednih pažnje, ali su nam ovi kriterijumi bili značajni. Možda u nekoj narednoj prilici proširimo te priče. Sigurni smo da među ženama na selu ima mnogo onih vrijednih pažnje, a mi smo se ovog puta fokusirali samo na one koje se bave seoskim turizmom“, dodaje ona.

Uz to, upravo su odabrane žene svojim receptima doprinijele kreiranju već objavljene zbirke planinskih jela Crne Gore „Gorska trpeza“, koja nosi naziv po istoimenoj gastro ruti na kojoj se njihova domaćinstva nalaze.

Ermina Redžematović

Knjiga je interesantno struktuirana kroz podjelu primjera u tri cjeline – Tradicionalne žene, Mlade žene i Drugačije žene i priče. 

U prvoj grupi predstavljeno je pet žena: Gordana Jokić koja ljeta provodi na Vujovom katunu na Čakoru, Ermina Redžematović koja boravi na Katunu Bajrovića ispod Hridskog jezera na Prokletijama, Gordana Dulović iz Gornjeg Lipova kod Kolašina, Milijanka Pešić iz Tomaševa kod Bijelog Polja i Velinka Vera Pavićević iz Kovačice kod Žabljaka, koja je proglašena najboljom domaćicom u 2022. godini. One reprezentuju tipične žene crnogorskih sela, najčešće rođene i odrasle na selu, vrijedne i veoma radne, pa ne čudi što su i veoma uspješne u seoskom turizmu. 

Rijetke mlade žene na selu prezentovane su kroz priče sa katuna na Bjelasici: majka i kćerka Mira i Jovana Bogavac sa Laništa, te Danka Šekularac koja boravi u Sovodolu. Kako navodi autorka u tekstu, upravo one „daju nadu da postoje načini da se mlade žene zadrže na selu“. 

Gordana Dulović

U knjizi, naravno, ima mjesta i za tri netipične storije o crnogorskim ruralnim predjelima. Jedna od njihovih junakinja je Goca Stevović iz Njegovuđa kod Žabljaka koja je dio života provela u Italiji, ali se ipak vratila postojbini. Tu je i Mia Jokanović koja dolazi s porodicom na katun Ljeljenak ispod Sedla koja se, iako je gradsko dijete iz Foče, potpuno predala poljoprivredi s mužem. Konačno, Žizela Marković je žena za primjer sa Crnogorskog primorja, koja se s mužem iz Beograda doselila u selo Tići na Luštici gdje vodi računa o brojnim životinjama, ali i o tradicionalnim prehrambenim proizvodima.

Milijanka Pešić

Brojni izazovi

S obzirom na to da se do planinskih predjela Crne Gore i dalje teško dolazi, a još teže upoznaju rijetke žene koje bi govorile o svom radu i uspjehu, Krivčević je imala brojne izazove prilikom prikupljanja i zaokruživanja cijelog materijala u knjigu. Uz to, i sama je prvi put na sebe preuzela odgovornost da bude autor cjelokupnog teksta publikacije.

„Samim tim, imala sam veliku tremu, jer mi je bilo izuzetno važno da vjerno dočaram žene koje smo predstavili, da ih približim ljudima, da objasnim koliko su velike i važne stvari koje one rade - premda možda na prvi pogled to tako ne izgleda. Bilo mi je važno da sve bude istinito, vjerno stvarnosti, bez uljepšavanja i kićenja, a da čitalac može da sve kako treba razumije i osjeti prema njima ono poštovanje koje osjećamo mi koji sa njima radimo. I bilo mi je važno da svoje mišljenje o nekim tradicionalnim uvjerenjima koje neke od žena imaju zadržim za sebe, da se moj otpor prema nekim stvarima ne vidi, već da natjeram i sebe i čitaoca da prosto shvatimo kako one razmišljaju. Koliko sam uspjela u tome - neka prosude čitaoci. Ono što je važno jeste da je svaka od žena dala sagasnost za objavljivanje priča. Pritom su bile izuzetno zahvalne i dirnute, kao da su se pogledale u ogledalo čitajući svoje priče“, ispričala nam je Krivčević. 

Velinka Vera Pavićević

Kovačica

Čuvarice kulturnog nasljeđa

Ono što neizostavno moramo pomenuti je sljedeće – naše žene na selu su zaslužne za očuvanje značajnog kulturnog nasleđa ove zemlje. To one čine na više načina – najvažnije su tradicionalne tehnologije prerade naših proizvoda. Naš sir, na primjer, sve tipologije koje imamo, receptura se prenosi sa koljena na koljeno i čuva do današnjih dana. Ako se inovira u recepturi i stvaraju neki novi proizvodi, opet inovacije sprovode žene. Naša nacionalna jela, i te nam recepte čuvaju žene, najčešće žene na selu. Naša je tradicionalna gastronomija odraz naše kulture koju nam opet sa koljena na koljeno prenose žene. Pečat našoj hrani stavljaju naše žene, a naša bi hrana trebala biti pečat našem turizmu. O drugom kulturnom nasljeđu da i ne pričamo. Izdig na katune je možda i najznačajnija naša kulturna baština, vijekovima ukorijenjena tradicija koja se prožima kroz cijelu Crnu Goru. Bez planinke ta tradicija umire.  

Iz knjige „Nevidljive žene Crne Gore“

Mira Bogavac

No, ove žene i njihove porodice nijesu samo ogledalo za one koji žive ili su potekli sa sela. Naprotiv, one treba da budu posebna inspiracija i podsticaj ženama u urbanim sredinama. A u Crnoj Gori su ona zbilja blizu selima, što je razlog više da obratimo više pažnje na svoje okruženje.

„Ono što bih izdvojila kao karakteristiku žena sa sela jeste - što su one veliki borci. Neke od porodica sa kojima smo razgovarali prošle su kroz određene krizne situacije, u kojima su žene odigrale možda najznačajniju ulogu da se svi „iščupaju“ iz problema. Uložile su ogroman trud i rad, dale sve što su mogle za to da se djeca školuju, da se rješavaju problemi, da se obezbijede ključni prihodi. I sve to bez pompe, bez hvale, veoma „nevidljivo“. Njihovi su radni dani teški i dugački. To je naporan rad, svakodnevno i bez odmora. Međutim, one djeluju kao da je to sve lako: veoma su pozitivne, vedre, ne žale se nikad zato što ulažu toliki trud. Možda to što rade za sebe i svoju porodicu i što se bave nekim suštinskim stvarima utiče na takav njihov duh, to što su u prirodi i što je život jednostavniji i što je njihov stres drugačiji... ne znam. Znam samo da je to tako“, kazala je Krivčević. 

 Danka Šekularac

Sovodol

Promocije i Muzej ženske istorije u Švedskoj

Ova izuzetno interesatna publikacija objavljena je krajem oktobra, a svi zainteresovani sada imaju priliku da na promocijama čuju nešto više o samoj knjizi od samih autora.

„Promovisaćemo je u novembru, na našoj strani i pomoći će nam i naš donator, Ambasada SAD, koja je kroz Program malih grantova Demokratske komisije i finansirala kompletan projekat. Planiramo i da je pošaljemo institucijama koje se bave politikama koje utiču na život žene na selu, jer vjerujemo da bi ovo štivo moglo biti korisno. U pregovorima smo i sa Muzejom ženske istorije u Švedskoj, sa kojim smo slučajno stupili u kontakt preko prijatelja naše agencije, jer kažu da u svojoj postavci nemaju ništa iz Crne Gore. A dalje - vidjećemo. Važno nam je da bude dostupna ljudima u Crnoj Gori, jer smatramo da se mora promijeniti naša percepcija kada su u pitanju žene na selu, da je neophodno da na njih mnogo više pažnje obratimo“, kazala nam je Krivčević.

I zbog toga, dodaje, moramo biti zahvalni tim nevidljivim heroinama, pregaocima i kriznim menadžerima. Njihovi životi su primjer kako svaki dan može biti i prepun obaveza i lijep. I one su primjer da žene mogu podnijeti i ponijeti nevjerovatno veliki teret. Tako je svuda, a naročito u seoskom turizmu na crnogorskim planinama.

Goca Stevović

„Zato, žene „zmajevi“, hvala vam za sve što činite za svoju porodicu, svoje okruženje i cijelo društvo. Hvala vam što dajete pečat seoskom turizmu Crne Gore, jer vi ste njegovo lice, i što nam čuvate mala poljoprivredna gazdinstva na kojim se proizvodi najkvalitetnija hrana u Crnoj Gori. Hvala i onim ženama koje se prepoznaju u ovim pričama, ali su njihove priče ostale neispričane jer smo morali da napravimo selekciju. I pozdrav i srećno vama, novim ženama u seoskom turizmu, čije ćemo priče tek pričati“, zaključuje Krivčević na kraju knjige „Nevidljive žene Crne Gore“.

Mia Jokanović

Pouke priča 

Nismo mi eksperti za rodna pitanja, i ne težimo da to budemo. Ali iskustvo nam kaže, jer dugo radimo na temama seoskog turizma, da smo kao društvo žene na selu zapostavili. Sa većinom žena iz naših priča smo sarađivali godinama unazad, i dobar dio njihovih priča smo već znali. Svakako smo ih ponovo obišli, da dopunimo mozaik ostalim detaljima, jer ni mi im nikad neka važna pitanja nismo postavili, pa da ispravimo grešku. A sada tražimo i od vas da ispravimo zajedno brojne greške koje smo svi zajedno napravili. Nešto možemo odmah, nešto možda u nekom budućem periodu, a nešto će ispravljati nove generacije. Svakako je važno da počnemo da o njima razmišljamo kao o produktivnim, vrijednim i važnim članovima naših zajednica. Možda vas nismo zasuli značajnim statističkim podacima i naučnim analizama, ali smo vam predstavili životne, istinite priče žena koje žive tu oko nas, a njihove priče imaju pouke, i pojedinačne i grupne pouke. Mi bismo da ih izvučemo, a vas bismo da zamolimo da dopunite, jer sigurno nam je nešto promaklo. – Jelena Krivčević, „Nevidljive žene Crne Gore“

 

Žizela Marković