31-Dec-2019
Početna Vijesti

Sasvim lično: Nova godina će ti dati koliko sam sebi daš


Piše: Sanja Golubović; Foto: Irena Bajčeta

Lijepo li je kad znamo da smo zaslužili poklon a ne kaznu. E tako nekako ide i sa očekivanjima, koliko god bili neiskreni jer se kazna nikom na svijetu ne sviđa, i ona dođe zasluženo. Kao i poklon. Mada nekad i poklon dođe nezasluženo pa nas postidi... No praznici su, vrijeme darivanja, pa nećemo o kaznama, i onako nas niko ne kazni kao mi sami sebe. A ni daruje. Od toga sve zavisi. Šta očekuješ od Nove? A svi sve najbolje i da bude bolje... Poklanjajte, uvijek mi je poklanjanje bilo draže od primanja poklona. Darivanje je za mene radovanje.
Možda što sam vaspitana tako, da mi se čini da je „hvala“ malo. I da uvijek treba dati zauzvrat, uzvratiti – kad-tad. I kako god to zvučalo meni je drago da ne zaboravljam, mogu da zakasnim ali ne da zaboravim.
Toliko puta u decembru svake i ove godine čujem od mnogo ljudi „jedva čekam da se ova godina završi“...
Mnogi kraj godine čekaju umorno a probude se u Novoj mamurno. Ovo izgleda sumorno, ali nije. Nekako se sumiraju rezultati u ličnim kalkulatorima samo nama poznatih ciljeva, ostvarenih ili ne, očaravanja i razočaravanja, nenadanih radosti i ne daj Bože žalosti, pa se sve pomiješa sa godišnjim bilansom u firmi, pa s prazničnom euforijom i eksplodiramo kao šampanjci u ponoć u bezbroj mjehurića.
Svak' je za praznike zaslužio da da sebi oduška.
Lijepo je kad od Nove godine očekujemo ovo i ono, ali i sami znamo da osim nekih životnih ozbiljnih stvari zdravlja i smrti, svoja očekivanja koja pripisujemo Novoj godini u željama, ne pripisujemo nečem imaginarnom nego su to očekivanja od samih sebe.


Do naredne godine i ja grlim sve vas, ruke su raširene, pa... Zagrljaj se ne odbija. Srećna vam Nova najnovija godina, da bude najsrećnija do sad do ovo doba dogodine, kad ćemo opet željeti bolju i srećniju. Sreće nikad dosta. Ni zagrljaja. Živjeli i zdravi bili gdje god se 1. januara 2020. probudili.


Zato šta ste zacrtali i poželjeli na kraju 2018-e, kakvi god da su vam bili ciljevi u 2019-oj, ostvarili to ili ne, ako ste dali sve od sebe, štrikirajte to kao ostvareno ili ostavite 2020. godine, ne zamjerajte sebi što ne možete više no što možete. Zahvalite se godini, to jest zahvalite se sebi na svemu dobrom, a sve ono loše neka bude u ladici „iskustvo“ i idite dalje bez osvrtanja, samo pamtite. Jer kad se dese najstrašnije stvari u životu, ali najstrašniji događaji, stari su znali riječi „Ne daj Bože zaboraviti.“ Nijesam razumjela kako se može zaboraviti smrt bliskoga na primjer, kada sam znala čuti od babe tu rečenicu. Kasnije mi je objasnila da od goreg postoji gore i kad se desi gore od gorega zaboravimo na ono što nam je bilo najgore. Pa pažljivo sa tim stvarima... U dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi.
Imamo svi pravo na sve tih prazničnih dana, i da prećeramo u jelu, piću, do podne i popodne spavanju... To su dani kad možemo makar malo nadoknaditi sve što smo trebali a nijesmo, željeli a nijesmo stigli, da budemo više vremena uz one uz koje nijesmo bili ali smo na njih mislili, da onima koji su daleko pošaljemo misao da bdijemo nad njima, da budemo s kim hoćemo, a ne „jer poslovno je pa moramo“, da se raželimo svega, svakoga i svačega čega smo se zaželjeli... da vrijeme, to vrijeme koje je postalo izgovor za sve jer ga nemamo za šta treba – za sebe, makar na par dana nadoknadimo sebi.
Probudićemo se opet svi i izaći iz aure praznika, uletjeti u neki opet mrzni ponedjeljak i nastavićemo kao do sada, ili se dese neka poklon iznenađenja pa krenemo u nekom drugom smjeru, ko će znati, kazaljke će svakako pokazati ponoć, a vi grlite sve oko sebe, grlite što više, iskreno, najiskrenije, grlite ljude da ne morate drvo da grlite... iako je i to u redu, uzimamo iz prirode energiju i snagu kao iz izvora bezdanog i zahvaljujemo joj na životu, ali drvo uvijek možemo zagrliti ali ne i ono nas.
Do naredne godine i ja grlim sve vas, ruke su raširene, pa... Zagrljaj se ne odbija.
Srećna vam Nova najnovija godina, da bude najsrećnija do sad do ovo doba dogodine, kad ćemo opet željeti bolju i srećniju. Sreće nikad dosta. Ni zagrljaja.
Živjeli i zdravi bili gdje god se 1. januara 2020. probudili.