Putem kroz kanjon Cijevne

Petrol energija za život /

Ovaj put je veoma brzo postao veliki hit među putnicima željnim novih interesantih krajolika. Srijećemo i vozila sa crnogorskim tablicama. Ljudima sa sjevera je značajno skraćen put ka Podgorici i primorju, dok južnjaci idu u sjeverne krajeve da otkriju ljepote koje dosad nijesu posjećivali. Raduje nas što su ljudi “proputili” i što će neki dosad pasivni krajevi konačno živnuti.

Poslije mnogih obećanja, dugih godina čekanja, problema u izgradnji i svega onog što je tako svojstveno planovima i njihovoj realizaciji na brdovitom Balkanu, put Podgorica – Gusnje, otvoren je početkom avgusta. Nagrnuli su putnici namjernici ovim putem, da vide do tada prilično nepoznate krajeve Crne Gore, a ujedno i istraže kanjon Cijevne i krajeve Albanije uz samu granicu sa našom zemljom.

Prije nego krenete na ovaj put veoma je bitno da u Podgorici napunite rezervoar jer na putu do Gusinja nema nijedne pumpe. Mi smo došli na Petrol pumpu kod Autobuske i željezničke stanice u Podgorici, napunili rezervoar, provjerili pritisak u gumama, kupili vodu i kafu i resetovali kilometar sat u kolima.

Nekada je kanjonom Cijevne išao karavanski put od Podgorice kroz teritoriju plemena Grude, Zatrijebač do Klimenata, a onda do Gusinja. Ovuda su prolazili trgovački karavani koji su nosili žito, pasulj, so i ostale namirnice. Put je bio veoma loš i uzak, a svaki grm je predstavljao potencijalnu zasjedu. Brojni kiljani zarasli u korov svjedoče o borbama kačaka i trgovaca, mještana i raznih vojski koje su ovuda prolazile. Zbog blizine granice i neistraženosti terena dugo su za ljepotu predjela znali samo čobani koji su čuvali stoku na padinama Bukovića i Šumice, i rijetki istraživači botaničari, ornitolozi i planinari.

 Omiljena ruta bajkera

Ljepotu kanjona Cijevne nemoguće je sagledati odjednom. Za to treba i truda i vremena. Samo zaljubljenici u ovu rijeku znaju koliko treba znoja proliti kako bi Cijevnu vidjeli sa svake strane. 

Odmah nakon Dinoše ulazi se u Cijevnin kanjon - remek djelo prirode. Nakon desetak minuta vožnje nailazimo na plažu Trgaja, omiljeno kupalište stanovnika Podgorice i Tuzi. Kada se poslije Trgaje zaputite u dubinu kanjona ka granici sa Albanijom osjetićete svu ljepotu krajolika i netaknutu prirodu. Duž korita rijeke stijene se vertikalno uzdižu i putnik stiče utisak da će biti zarobljen u ovom raju. Na meandrima Cijevne brojni su ostaci mlinova. Stari se sjećaju da je nekad na rijeci bilo desetak mlinova. Danas su od njih ostale samo ruševine.

 Klimenti

U mjestu Ljemaja, nalaze se karaula i područno odjeljenje škole “Đerđ Kastriot Skenderbeg”.  Na ovom mjestu Zatrijepčani su 1907. napali tursku posadu u karauli, zapalili je i srušili. Ovo je dovelo do zategnutih odnosa između Crne Gore i Turske, a ovo malo, idilično mjesto, makar nakratko, stavilo u središte diplomatske prepiske Velikih sila.

Nadomak granice nalazi se Mlinski vir, koji je ime dobio po mjestu na kojem je prema priči bio mlin u kojem su Zatrijepčani vjekovima mljeli žito. Nedaleko od njega, tačno između graničnih kamenova A14 i A15 nalazi se duboki meandar Fratarski vir. Naziv ovog mjesta vezan je za legendu. Naime, putem ka Gusinju išla su tri fratra, ali su ih u zasjedi sačekali klimenački razbojnici, opljačkali ih i ubili. Njihova tijela bacili su u rijeku, a duboki, zeleni vir od tada nosi ime po katolički svještenicima.

 Pogled na vrhove Kučkih planina iz Klimenta

Zatrijebačka Cijevna je posljednje selo u Crnoj Gori. Na ovom mjestu nalaze se kuće Ujkića, a za ovaj lokalitet vezan još jedan međunarodni incident. Komisija za razgraničenje Crne Gore i Albanije davne 1912. godine na karti je povukla liniju koja će odvajati dvije države. Međutim, kada su došli na teren vidjeli su da do razgraničenja neće doći tako lako jer je trebalo da kuće Ujkića pripadnu Albaniji. Tada je granična linija duž desne obrale pomjerena 565 metara uzvodno.

Sada je tu novi zajednički granični prelaz Cijena zatrijebačka – Grabom. Formalnosti oko ulaska se brzo rješavanju pa nastavljamo put ka mjestu Tamara. Upravo nadomak ovog mjesta spajaju se dvije Cijevne: Cem i Selces i Cem i Vuklit. Put nas dalje vodi ka Seljci - sjedištu plemena Klimenti. Kod crkve stajemo i na izvoru pijemo studene vode. Nastavljamo putem i serpentinama se penjemo ka gornjim klimenačkim selima. Put je dobar, mada je pojedinim mjestima treba voziti opreznije zbog nepreglednih okuka.

 Bunkeri u Albaniji

 Lokal na drvetu u Vrmoši

Jedinstveni botanički lokalitet

Zbog blizine granice i neistražensoti terena  kanjon Cijevne je dugo bio nepoznanica široj javnosti. Prvi istraživač ovg područja bio je Ignac Šišilović koji je 1886. godine posjetio Cijevnu zatrijebačku. Najviše zasluge za popularisanje Cijevne imao je Italijan Antonio Baldači koji je u više navrata boravio u Zatrijepču. Baldači je krajem 19. vijeka zapisao da je Zatrijebač jedan od najreprezentativnijih botaničkih lokaliteta u Evropi.  Pored Baldačija o Cijevni su pisali Kurt Hasert, Pavel Apolonovič Rovinski i mnogi drugi. U kanjonu Cijevne i njenoj okolini pronaćeno je 959 vrsta  vaskularne flore od kojih je veliki broj rijetkih i ugroženih vrsta. U bogatoj i raznovrsnoj flori kanjona Cijevne nalazi se veliki broj ljekovitih, jestivih, medonosnih, dekorativnih  i aromatičnih biljaka.

 Kanjon rijeke Vrmoše

 Ljepuš

Zastajemo kod još jednog izvora, ovog puta da napravimo panoramske fotografije ovog predivnog krajolika. U selima Ostrici se zelene livade, zasadi kukuruza, krompira i raznog povrća. Iznad sela se izdižu skoro vertikalne stijene koje se skoro spajaju sa oblacima. Iza tih vrhova su kučke planine i katuni. Nadamo se da će razvojem prekogranične saradnje stare čobanske staze biti pretvorene u staze za hiking I biking, da će ovi krajevi oživjeti na dobrobit mještana sa obje strane granice.

Vijugavi put vodi nas kroz krajeve uveliko obrasle gustom šumom. Srijećemo dosta automobile stranih tablica iz cijele Evrope. Ovaj put je veoma brzo postao veliki hit među putnicima željnim novih interesantih krajolika. Srijećemo i vozila sa crnogorskim tablicama. Ljudima sa sjevera je značajno skraćen put ka Podgorici i Primorju, dok južnjaci idu u sjeverne krajeve da otkriju ljepote koje dosad nijesu posjećivali. Raduje nas što su ljudi “proputili” I što će neki dosad pasivni krajevi konačno živnuti.

 Vrmoše

Blizu same granice nalaze se dva mjesta koje vrijedi posjetiti. Ako ste ljubitelji aktivnog odmora onda iz mjesta Ljepuš (Lepush) imate mogućnost penjanja na neki od okolnih vrhova Prokletija. Ako ste ljubitelj lagane šetnje i uživanja u domaćoh hrani onda preporučujemo da svratite do Vrmoše, poduže kotline okružene šumom obraslim vrhovima. Centar varošice se sređuje i podsjećaće na centar Tamare. Ovo je ideja za to kako slična mjesta u Crnoj Gori mogu biti sređena u duhu lokalne arhitekture I tradicije.

Od Vrmoše put do granice (pratite oznake Dogane) krije još jedno sjajno mjesto. Kod željeznog mosta prekrivenog daskama ima staza koja vodi do male plažice gdje se možete kupati. Odmah pored je I manji vodopad I strme litice malog kanjona. Svakako vrijedi posjetiti ovo mjesto, odmoriti u tišini I napraviti koju fotografiju.

 Gusinje

Ubrzo dolazimo na granicu i uz malo čekanja zbog gužve ponovo ulazimo u Crnu Goru. Do Gusinja nam je trebalo desetak minuta, nakon čega smo posjetili kancelariju turističke organizacije kako bismo se informisali o opcijama za obilazak ljepota ovog kraja. Nažalost, nijesmo imali vremena da se duže zadržavamo pa samo samo posjetili čuvene Ali-pašine izvore. Dolinu Grebaje i obronke Prokletija ostavili smo za neku drugu priliku.

Dan je prošao za čas i već je bilo vrijeme da se vraćemo kući. U povratku se nijesmo zaustavljali, ali smo vidjeli mnogo lijepih mjesta na kojima je moguće napraviti piknik ili krenuti u obilazak čarobnih pejzaža.

 Spoj starog i novog

 Gusinje, detalj

Ne začudite se što ova ruta još uvijek na Google mapama. Samo ukucajte u navigaciju kao odredište Cijevna zatrijebačka i pratite put kroz kanjon Cijevne skoro do Gusinja. Ili jednostavno pratite oznake na putu i stići ćete na krajnje odredište bez ikakvog problema.

Na kraju puta svratili samo do Petrolove pumpe kod Krivog mosta i oprali prašnjavi automobil. Popili smo kafu, prisjetili se najljepših momenata sa puta i izabrali fotografije za tekst. Dogovarali smo i nove rute koje ćemo obići, ali o tome ćete čitati u narednim brojevima Caffe Montenegra.