Svake sezone, priča ista, ima li ili nema turista doista. Ko je turista, a ko nije, jel’ se broje oni što su u prolazu preko granica– preletači, ili se broje samo oni koji su prijavljeni i uredno plate boravišnu taksu jer se samo oni daju prebrojiti, pa naši, pa strani, pa oni što dolaze nenajavljeni - statistički neobradivi, pa uzimaju room, apartmens, zimmer kod uličnih iznajmljivača što ih zovu dilerima.
Uvijek ima nezadovoljnih sezonom, ima i zadovoljnih.
Kakva je turistička ljetnja sezona 2019. u Crnoj Gori bila zaista?
Prateći, sad već decenijama sezone ljetnje i zimske u Crnoj Gori, uvjerila sam se u jedno: vjeruj stanju na terenu, ili vjerujem samo u ono što svojim očima vidim.
Špartajući na preko plus 40 stepeni uzduž i poprijeko Crnom Gorom, upadalo se u gužve i putovalo i po 2 sata na razdaljini koja se prelazi za pola sata, stajalo se u tunelu ka Kotoru kao na graničnom prelazu u jeku sezone i po pola sata, pa opet odmah nakon tunela... kroz Štoj proći u povratku sa Ade nakon 18h ka Ulcinju znači biti psihički i fizički spreman na jedno „dugo putovanje u Jevropu“. Ako upadnete u vrijeme povratka kupača u predvečerje ka Budvi u kolonu iz Bečića, računajte da ste oko ponoći kući, đe god vam kuća bila... Ako ste krenuli ka Crnom jezeru, od 9h ispred rampe teško da ste našli parking – pametni tu dolaze pješke ili biciklom... I tako dalje, kolone su bile diljem Crne Gore non-stop, cijelo ljeto.
Traže prijatelji smještaj na Žabljaku početkom avgusta – nema, niko pomoći ne može, ni prijatelji, kumovi, drugovi sa Žabljaka, jer – nema mjesta niđe. Na raftingu na Tari – ljudi iz cijelog svijeta – pasoši iz preko 100 zemalja... sa svih, ali baš sa svih kontinenata... Nije bilo lako il’ nikako moguće ni u Ulcinju tad naći smještaj, ni u Štoju, ni u širem pojasu te opštine, a ni na teritoriji Opštine Tivat, ni u Boki, oko Kotora i Luštice – nije ga uopšte bilo. Brat bratu ne može da pomogne – nema. I onda redom ostala mjesta i gradovi, bilo je „daj šta daš“ ako nijesi na vrijeme bukirao, ili imaš mogućnost nekog basnoslovno skupog smještaja koji je eto samo tu noć slobodan, ili da biraš u nedođiji neku šupu... Na jednu noć ne može, nikom se, vele, na jednu noć ne isplati primati turiste... Oni koji nijesu na vrijeme rezervisali smještaj imali su problem, a možda i treba da se naviknu da rezervišu. Nije se biralo, bilo je daj šta imaš.
Svake sezone, priča ista, ima li ili nema turista doista. Ko je turista, a ko nije, jel’ se broje oni što su u prolazu preko granica– preletači, ili se broje samo oni koji su prijavljeni i uredno plate boravišnu taksu jer se samo oni daju prebrojiti, pa naši, pa strani, pa oni statistički neobradivi, što dolaze nenajavljeni pa uzimaju room, apartmens, zimmer kod uličnih iznajmljivača što ih zovu dilerima. Uvijek ima nezadovoljnih, ima i zadovoljnih. Prateći, sad već decenijama turističke sezone uvjerila sam se u jedno: vjeruj stanju na terenu, ili „vjerujem samo u ono što svojim očima vidim“.
Iako sam stekla utisak da je minimum pola crnogorskog stanovništva ove godine biralo Grčku za odmor, bilo je i nas dosta ođe, makar na dan da se čekiramo na najljepšim plažama.
Čitam podatke i statistiku koji govore o broju posjeta, noćenja... svake nedjelje u sezoni i brojke mi ne idu od ruke pa se ne trudim ni da ih razumijem. Znam da se turisti u Crnoj Gori prebrojati ne mogu, ali ono što sam vidjela je da je Crna Gora bila sva bukirana, i ležajevi i ležaljke, i baldahini i slobodni djelovi plaža – tu je bila kao i oduvijek najveća gužva. Pitam ugostitelje kakva im je sezona – većina zadovoljni, ima i onih drugih. Jedan odgovor mi je bio odličan:“Mi smo zadovoljni, a kome bilo malo...“
E sad, gužva nije dobra stvar za turizam, ali ljeti i na drugim turističkim destinacijama u svijetu je gužva. Možda ne na putevima koliko je na našim, ali i tamo na plažama i u restoranima gužve ima. A koliko nama ustvari odgovara tolika gužva i utiče na imidž destinacije, pogotovu u mjestima koja turisti preferiraju kao mirna utočišta od buke i vreve, mjesta za stoprocentni odmor?
Prvi septembar dođe, more čisto, najčistije, sunce najljepše blistavo i toplo koliko treba..., a turisti otišli kući, ima ih, nije da nema nikoga, ali septembar je mjesec kada onaj statistički dijagram vrtoglavo pada, a temperature još visoke... Svuđe je tad ljepše nego u jeku ljeta. Tad se odmaraju srećni ljudi, uživaju u blagodetima mora, planine, jezera i rijeka neometano, bez gužve ni na putu ni na mjestu odmora... Pa ako nas još i Miholjsko ljeto zadesi... do novembra se kupamo u moru.
Turisti se neće sami rasporediti da ne bi bilo gužve i doći u septembru jer tad mnogi i ne mogu - đeca kreću u školu, a neki moraju a i hoće ranije da iskoriste odmor. Mi trebamo septembar i oktobar da prodamo kao vrijeme zlatnog sunca i zlata vrijedno.
Nije gužva pokazatelj sezone, ok. Ali mi ne bi ni mogli više turista primiti u jeku sezone, budimo realni, sve preko ovog ljetos je problem – ne mogu se dočekati kako valja i treba, plaća se danak gužvi. Naravno, objekti koji znaju svoje limite i drže nivo, drže ga i tokom sezone.
Ne znam šta će statistika reći kad se raspodijeli na 4 mjeseca od maja do septembra, a trebalo bi i podijeljeno na 5 i septembar da se uzme u obzir... ali znam da je ovo ljeto bilo vrelo u Crnoj Gori i da je glavna ljetnja sezona bila itekako dobra. Možda se baviti predsezonom i postsezonom, za sezonu nema brige, šta god ko rekao. Svi sunčani dani treba da budu sezona, a imamo ih dosta... samo kako dovesti gosta?
PIŠE: SANJA GOLUBOVIĆ, UREDNICA
.jpg)
-100x100-rez.jpg)
.jpg)