Publika je snaga festivala

LAKE FEST 2023

12. izdanje Lake festa u Nikšiću, na festivalskoj lokaciji pokraj jezera Krupac, bilo je spektakularno! Spektakularno, prije svega u smislu energije koja je vladala na ovom festivalu, a ta energija je snaga festivala. Energija je publika, publika je snaga Lake festa! A publika ovog festivala je sjajna! Dok je takve publike biće i festivala! A to mu predodređuje dugu budućnost!

Lake fest je muzički festival koji u sebi sadrži i ima misiju koja je više od tog određenja, jer više je od muzičkog trodnevnog hepeninga, to je kulturni događaj koji u sebi implicira i ekološku održivost i osviješćenost i osim muzike i druge oblike umjetnosti. Ali, prije i poslije svega i svakog Lake festa je nezaboravna atmosfera koja vlada u cijelom gradu uoči festivala - dok se iščekuje, a onda kad počne, tad grune ta energija... 

Lake fest je za 12 godina postao kulturni amblem grada, i dio je njegovog savremenog kulturnog identiteta prožet neprolaznim dobrim duhom grada Nikšića, nekada grada čelika piva i rokenrola, danas više piva nego čelika, ali i rokenrola, grada boema i pjesnika i umjetnika, grada koji ima svoj upečatljivi DNK koji ostaje onaj omiljeni autentični karakter i pravilan književni akcenat u govoru, svima koji upoznaju Nikšićane. I naravno, Lake fest pokazuje koliko je gostoprimstvo grada i koliko se Nikšičani raduju gostima i vole da ugoste. I samo ko nije bio na Lake festu ni jednom ne zna šta propušta, niti o čemu pričam. 

Neki se prijatelji koji žive u inostranstvu, bogme i neki odavde, susreću samo na Lake festu i gledaju od Lake festa do Lake festa, odmor se planira prema jednom festivalu...

U cijelom gradu je nevjerovatna, neopisiva pozitivna, radosna ustreptala atmosfera u vazduhu tih dana, dana Lake festa. I dan prije festivala se obilježava kao „Lake fest Dan 0“ jer se fanovi festivala već usele u kamp i počinje festival prije festivala... To je taj neizdrž. Okupljaju se družine, prijatelji, porodice, društva iz raznih gradova, država, i iz cijelog svijeta, jer Lake fest jeste uspio postati datum koji se bilježi i na mapi motorista kao obavezna stanica ljeti, i ljubitelja dobre muzike, festivalskih fanova koji planiraju odmore i uzimaju slobodne dane na poslu da bi bili na Lake festu. 

I kulturološki, i turistički i identitetski efekat ovog festivala je nemjerljiv.

I u publici i u kampu se vijore zastave - jugoslovenska, pa sa svih sadašnjih država nekadašnjih EX YU republika, pa onda revolucionarne i slobodarske, antifašističke... Jer Lake fest je mir i ljubav. U svakom smislu. I na Lake festu zaista „igra rokenrol cijela Jugoslavija“ pogotovo uz taj hit koji je i ove godine na festivalu izveo jedan od najistaknutijih bendova nekadašnje jugoslovenske scene „Električni orgazam“.

Može biti da ima boljih po broju ili kvalitetu izvođača festivala u regionu, i to je ok, ali teško je mjeriti atmosferu zadovoljstva i radosti jednog festivala sa ovim. No, ipak, Lake fest je svakako minimum u prva tri festivala sličnog koncepta u regionu. Svake godine se izvlači maksimum mogućnosti najboljih izvođača koje je moguće dovesti. I ove godine je urađen jedan precizan i pouzdan izbor i svi koji su bili prisutni su mogli da pogledaju ono što je u određenoj mjeri reprezentativno i respektabilno na muzičkoj sceni u regionu i šire. Naravno, ni nikšički ni crnogorski bendovi nijesu izostavljeni jer tako se čuva rokenrol i festival.

Lake fest ima fanove koji su bili prisutni na svih 12 festivalskih izdanja. I to dosta njih. Lake fest ima djecu festivala – klince koji su skupljali plastične čaše za reciklažu prvih godina festivala da bi dobili poklon majicu a koji su danas u prvim redovima publike. Lake fest je, pored epiteta najvećeg rock festivala, odavno dobio i epitet zelenog festivala. Pivara Trebjesa, kao dugogodišnji sponzor festivala, ove godine je na Lake festu sprovela zelenu kampanju Nikšićko Green – Rock&Recycle.

I roditelji tih klinaca su još uvijek tu, i u kampu i u prvim redovima... Ima u publici i unuka nekih festivalaca koji su prispjeli za festival... Jer, prostor pored jezera Krupac je takav, prostran i dovoljan za sve... I za šutke i udobnu ležernu poziciju sa prostirke ispod topole... Ne morate se gurati ni kad je 20000 ljudi bilo u jednoj noći festivala kao kad je bio Manu Chao, te 2016. godine, jer takav je to fenomenalan prostor. Takav je i program festivala upravo da se svima njima pričini muzički ugođaj, da svi imaju favorite koje vole... 

A preko dana, festival itekako traje, kupanje u jezeru Krupac, šetnja branom, i obilazak Nikšića čije ljepote i znamenitosti su bile otkrića i za neke naše državljene, a za strance dodatni motiv da opet dođu. Zato su smještajni kapaciteti u Nikšiću zahvaljujući festivalu puni tokom održavanja istog.

U šali se zna reći „ljeti je kiša kada je Lake fest“. Jer teško da je kiša zaobišla ovaj festival... ako je kružila oko Kragujevca u Nikšić se tih dana sručila... 

Direktor festivala Peđa Zečević istakao je da možda po noćima nisu nadmašili 2016. godinu kada je nastupao Manu Chao, ali prema sumiranim utiscima kaže da je ovo izdanje bilo najkompletnije od kada rade Lake fest.

Ove godine nije bilo kiše za vrijeme muzičkih nastupa a bilo je hoće-neće. Ali i da je bilo, publika bi pozivala izvođače na bis i oni bi pjevali i na kiši svom snagom jer bivalo je tako ranijih godina. Nezaboravni spektakli. Jer, kiša voli ovaj festival, ali niko se zbog toga više i ne sjekira, jer posjetioci se više ne brinu hoće li je biti, jer oni će u svakom slučaju biti na Lake festu.

I kulturološki, i turistički i identitetski efekat ovog festivala je nemjerljiv. 

Izvođači, pogotovo povratnici, jer rokenrol je živ upravo zahvaljujući njegovim legendama, doživljavaju Nikšić kao da su kod svoje kuće i kao jedan od rijetkih gradova u Crnoj Gori koji ima živu rock’n’roll tradiciju još uvijek, u vremenu kada je mnogi širom Evrope više nemaju i zato rado sviraju u Nikšiću. Lake fest je njihov prijatelj, i svi kažu da je to poseban klik sa publikom. Mario Knezović iz benda „Zoster“, koji je na Lake festu nastupio po četvrti put nije krio oduševljenje:“U Nikšiću je uvijek ludilo i nikada nigdje nijesmo doživjeli ovakav prijem. Od prvog trena publika u Nikšiću i mi smo se našli i kada nijesmo zajedno falimo jedni drugima da budemo kompletni. Ljubav koju dobijem kada sviram u Nikšiću ne mogu riječima opisati. Nekad me bude i stid što je ne mogu na adekvatan način vratiti“, kazao je Mario i dodao da se u gradu pod Trebjesom osjeća kao da je kući.

Direktor festivala Peđa Zečević istakao je da možda po noćima nisu nadmašili 2016. godinu kada je nastupao Manu Chao, ali prema sumiranim utiscima kaže da je ovo izdanje bilo najkompletnije od kada rade Lake fest.

Takođe, prokomentarisao je i ovogodišnji line up:

„Ono čega ćemo se mi sigurno pridržavati kao jedinog kriterijuma, to je kvalitet. Publika na Lake festu je generacijski različita i ja se stvarno radujem kada vidim da mlađe generacije pjevaju svaku pjesmu “starih” bendova. Trajanje je jedan od dokaza kvaliteta, tako da ćemo istrajavati u tom smjeru.“

No organizatori Lake festa su već u promišljanju o novim mogućnostima festivalske misije. Godinu dana se osmišljava i sprema ovakav festival. 

Program je i ove godine prevazišao granice očekivanog, a festival dokazuje da je jedan od krucijalnih događaja u Crnoj Gori vezanih za muziku i umjetnost uopšte.

Ovaj tekst, nakon mjesec dana od Lake festa, nije muzička recenzija festivala niti takav osvrt, ali važno je naravno pomenuti one koji su nastupali na bini dvanaestog Lake festa ove godine od 4. do 6. avgusta, njih 15 bendova i izvođača. Bio je to odličan presjek domaćih i regionalnih muzičara uz inostranu elektronsku scenu. Prve večeri su nastupali: Gladni naučnici, Tribute Idoli, Bijelo dugme, Brkovi, Tom Novy, a druge večeri Punkreas, YU grupa, Partibrejkers, Kerber, Mahmut Orhan. Treće festivalske večeri publika je imala priliku da čuje: Električni orgazam, Smak+, Vojko V, Zoster, James Zabiela. 

Program je i ove godine prevazišao granice očekivanog, a festival dokazuje da je jedan od krucijalnih događaja u Crnoj Gori vezanih za muziku i umjetnost uopšte.

O Lake festu se priča do sljedećeg, ko je bio, bio je, ima o čemu lijepom pričati... do sljedećeg Lake festa.