Sasvim lično: i ljudi i mačke jedva čekaju februar

Januar je trinaesti mjesec u kalendaru. Januar mnogi mrze više od Đorđa Balaševića. Pogotovo njegov kolega Samardžić koji želi da zaustavi januar... Ne znam od kojih ste vi, ali mnogo ljudi čujem da im januar uprkos praznicima i veseljima kraja nema, i da im je težak, pretežak i mrzan. Da li je to što se izduva optimizam izazvan prazničnim željama i prođe cunami kroz novčanike, ne znam...
Oni koji vole aktivne zimske zanimacije na snijegu, svakako vole januar. Kada je sniježan. Ovaj je potpuno poludio. Ni snijega, ni bijele zime. Na drugom kraju svijeta u Amazoniji požari gutali sve što je živo u zemlji i na zemlji... kod nas otoplilo prilično. Nit' je za planinu nit' za vrućinu. Ko može domogao se nekih francuskih Alpa, ili neke Jahorine, Kopaonika, pošao tamo neđe đe ima topova za vještački snijeg i slično.
Naše planine su obijeljele baš kad su se đeca vratila u škole, a i tad je samo malo „oprljlio“. Od zimske sezone samo želja pusta...
Januar vole i oni koji su ovog januara ljetovali u zimu – pa bili po Kubi, Tajlandu, Zanzibaru, Baliju, Dubaiju... ma nek' ide život, treba se odmoriti makar na rate... i zaboraviti da januar postoji. Ali januar itekako postoji. Nekad se čini kao da je trinaesti mjesec. Nije inspirativan ni da pišem o njemu. Pogotovo njegov postpraznični – drugi dio. Kao pijanstvo slatko i opako triježnjenje. Takav je januar. Trebali bi smo smisliti neki blagi prelaz između ta dva januara... Ustvari cijeli januar bi trebao biti neradni. A bogme ima srećnika kojima i jeste. Ima, doduše i onih kojima je i godina cijela neradna...

MIMOZA I SNIJEG, JUG I SJEVER NAŠE NAJLJEPŠE CRNE GORE. MOGLI BI I NEKI GRB DA NAPRAVIMO TURISTIČKI - DA SE RAZUMIJEMO, SA MIMOZOM I SNIJEGOM, A U POZADINI GORE I MORE... AKO SNIJEGA IKAD VIŠE BUDE. DAKO NEĆE PASTI NA BEHAR NA VOĆE.

Ustvari prošao je, ne bilo ga, evo februara, evo nama Dana mimoze da proljeće najavi... Ako nas priroda opet ne iznenadi sa nekim snijegom kad mu vrijeme nije. Mada, lijepe su one fotke mimoze i snijega, klasika lijepa: mimoza i snijeg, jug i sjever naše najljepše Crne Gore. Mogli bi i neki grb da napravimo turistički - da se razumijemo, sa mimozom i snijegom, a u pozadini gore i more... Ako snijega ikad više bude. Dako neće pasti na behar na voće.
Petnaest jakih februarskih stepeni sunca obasjalo Podgoricu prvih dana februara, a mi zaljubljenci u Sunce odmah srećniji, još vikend, a sve kafane pune, ljudi se dali u šetnju, „odmah pare izašle na sunce“ što bi rekao jedan moj prijatelj...
Nemamo šta da se pitamo otkud globalna otopljenja i zagađenja, a i čini se da i kad se masovno zabrinemo po socijalnim mrežama za koale u Australiji, zaboravljamo da ne vodimo računa ni o psima lutalicama ođe, niti kažnjavamo trovače kao što to radi Turska na primjer – 10 godina zatvora trovačima pasa! Nego, februar je, otoplilo je, pa možda su mačke aktuelnija tema...
Kad smo kod tema mislim da ne treba više djeca u školama da imaju one pismene zadatke na temu Proljeće u mom gradu... itd. Kad smo kad globalnih i lokalnih promjena treba ozbiljno da razmislimo o smanjenju broja godišnjih doba. Četiri nemamo.
Tim se zakonima prirode bavim trenutno i istinski ozbiljno me brinu te klimatske promjene ne samo kao izražavanje saučešća i žali za priodom nakon katastrofa po socijalnim mrežama... Nijesam od onih „nakon mene potop“... Trebale bi svakog da brinu te promjene, to jest njihove posljedice, a ne samo kad zatrese zemljotres... No, nama je u prirodi da o prirodi i mnogo čemu mislimo samo kad se zatrese tle pod nogama... No, svakako nas u februaru čeka Dan zaljubljenih i još 28 dana ostalih... kako ćemo ih potrošiti ne znam, ali mislim da je vrijeme da već planiramo ljetovanje.