Sasvim lično: Srećna Nova komšija

“Viša sila” mijenja navike i prilike. “Viša sila” ovog puta pandemija virusom covid-19. Ne možemo iako tako žarko želimo da makar na kratko o pandemji ne mislimo. Ne možemo, pandemija traje i borba s njom se nastavlja.

U ovo doba godine, a i još ranije počeli bi jedni druge pitati “a đe ćeš za Novu”. Znalo se đe se putuje đe se i s kim ide… Skoro da je bilo nezamislivo u svom mjestu stanovanja dočekivati Novu.

Neće ove godine bit zagrljaja po trgovima, komšijama ćemo preko ograde - balkona dobaciti “Srećna Nova komšija”… Nijesmo se sa komšijama za novogodišnje praznike inače gledali… Možda ćemo ovog puta iako s distance jedni drugima i nazdraviti i poželjeti sve najbolje… Možda se pogledamo bolje jer nijesmo imali kad do sad, samo u prolazu smo se pozdravljali ili ne, možda vidimo neka lica koja su tu tik do nas sa svojim životima i obratimo pažnju na to koliko je važan komšija.

Ima ona priča, o ljudima  koje je bilo sramota što neđe ne idu za Novu pa su se pritajili u stanu – kao da nijesu tu, da im se ne sprdaju… dotle se došlo bilo.

Savremeni vizionari i futurolozi su pedviđali da će se 2021. godine najviše voziti električni automobili, a da će se na Mars putovati redovnom linijom kao busom, mislim, samo sa kartom za bogate… Doduše sad bi mnogi pošli najrađe na Mars “dok sve ovo prođe”, no od idemo na Mars osta samo ona pjesma… možda budemo opet “džuskali” mi Zemljani uz nju na porodičnoj zabavi… A biciklo nam je sad super, izvukli su ga iz podruma i oni koji odavno na njega sjeli nijesu. 

Ove godine ja svima i sebi želim jedno: da budemo zdravi i da nam se vrati sloboda kretanja, sloboda bez straha od virusa-ubica u zraku... Da nam se vrati život koji je kakav god da je ali naš je, i mi ga volimo, za život bez ograničenja kretanja, da imamo mogućnost izbora i zbora u kafani i đe god da se smijemo zagrliti… i da korona već danas bude nešto što je juče bilo…

Fotografije iz inostranstva na mrežama će zamijeniti ove iz okoline i iz kuće, jelka je opet kraljica novogodišnje zabave. Zato smo je ove godine kitili ranije nego ikad… Treba nam svjetlosti i veselih boja… Zato nas raduje svaki lijep izlog, svaka ukrašena ulica… Trebalo je da zasijaju gradovi jače i ljepše makar dekorom, jer i to nam znači, male stvari i malo brige sad nam svima treba, pa makar to bile “šarene laže” od raznobojnih kuglica i zvjezdica koje sijaju i u oblačnoj noći. Trebale su naše ulice da zasijaju zbog nas. Više nego ikad, a ne sporadično i obično. Zaslužila su đeca prije svega, a i odrasla đeca malo pretpraznične – praznične magije… sad nam treba više nego ikad. 

Neki su ljudi u vrijeme pandemije shvatili šta znaju, umiju i mogu… dali su svojoj kreativnosti šansu. I neke super lijepe stvari i mali biznisi su nastali. Tako nas je radovalo druženje s njima svukuda po Crnoj Gori prethodnih mjeseci, toliko dobrih razloga za radost i vjeru u budućnost. 

Saznali smo da imamo odličan pršut ne samo njeguški nego i od mangulice, da imamo sireve neke strašne, kozje i svakakve, strašnu čokoladu našu, a svjetsko priznanje nam je dobilo vino Pro Corde 2016 iz Plantaža – zlato na Decanteru 2020 – ej!!! Imamo mi svega na ovoj našoj crnogorskoj trpezi dok je vrijednih ljudi. A neki, neki su stvarno bili vredniji nego ikad. I to nas je “podizalo”.

Najvažnije je ove godine da doček Nove i Novu dočekamo zdravi i da imamo struje. Jer, kad imamo struje, moći će da rade naši telefoni, kompjuteri… pa će nam internet obezbijediti da se “družimo”. 

Interesantno da onaj koji je civilizaciji darivao struju Nikola Tesla, se inače sa ljudima nije rukovao, nosio je rukavice, pozdravljao se blagim naklonom sa distance… To ponašanje se pripisivalo kao osobenost genijalnog naučnika. Da li je ovaj genijalni um znao nešto što mi ne znamo? 

Ne znam, mi smo samo tek obični ljudi i volimo da se rukujemo i grlimo…

Šta je luksuz iz ove sadašnje perspektive? Skoro ništa što je bilo prije pandemije. 

Prijatelji su jedino bili i ostali neprocjenjivi. Korona jeste promijenila sve.

Svake godine u ovo doba u kolumni pišem tekst čestitku čitaocima časopisa Caffe Montenegro. Ove godine ja svima i sebi želim jedno: da budemo zdravi i da nam se vrati sloboda kretanja, sloboda bez straha od virusa u zraku... Da nam se vrati život koji je kakav god ali naš i koji kao svoj volimo, bez ograničenja… da imamo mogućnost izbora i zbora u kafani i đe god. I opet ona riječ “korona”, ali moram, ona je naša stvarnost još uvijek, dakle - da korona bude nešto što je juče bilo…

Budite zdravi, sačuvajte pamet, pazite bližnje, budite pažljivi i prema nepoznatim. Pa ćemo jednog dana svi ići đe god hoćemo pa i na Mars. Do tad čuvajmo život na Zemlji.

Živjeli mi i zdravo mi bili!