Sasvim lično: Zimski herbarijum

Novembar je ostao u herbarijumima, ako ih sad iko ima, i na fotkama. Mada herbarijum je za mene mila nostalgija. To su bili školski srećni zadaci u kojima se uživalo, makar ja. Kreirala sam svoj biljni svijet svakog godišnjeg doba, osim zime naravno sa toliko sreće. Obožavam herbarijume. S proljeća kad se išlo u potragu za visibabama, jaglikama, ljubičicama… pa s jeseni sve te boje lišća, pa presovanje, pa slaganje u mozaike i slike… Sva ta priroda među koricama. Herbarijum – je bio razlog da se ide u lov na biljke koji nas je izvodio u prirodu i učio da je posmatramo i kao mikrokosmos - u svakom slučaju zdrava stvar i po tijelo i mozak. No, to su priče iz prošlog života, onog prije online životarenja. Mada i danas volim među stranice da ubacim neki list koji donesem odnekud iz svijeta gdje sam bila s tom knjigom, i tako se on tu presuje do nestanka. Nekad naletim među stranicama neke knjige na neki od tih zaboravljenih listova ili cvjetova i potpuno me vrati u dan i zemlju sa čijeg tla sam ga uzela. Ja bih voljela da svako mjesto u Crnoj Gori ima Herbarijum grada, sela… kao ličnu kartu prirode tog kraja.

I danas volim među stranice knjige da ubacim neki list koji donesem odnekud iz svijeta... Nekad naletim na neki od tih zaboravljenih listova koji me potpuno vrati u dan i zemlju sa čijeg tla sam ga uzela

Herbarijum me asocira i na Danila Kiša koji u autobiografskoj zbirci kratkih priča za djecu “Rani jadi” pominje preko 40 biljaka, pa onaj momenat u priči “Livada u jesen”:“Onda ponovo zakorači u visoke trave, stiskajući pod pazuhom svoj herbarijum (HERBARIUM PANNONIENSIS), u kojemu su ležali, kao skupocjene marke, presovani cvjetovi i uzorci livadskog bilja: krasuljka, bogorodičine trave, žalfije, šafrana, Gypsophila peniculate…” ili kako opet riječ herbarijum simbolički koristi u Peščaniku: “Ako ne što drugo, ostaće možda moj materijalni herbarijum ili moje beleške, ili moja pisma…”
Zima nije za herbarijume osim da ih prelistavamo ili pravimo neke materijalne herbarijume, zima je za čaj, domaći, onaj planinski modri, Vranilova trava se zove, najjači antibiotik mogući od njega kuća miriše na planinske livade. Inače je ta Vranilova trava divlji origano i ima je svukuda po našim planinama, a na pijaci je buketić tog čaja dva eura – nema tog svjetskog brend čaja ni arome osvježivača prostora da bi ga s njim mijenjala – ni za kakve pare! Kuća danima miriše na planinu…
"Zima je vrijeme za udobnost, za dobru hranu i toplinu, za dodir prijateljske ruke i za razgovor pored vatre: vrijeme je za dom." Izjavila je engleska pjesnikinja Edith Sitwell. Jer zima nije godišnje doba nego bajka. Napravimo svoju bajku ovdje u našoj Crnoj Gori. Umotani u toplo vuneno ćebe koje ne mora biti norveško iako su ti genijalci iz skandinavskih hladnih zemalja najveći majstori za ugađanje čulima, cijeli svijet kopira njihove slatke ugođaje hygge i fiku… skuvajmo lijep čaj ili vino, pustimo neku dragu muziku i držimo za ruku nekog svog ili za šapu… Ne moramo kupovati skupu mirisnu svijeću iz uvoza, kora narandže i mandarine miriše najljepše na svijetu, i nije imitacija mirisa… Napravimo prazničnu gozbu za prijatelje i kad nije praznik, u prirodi neđe, nek’ se samo dobro obuku i ponesu sa sobom dobro raspoloženje… Cijela Crna Gora ima dekore za neponovljive trpeze sa kojima se ne može porediti ni jedan enterijer svjetskih restorana… Šveđani su i to shvatili prije svih i zadali svijetu domaći zadatak – cijela zemlja im je jedna trpeza jer ih ne mrzi nego usrećuje da se druže i hrane u prirodi… koliko god da je stepeni vani… Svak je tvorac svoje bajke. Zamišljam tako da je Crna Gora sva jedna velika trpeza, koliko bi nam umovi i glave bili rasterećeniji da sprovodimo takve ideje i sebi i drugima ugodimo, a opet zemlju promovišemo, umjesto što smo se zalijepili za ekrane… Pa informatički su navedene zemlje naprednije od nas ali rade sve da su ljudi online samo koliko je neophodno, to jest što manje – da što više uživaju u realnom životu i da je on realan, konkretno lijep.
Napravite realni topli, mirisni i srećni imaginarijum osjećaja i malih slatkih uživanja, ispunite planere željama, izađite napolje i udahnite moć sadašnjeg trenutka… jer Zemlja se vrti u smjeru u kom hoće i vrijeme ne stoji ili ne odmiče i to je vaša stvar kako ga poimate, a naš život je prazan ili pun zavisno koliko ga mi takvim činimo, niko nam tu ne može odmoći ni pomoći. Sam kreiraj svoj zimski herbarijum i uživaj jer, uvijek, možeš. A i sve ovo ima veze sa zdravljem, mentalnom higijenom, duševnom i jestivom zdravom hranom i odmorom od svega nezdravog. Nek ste mi zdravo.