Samo vjetar i kamen te podsjećaju da si živ

Rajko i Dejan Popović: kako su pobijedili sjevernu stijenu Grand Žorasa 

Penjanje na visoke planine nije samo test fizičke izdržljivosti, već i dubokih mentalnih i emocionalnih granica. Rajko Popović i njegov sin Dejan, članovi SAK “Slobodni penjači”, prešli su tu granicu tokom svoje impresivne ekspedicije na sjevernu stijenu Grand Žorasa od 19. do 25. avgusta ove godine. Njihovo putovanje je postalo simbol njihove posvećenosti, hrabrosti i snage.

Grand Žoras (Grandes Jorasses) , smješten u masivu Mont Blanca, uzdiže se na 4.207 metara nadmorske visine. Sjeverna stijena je poznata po svojoj ekstremnoj težini i opasnostima, a ,,Walkerova ruta", koju su Rajko i Dejan Popović odabrali za svoj uspon, spada među najteže alpinističke izazove na svijetu. Visoka 1.200 metara i ocijenjena kao VI, A0, 6+, ED1, ova ruta je testirala svaki aspekt njihovih sposobnosti.

Prvi dan uspona donio je brojne izazove. 

- Penjanje je zahtijevalo maksimalno fokusiranje. Svaki korak na stijenama, svaka procjena težine i visine, morala je biti precizna - objašnjava Rajko. 

Smještanje bivka na visini od 3.300 metara bila je prava avantura sama po sebi. 

- Sredina stijene nije imala ravnu površinu, pa smo morali improvizovati. Postavili smo prvu gurtnu, pronašli neki mali prostor i stvorili uslove za spavanje - kaže Rajko. 

Na toj visini, gdje se temperatura može spustiti ispod nule, obezbjeđivanje topline i udobnosti postaje izazov. Nakon iscrpljujućeg penjanja, konačno su se smjestili, ali su morali da budu izuzetno oprezni. Hladnoća je bila intenzivna.

Drugi dan je bio još izazovniji. 

- Ujutro smo se probudili u gotovo arktičkim uslovima. Temperatura je bila minus devet stepeni Celzijusa. Skidanje iz vreće za spavanje i priprema za dalji uspon u takvim uslovima nije bilo jednostavno - priča Rajko. 

Dok su se pripremali za penjanje, snijeg je bio neophodan za pravljenje toplih napitaka. Nakon što su skupili snijeg, topili su ga kako bi imali vodu za čaj i kafu, koja im je bila prijeko potrebna da se ugriju.

Kruna alpinističke karijere

Ovo je kruna alpinističke karijere Dejana i Rajka Popovića i ubjedljivo njihov najveći uspjeh, a isto tako najveći uspjeh i za crnogorski klasični alpinizam, penjanje tradicionalnom alpinističkom tehnikom, litica u suvoj i zaleđenoj stijeni, baš kako je bilo u ovom vertikalnom "zidu" Cassin smjerom. U mjestu kolijevke alpinizma.

Koliko je Alpska trilogija poznata, govori podatak da se na te tri stijene penju alpinisti iz cijelog svijeta, dokazujući sebi da su dostigli taj nivo. I da je to svojevrsni test u alpinizmu.

Do 1938. godine, svi vrhovi Alpa sa svih strana bili su ispenjani, samo su prkosile tri stijene, takozvana tri problema Alpa: sjeverna stijena Materhorna, Grand Jorasesa i Eigera.

Koliki je ovo poduhvat, može potvrditi priča iz susjedne Bosne i Hercegovine. Isti ovakav poduhvat prije mjesec dana ostvario je naš drugar i kolega Admir Andelić iz BiH sa svojom partnerkom Nejrom, i znamo kako su tim podvigom dočekani u Bosni i Hercegovini. Kvalifikujući kao najveći uspjeh bosanskohercegovačkog alpinizma u poslijeratnom periodu, iako znamo da se izvjesni Tomo iz iste zemlje popeo na Everest prije godinu dana. A Planinarski Savez Srbije oformio alpinističku reprezentaciju za ova tri problema Alpa prije 2 godine.

Kako su se penjali prema vrhu, suočili su se s dodatnim izazovima. 

- Penjanje u vertikalnim uslovima, na hladnom i izloženom terenu, zahtijevalo je ne samo fizičku snagu već i ogromnu mentalnu izdržljivost - objašnjava Dejan Popović. 

Na visinama iznad 4.000 metara, svaki potez postaje ispit snage i odlučnosti. Dok su se penjali, shvatili su koliko je važno imati dobar tim i efikasnu strategiju. 

Treći dan ekspedicije bio je ključan. 

- Nakon što smo pronašli stjenoviti greben na 4.050 metara, na kojem smo proveli noć, osjećali smo se kao da smo na vrhu svijeta. Ipak, penjanje u mraku i ekstremnim uslovima je bilo iscrpljujuće - priča Rajko. Bivak na ovoj visini omogućio je samo osnovne uslove za spavanje. 

Spavali su pod vedrim nebom, s pogledom na beskonačne zvijezde i osjećaj da su u srcu prirode.

Svaki bivak je bio pomak ka novim izazovima. Dok su se penjali prema vrhu, naišli su na različite vrste terena – od lednih ploča do stjenovitih uspona, što je dodatno otežalo njihov zadatak. 

- Svaka prepreka na putu postavljala je nova pitanja o našim sposobnostima i granicama - objašnjava Rajko.

Uz sve fizičke izazove, bilo je potrebno i mentalno pripremiti se za penjanje. Psihološki, penjanje na ovakvoj visini može biti izuzetno teško. Svaka greška može imati ozbiljne posljedice. 

- Morate biti potpuno usredotočeni i imati apsolutnu vjeru u sebe i svoj tim - kaže Dejan.

Jedan od ključnih trenutaka bila je priprema hrane i vode. Kuvanje na toj visini je izazov. Temperatura je izuzetno niska, a plamen plamenika je slabiji zbog niskog zraka. Pripremali su hranu i piće u minimalnim količinama, koje su bile dovoljno za preživljavanje, ali i za očuvanje energije za naredne uspone.

Tokom cijelog putovanja, podrška porodice je bila ključna. Tamara, Rajkova supruga pružala im je moralnu podršku. Njena prisutnost je bila od velike pomoći, čak iako nije bila fizički prisutna na planini. Njeno ohrabrenje i podrška ih je motivisala.

Pripreme

Pripreme za uspon na sjevernu stijenu Grand Žorasa trajale su, kaže Rajko, cijelo ljeto kroz tradicionalno alpinističko penjanje na Durmitoru, Prokletijama i Alpama. Pored toga, ponovili su većinu teških smjerova u sportskom penjanju na Lovćenu, Njegušima i Pestingradu, koje su prethodnih godina opremili.

- Cijele godine smo u dobroj formi, što je potvrdila i zimska alpinistička sezona s četiri nova smjera na Prokletijama. Najzahtjevniji je bio “Walkerov spur” Cassin ruta, koji zahtijeva ogromno strpljenje, volju i spretnost - ističe Popović. Najteži detalji bili su na dužinama s ocjenom šest plus, gdje je Dejan morao penjati bez ruksaka zbog dodatnog opterećenja.

Nakon iscrpljujućih dana, konačno su stigli do vrha. 

- Kad smo stigli na vrh, osjećaj postignuća bio je nevjerojatan. Znao sam da smo prošli kroz sve prepreke koje su nam bile na putu. Ispunilo nas je ogromnim zadovoljstvom i ponosom - prisjeća se Rajko. Pogled sa vrha Grand Žorasa bio je nagrada za sav trud i borbu koju su uložili tokom uspona.

U završnom dijelu ekspedicije, povratak kući bio je ispunjen refleksijama o iskustvu. 

- Svaki uspon na planinu donosi novu perspektivu. Ova avantura nas je naučila mnogo o sebi, o izdržljivosti i o tome kako je važno biti spreman za sve izazove koji vas čekaju - zaključuje Rajko.

Ova ekspedicija na Grand Žorasu je još jedna priča o ljudskoj izdržljivosti, hrabrosti i ljubavi prema prirodi. Rajko i Dejan Popović su dokazali da su spremni da prevaziđu granice svojih fizičkih i mentalnih mogućnosti u potrazi za avanturom i samoproučavanjem. Njihova priča će nadahnuti mnoge buduće penjače da slijede svoje snove, suoče se sa izazovima i pronađu vlastite granice na visinama gdje su priroda i ljudska snaga spojeni.