Šarena magija

Radionica paste - Danilo Mihailović, Ulcinj
Put do savršenog paketića šarene paste, spremnog za isporuku vrhunskim restoranima i izbirljivim nepcima, nije ni kratak ni lak, no za mladog Ulcinjanina, on je magičan. Praveći sopstvene duge od šarenih taljatela, Danilo je stvorio svoje blago.

Postoje neki trenuci, boje, mirisi i teksture koje vas podsjete na vremena i uspomene koje ste mislili da ste davno zaboravili. Trenutak kada sam ušla u malu radionicu paste u Ulcinju, za mene je bio jedan od njih. Iako nikad nisam pravila pravu pastu, sve te oklagije, boje, tragovi brašna i savršeno oblikovani paketići gipke paste, vratile su me u našu malu kuhinju i moj dio stola na kojem sam pravila šarene linije špageta od plastelina. Ta omiljena igra u zimskim danima magično je oživjela u mojoj mašti dok sam gledala domaćina ove priče kako vješto izvlači savršeno tanke rezance iz svoje mašine za pastu.

OBLAK PO OBLAK BRAŠNA, GRUDVA PO GRUDVA TIJESTA I GNIJEZDO PO GNIJEZDO SAVIJENE TJESTENINE, DANILO JE STIGAO DO ONOGA ŠTO DANAS IMA I ZNA. „SVE JE TO JEDAN PUT PREPUN POTEŠKOĆA I PREVAZILAŽENJA, MORATE POGRIJEŠITI MNOGO PUTA KAKO BI OTKRILI I NAUČILI NEŠTO NOVO.“

Danila Mihailovića i njegovu magičnu Radionicu paste otkrila sam sasvim slučajno, prebirajući po haštagovima tokom dugih čekanja na odgovor podgoričkih taksista. Već na prvi pogled, obilje boja i prilično dovitljivi i šarmantni tekstovi objava bili su dovoljni da se sledećeg vikenda nađem na putu ka Ulcinju. Nekoliko krivina i uzbrdica dalje i već sam bila iznad grada, visoko iznad mora i tvrđave, sa jednim od najneotkrivenijih pogleda na ovaj dio pučine. 
Porodica Mihailović već generacijama živi u Ulcinju i poznata je po dobro držanom domaćinstvu, gostoprimstvu i kvalitetnim domaćim proizvodima. Držano imanje i gostoprimnost bili su jasni već pri rukovanju, no priču o kvalitetnim proizvodima htjela sam prepustiti Danilu.
Dvadesetosmogodišnji Ulcinjanin se već nešto duže od dvije godine bavi proizvodnjom domaće tjestenine. Nakon studija u Podgorici, posla koji veže za stolicu i odustajanje od sportske karijere, Danila je nešto vuklo nazad, bliže moru i skladnijem načinu života u rodnom gradu. 

Naša novinarka se oprobala u pravljenju paste sa Danilom

„Niko se u našoj familiji nije bavio ovim poslom a ja svakako nikad ranije nisam probao ništa slično“, objašnjavao mi je Danilo gledajući u more. Pasta čak, kako kaže i nije bila neki omiljeni izbor jela za njega. Priznajem da me pomalo čudio mir sa kojim mi je pričao o svojim počecima no, sve to postalo je savršeno jasno istog trenutka kad smo ušli u radionicu a Danilo započeo magičnu igru sa tijestom.
„Ne bih sebe mogao zamisliti u odijelu, za nekim stolom i ekranom, u poslu koji zahtijeva zatvoreni prostor i dugo sjedjenje na jednom mjestu“, priča mi Danilo oblikujući savršenu kuglicu žute tjestenine. Put kojim je krenuo pokazao mu je njegov duhovni otac, porodični svještenik, insistirajući na vjeri u Danilovu marljivost i riješenost da savlada izazov i ide dalje. Upravo tako, oblak po oblak brašna, grudva po grudva tijesta i gnijezdo po gnijezdo savijene tjestenine, Danilo je stigao do onoga što danas ima i zna.
No put do savršenog paketića šarene paste, spremnog za isporuku vrhunskim restoranima i izbirljivim nepcima, nije bio ni kratak ni lak. Metri i metri nedovoljno savršenih taljatela, tokom gotovo dvije godine bili su na meniju porodice Mihailović, sve dok Danilo konačno nije došao do omjera i finoće koja je zadovoljavala njegove sportski visoke standarde. 

Danilova radionica i porodična kuća Mihailovića krije jedan od najneotkrivenijih pogleda na Ulcinj

„Sve je to jedan put prepun poteškoća i prevazilaženja, morate pogriješiti mnogo puta kako bi otkrili i naučili nešto novo.“
Vještinu pravljenja paste Danilo je zaista učio sasvim sam, provodeći sate i sate u svojoj maloj radionici, razgovarajući sa domaćicama koje generacijama prave rezance, posjećujući blogove i prateći savjete svjetskih majstora ovog zanata. Iza njega su kilogrami i metri nedovoljno usavršene tjestenine, sati i sati isprobavanja savršene kombinacije vlažnosti i topline, pokušaji i pokušaji pravljenja idealnog gnijezdašca od traka gotove tjestenine. Blizina mora, vlaga i toplota koju nosi, često nisu bili njegovi najbolji prijatelji, no, za Danila je to bio samo još jedan izazov koji treba savladati. „Čini mi se da sam našao mjeru, za sad“, u šali kaže on, nesumnjivo vjerujući da uvijek treba ići dalje, probati nove stvari i biti bolji.

DANILOVE TALJATELE BOJU I UKUS POZAJMLJUJU OD CVEKLE, PAPRIKA, BLITVE, CRVENOG KUPUSA, ŠARGAREPE, MASTILA SIPE. UPAKOVANA ZAJEDNO, OVA GNJEZDAŠCA OZBILJNA SU VIZUELNA POSLASTICA, NO NJIHOVA PRAVA MAGIJA DEŠAVA SE NAKON SVEGA DVA MINUTA KUVANJA.

Praveći sopstvenu dugu, kako se i sam našalio u jednoj od objava, Danilo je došao do blaga. To blago dolazi u više nijansi i ukusa savršeno oblikovanih traka tjestenine, savijenih u ljupka gnijezdašca. Izbalansirana baza od brašna, vode, maslinovog ulja i soli postala je igralište za šarene dodatke koje Danilovu pastu čine posebnom. Tako su nastale taljatele koje svoju boju i ukus pozajmljuju od cvekle, paprika, blitve, crvenog kupusa, šargarepe, mastila sipe. Upakovana zajedno, ova gnjezdašca taljatela ozbiljna su vizuelna poslastica, no njihova prava magija dešava se nakon svega dva minuta kuvanja ove paste.

IDEALAN SOS ZA PASTU?
Ako je tjestenina dobra, sama po sebi, nije potreban komplikovan sos. Nakon kipuće vode sa solju i kuvanja, najčešće je dovoljno samo maslinovo ulje i bijeli luk, klasičan aglio olio, sa malo peršuna na kraju. Tako ćete najbolje znati koliko je pasta koju koristite stvarno dobra.

Prolazeći cijeli proces pripreme tjestenine, od oblikovanja grudvica, do razvijanja tijesta, glačanja i tanjenja do sječenja na rezance, još jednom sam se uvjerila u onu staru izreku da su najjednostavnije stvari istovremeno i najkomplikovanije. Sa novom perspektivom i divljenjem prema procesu koji ipak uz svo znanje i iskustvo, zahtijeva malu dozu magije, ponovo sam se sjetila onih svojih plastelinskih špageta iz djetinjstva. Sjetila sam se uživanja u stvaranju, ispitivanju, otkrivanju, onom trenutku kad slučajno otkrijete nešto novo. Za Danila je takav svaki radni dan u radionici a svaka traka njegove gipke paste nosi djelić tog nadahnuća i čiste radosti. Upravo to je i ono čime vas ispuni miris i zalogaj njegove svježe spremljene, šarene tjestenine.