Prvo upoznajte planine sa onima koji ih već poznaju

Dragutin Šlagi Vujović iskusni planinar i pripadnik Gorske službe spasa /

To što sve više ljudi vrijeme provodi u planini je pozitivno, no ima i tu kontra efekata, jer mnogi se neadekvatno obučeni i obuveni upuštaju u ovu avanturu, kaže za Caffe Montenegro Dragutin Šlagi Vujović iskusni planinar i pripadnik Gorske službe spasa, vrsni poznavalac planina. Sa članovima PK Javorak svakog vikenda organizuje ture, a jedan je od rijetkih Crnogoraca koji je imao priliku da osvaja vrhove širom svijeta, a 2010. godine pao je i Mont Everest.

Ljubitelji aktivnog odmora biraju da slobodno vrijeme provode u prirodi. Crna Gora ima prelijepe predjele, ali do nekih nije lako doći, te je planinarsko iskustvo neophodno. Dragutin Šlagi Vujović iskusni je planinar i pripadnik Gorske službe spasa, te crnogorske staze zna „u prste“. 

Smatra da to što se sve više ljudi odlučuje da vrijeme provodi u planini je pozitivno, no u takvu avanturu ne mogu se upustiti bez prethodne pripreme.

„Sve više ljudi odlučuje se da svoje vrijeme provede u planini. To je izuzetno pozitivna pojava, ali ponekad i pravi kontra efekat. Često puta ljudi precijene svoje sposobnosti i dovedu sebe u nepotrebnu opasnost. Prije nego krenemo u planinu trebamo znati nešto o svom cilju, rutu, trasu kojom idemo, koliko je vremena potrebno da bi se stiglo do zadatog cilja, ali i da li na toj trasi postoje izvorišta, bunari, da li uopšte ima vode, a posebno u ljetnjim periodima kad čovjek može da dehidrira i napravi sebi zdravstveni problem. Takođe mora biti upoznat i sa vremenskom prognozom za taj dan, a neophodna je i oprema za savlađivanje tog isplaniranog cilja“, savjetuje Šlagi bez čega se ne kreće u planinarske avanture.
Kako kaže, nije samo poznavanje puta i čitanje obilježenih staza ono što nam je potrebno za bezbjedno kretanje po planini. Često se dešava da ljudi neadekvatno obučeni krenu u ovakve izazove. 

„Lično sam ih sretao puno puta neadekvatno obuvene i obučene u kanjonu Nevidio i po našim planinama. Ipak je veći dio naših planina stjenovit, a ljudi idu u papuče, japanke. Nažalost, nemamo jači zakon vezan za te stvari jer u ljetnjim mjesecima najposjećeniji vrh u Crnoj Gori je Bobotov kuk, a njega ne možete osvajati neadekvatno obuveni. Svake godine zbog popularnosti tog vrha je na toj trasi sve više povrijeđenih i stradalih“, ističe Šlagi, te da nekad i u ljetnjim mjesecima na tim rutama planinari mogu naići na snijeg.

„Dešava se da se u junu puno snijega zadrži u planinama, a on je jednako opasan i u februaru i u junu. Imali smo skoro situaciju da smo u dva dana imali povrijeđene šetače koji su kliznuli na snijegu i udarili u stijene. Troje ljudi se povrijedilo u dva dana zbog tih stvari“, podsjeća on.

Većina planinarskih staza je obilježena. Međutim, Šlagi smatra da među njima ima i pozitivnih i negativnih primjera markacije istih. 

„Ima staza koje su se markirane, ali se ne održavaju i budu neprohodne. Mislim da bi komisija u sklopu Planinarskog saveza Crne Gore trebala da odradi neku reviziju i kontrolu tih markiranih staza, da se malo bolje održavaju. Postoje trase i rute koje su vrhunski odrađene i mogu da služe kao primjer za ostale markirane staze“, savjetuje on.

Upravo zbog neodgovornih i nepripremljenih ljubitelja prirode koji vole da istražuju i traže alternativne puteve i prečice Gorska služba spasa, posebno u ljetnjim mjesecima, često mora da reaguje. Šlagi otkriva na koji način bismo mogli smanjiti potencijalne rizike i završiti rutu uspješno:

„Mora se napraviti kategorizacija staza. To najviše važi za Durmitor jer je najposjećeniji, pa se samim tim najviše njih tu i povređuje. Trebalo bi neki info punktovi da se naprave. Često boravim u masivu Durmitora i gledam ljude koji idu neobaviješteni. Naime, krenuli su na Bobotov kuk u 16, 17 časova. Neminovno je da Gorska služba u takvim situacijama reaguje, jer tokom noći ne mogu da nađu adekvatnu i bezbjednu stazu da siđu sa planine. Na info punktu dobili bi informacije o dužinama staza i brošuru, pa bi to bila pozitivna smjernica ljudima koji hoće da krenu na neki od 48 vrhova od preko 2000 metara u masivu Durmitora“, ističe on te dodaje da posjetioci Nacionalnog parka Durmitor često mjesta na kojima je postavljena sajla olako shvate. 

Malo ćete naći mjesta na svijetu da u jednom danu, recimo u julu ili avgustu ispod Savinog kuka i Šljemena možete da skijate i za dva tri sata siđete u Risan i kupate se u morskoj vodi. Takvih zemalja i destinacija na svijetu nema puno. Obišao sam i Aljasku, Ande, Kavkaz, Alpe, Ararat, bio i na Himalajima.

„Svuda gdje je postavljena sajla bi trebalo da penjač posjeduje adekvatnu opremu- kacigu, ferata set, mora biti svakog trenutka okačen na sajlu. One nijesu tu slučajno, nego su to kritična mjesta gdje su ljudi iz Nacionalnog parka i Gorske službe procijenili da nijesu baš sto odsto bezbjedne“, napominje Šlagi i smatra da bi dobro bilo obnoviti markacije.

„To su neka tri, četiri aspekta koja bi dobro doprinijela smanjenju povreda i nesreća, makar što se tiče Durmitora. Naravno, na svaku planinu se može desiti nešto slično. I Prokletije i Komovi imaju opasne vrhove, Sinjajevina takođe, ne smijemo zaboraviti ni Moračke i Kučke planine. No, manje su posjećene, zato sam se fokusirao na Durmitor“, priznaje on.

Ukoliko se desi da šetači avanturisti zalutaju, panika je u tim trenucima najveći neprijatelj. Prije samog kretanja u planinarske avanture nepoznatim stazama Šlagi savjetuje da svi zapamte evropski broj 112 koji je pri Direktoratu za vanredne situacije.

„U slučaju neke nesreće, ako je pala noć ili je šuma gusta pa se izgubila markacija, ili su krenuli drugom stazom, ne treba paničiti i srljati, jer sebe dovodite u veću opasnost. Treba ostati smiren i pokušati da nađete put i orjentir koji ste prije toga prošli. Ako vidite da ne ide, pozovite broj 112 za koji vam ne treba mobilni operater, kažete ljudima gdje se nalazite i službe koje su zadužene za ovakve situacije odreagovaće i uputiti šta da radite“, otkriva proceduru Šlagi.

Nekad se čak i iskusnim planinarima događaju pehovi. 

„Kad mi idemo u planinu osluškujemo teren. Imamo dovoljno iskustva da vidimo je li teren po kojem se krećemo opasan. Zimi ispitujemo kakvi su uslovi za lavinu, jer na tu situaciju ne možete mnogo da utičete. Kad uđete u lavinozan dio, izloženi ste opasnosti. Prvo se to ispita, a uopšte kad je suvo biramo najbolju trasu kojom možemo da izađemo. Takođe je bitno na vrijeme ocijeniti ima li na toj ruti neka potrošna stijena po kojoj treba da idemo. Za planinarenje biramo markirane staze. Međutim, kad idemo da spašavamo nekog ko je povrijeđen, izgubljen, zaglavljen, onda dobro vodimo računa kuda se penjemo i uopšte prolazimo jer ima ljudi i ispod nas, i ne smijemo ih ugroziti. Moramo i u tim kriznim situacijama voditi računa o svakom koraku da bude bezbjedan, kako za nas tako i za naše supenjače i ljude u okolini“, dodaje Šlagi.

Ljubiteljima planinarskih tura ipak se preporučuje da svoje „prve planinarske korake“ naprave sa iskusnom ekipom. PK Javorak gotovo svakog vikenda organizuje planinarske ture. One su otvorene i za one koji nijesu članovi istog.

„PK Javorak je prepoznatljiv, kako kod nas tako i u regionu. Jedini radimo sa podmlatkom i dan danas imamo veliki broj omladine koji čine budućnost našeg kluba. Svake nedjelje kalendarski idemo na neki od vrhova u našoj državi. Svi su dobrodošli da se druže sa nama i vide kako funkcioniše jednodnevna tura, kako vođa postavlja grupu, ko ide naprijed ko nazad, kad se prave pauze, dokle se ide. Mnogo toga može da se nauči samo odlaskom dva, tri puta sa nama na te planinarske ture“, siguran je Šlagi.

PK Javorak je prepoznatljiv, kako kod nas tako i u regionu. Jedini radimo sa podmlatkom i dan danas imamo veliki broj omladine koji čine budućnost našeg kluba

No, mnogi će reći da nijesu spremni da idu na planinarenje sa već uigranom ekipom. Ipak, sa iskusnom ekipom nema „teških tura“.
„Svake godine na početak sezone 1. maja je odlazak na Vojnik. Tada je otvaranje planinarske sezone i sjednemo i napravimo plan za planinarske ture tokom iste. Svake godine su različiti vrhovi koje posjećujemo. Postoje lakše i teže ture kao i pristupi do tih vrhova. Uigrana ekipa je tu da pomaže manje iskusnima, a kolektivni timski rad je najveće bogatstvo što se tiče planinarskog sporta. Baš tu se ljudi uče da jedni drugima pomognu ako je vrh složeniji i zahtjevniji, tako da tu imaju posla i ovi što su uigraniji i iskusniji, ali i ovi što su tek počeli sa nama na planinarske ture. Svakom je zanimljivo na turama i može dosta toga da nauči iz njih“, ponavlja Šlagi.

Sa ponosom ističe da u Crnoj Gori ima toliko mjesta koje treba posjetiti, ali uz adekvatnu opremu i vodiče.

„Crna Gora je bogom dana za uživanje i za adrenalinske sportove. Uopšte za boravak u prirodi. Imamo staze za svačiji ukus, kategoriju i sposobnost boravka u prirodi te lako može da se nađe neka destinacija i avantura koja će da zadovolji vaše apetite. Za planinarenje naravno, tu su vrhovi koje sam pomenuo i planinski vijenci u Crnoj Gori bogom dani za šetnje. Imamo vrhove koji su zahtjevni, kao i one do kojih se ide lagano, a to su vrhovi Bjelasice, Moračkih planinama, a ima ih i na Hajli. Imate  i one zahtjevnije, za one koji vole „ljuti krš“ nek' biraju Durmitor, Prokletije, Komove. Ne smijemo zaboraviti ni laganije ture - obilasci jezera, Sinjajevinu, visoravni“, nabraja Šlagi te ističe da obilazak kanjona Nevidio spada među većim atrakcijama u Crnoj Gori. 

„Tu je i nezaobilazni rafting. Čitav svijet je došao da se spusti sa čamcima niz Taru. Tu su Via ferrate koje su veoma interesantne za penjače - sigurni ste, a veoma su zahtjevne i adrenalinski zasićene“, dodaje Šlagi koji je i sam imao priliku da osvaja vrhove evropskih i svjetskih planina. Mnogi će reći da ljepote Crne Gore nigdje nećemo naći, no ne znamo da cijenimo potencijal koji imamo.

Ukoliko se desi da šetači avanturisti zalutaju, panika je u tim trenucima najveći neprijatelj. Prije samog kretanja u planinarske avanture nepoznatim stazama Šlagi savjetuje da svi zapamte evropski broj 112 koji je pri Direktoratu za vanredne situacije.

„Malo ćete naći mjesta na svijetu da u jednom danu, recimo u julu ili avgustu ispod Savinog kuka i Šljemena možete da skijate i za dva tri sata siđete u Risan i kupate se u morskoj vodi. Takvih zemalja i destinacija na svijetu nema puno. Obišao sam i Aljasku, Ande, Kavkaz, Alpe, Ararat, bio i na Himalajima. Svaka planina i planinski vijenac ima nešto specifično kod sebe, ali naše planine i naša Crna Gora je broj jedan što se tiče raznolikosti ljepota i svega što nam je Bog stvorio. Nažalost, mi ne umijemo da se domaćinski ophodimo prema tome, nego se trudimo da sve što je on uredio kako treba, mi devastiramo i upropastimo“, ističe Šlagi.

„Pošto sam jedan od vodiča kroz kanjon Nevidio koji je jedan od vodećih atrakcija u Crnoj Gori, borimo se da se ne pravi brana jer će se ugroziti ne samo korito rijeke Komarnice, već i taj dio kanjona za koji sam vezan. Ako se to desi, neće više imati draž i čari koje turista ima i vidi kad prolazi kroz kanjon Nevidio“, zaključuje Šlagi.