Selo - mjesto slobode i dobrog biznisa

Šta je potrebno da se živi seoska idila i od nje zarađuje
Šta bi dao da si na mom mjestu, pita gradskog čovjeka slobodni seljak berući svoje voćke i šetajući kroz baštu i poslije sedam. Ovo nije priča o korona virusu, već diskretan prijedlog za razmišljanje u opominjućem vremenu u kom živimo. Priča o mogućnosti razvoja seoskog domaćinstva namijenjena je svima koje privlači ta ideja, ruralni turizam i urbano baštovanstvo.

Nijednu prognozu o „životu nakon korone“ još ne možemo uzeti kao validnu, sem da će se ljudi valjda zapitati na šta mogu da utiču i šta imaju u sebi i oko sebe. Život, taj jedini učitelj koga đak nikad ne prevaziđe, ponovo nas je podsjetio da ako hoće može da nas začas ostavi bez najbitnijeg – slobode i hrane. Slobodu svako gleda iz svoje prizme, ali sa hranom nema metafizike. Zato oživljava nada da će pusti pašnjaci, nepokošene livade, napuštene seoske kuće ostati u jednom neslavnom vremenu kad nismo koristili što nam je dato. Nada, da će nas sve kroz šta sad prolazimo pozvati na veću samostalnost i sopstvenu proizvodnju: roba, usluga, ideja. I još jedna nada - da će hrabrim i kreativnim ljudima koji su već u ovoj priči, država i društvo pomoći i učiniti njihov podvig smislenim. Predstavljamo vam „Mali vodič za seoska domaćinstva“, koji na jednostavan način nudi savjete i rješenja za organizovanje ovog koncepta, od koga smo se prebrzo ali ne i predaleko odmakli. Čini se da će biti sve manje otpora da mu se vratimo, ne samo vikendom, već i kao dobroj poslovnoj šansi. Vodič je izdalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma, kao vrlo pitku i korisnu knjižicu na 80- tak strana. U samom uvodu seoskim domaćinima i onima koji tek razmišljaju kako da isto organizuju, daju se podsticajni razlozi za početak odnosno unaprjeđenje posla. Ukratko, ko živi na selu, ima staru kuću ili vikendicu može povećati svoj prihod tako što će osposobiti dio kuće za smještaj turista, gostiti ih domaćom hranom i pićem i eventualno pružiti uslugu vodiča. Na taj način sebi ili članu porodice, komšiji, možete “otvoriti” radno mjesto i promovisati seoski način života, kulturu i običaje.

Seoska domaćinstva dio su eko turizma čije su prednosti očuvanje prirode, za razliku od klasičnog koji je najčešće eksploatiše i zagađuje. U štivu o ovoj turističkoj grani, navode se primjeri ne tako razvijenih zemalja, koje pune budžete upravo eko turizmom. Na primjer, Kostariki taj vid turizma donosi više prihoda od izvoza banana, u Tanzaniji i Keniji više od izvoza kafe; u Indiji više od izvoza tekstila i nakita. Ekonomisti procjenjuju da udio eko turizma u godišnjem prihodu na svjetskom nivou iznosi oko 1/3, odnosno približno oko 1 bilion eura.

Foto: Jovan Nikolić, „Mali vodič za seoska domaćinstva“

Od čega početi?
Naravno, i za ovaj kao i svaki drugi posao potreban je početni kapital. Država je seoski turizam skromno stimulisala, ali ipak svake godine odvaja sve više novca za preuređenje pojedinih djelova kuće seoskog domaćina. Dobra strana je forsiranje autentičnosti. Dakle, ne gradi se iz temelja, niti se renoviraju luksuzni apartmani, već je poenta da “ispolirate svoju starudiju” i pustite da kao iz čarobne lampe izađe duh prošlih vremena. Kako suština samog koncepta predstavlja vraćanje prirodi, upoznavanje i profitiranje lokalne zajednice, preporučuje se odsustvo megalomanije i okretanje ka skromnom planu kako bi izbjegli skupe greške. Vodič predlaže da razvoj seoskog domaćinstva može početi i tako što će domaćini izdavati turistima sobe koje ne koriste. Podrazumijeva se priprema domaće hrane što je u praksi vrlo isplativo. Ako ste gostoljubivi (a ko bi u Crnoj Gori priznao da nije) to je takođe kvalitet. Ukoliko dobro poznajete istoriju i geografiju svog sela, kraja i plemena, postaćete jedinstven vodič svojim gostima što će oni itekako znati da cijene i nagrade. Neko parom u ručice najmlađeg člana “za čokoladu”, neko konkretnim bonusom (zavisi na koji nivo ste izdigli svoje naratorske sposobnosti), a neko time što će doći sljedeći put. Ona seoska domaćinstva koja su na važnim saobraćajnim ili pješačkim putevima gotovo da ne moraju da brinu za goste.

Najsigurnija klijentela ovakvog koncepta sigurno su stranci. Osoba koja provodi odmor na selu najčešće ima profil visokoobrazovanog pojedinca koji troši mnogo više od običnog turiste; zanimaju ga lokalni običaji, priče i način života starosjedioca, preferira skroman smještaj koji ne narušava izgled i čistoću okoline, često i bez wi-fi-a. Vrlo su zainteresovani da pomažu u obradi zemljišta, uče da muzu krave, beru i skupljaju voće, pomažu u pravljenju rakije. Kupićete ih ako im pokažete rute za pješačenje i vožnju bicikla, a vole i veslanje, rafting, vožnju paraglajderom i jahanje konja.

Zanimljiva priča vraća goste
Crna Gora je zaista inspirativna i osim obilaska okoline, goste će zanimati gastronomija, zanatstvo, priče pripovijedane sa koljena na koljeno. Sve to predstavlja dodatnu vrijednost koja će napraviti razliku u vašoj ponudi. Za većinu nas, dovoljno se prisjetiti svega što smo u svom djetinjstvu voljeli na našim selima. Međutim, ne malom broju djece koja putuju sa roditeljima, domaće životinje predstavljaju atrakciju, pa je nekadašnji kokošinjac danas mini zoo vrt. (Hoću reći, ne vezuju odmah pojam zoološkog za afričku faunu, kao mi nekad). Mini muzeji, etnografske zbirke, gastronomske priče, sve se manje više mogu naći ispod sača, oko starog posuđa, mlina za brašno i kafu, pokojeg ćilima koga su moljci zaobišli. Onaj ko ozbiljnije uđe u ovu priču, vjerovatno će se osloniti i na postojeće tematske rute i proizvode, na primjer put sira, vinske ceste; uvrstiti u ponudu posjetu destilerijama rakije u kombinaciji sa degustacijom sira, pršuta, suvog voća i tako dalje. Ako do godine ne stignete da naučite sve o svom kraju, ne usavršite proizvodnju meda, vina ili sira, ili ne uspijete da se povežete sa komšijama seljanima i napravite dobar klaster - odnosno zajedničku ponudu različitih proizvoda - Vodič savjetuje da idete na sigurnu varijantu: brinite o gostu. Pravovremeno mu se nađite na usluzi posebno kada ima neki problem i vodite računa o higijeni. Dopalo mi se što se u vodiču vrlo često napominje emocionalna komponenta odnosa gost – domaćin, jer je upravo to ono što pravi razliku od klasičnog poslovnog odnosa. Izgradnja povjerenja, poštovanja i prijateljskog odnosa između gosta i domaćina više je nego preporučljiva i dio je ne malog turističkog iskustva. Turizam i ugostiteljstvo su vrlo progresivne grane koje svake sezone donose inovacije i podižu standard. Dugoročno, samo je zadovoljan gost izvor profita i najbolja pokretna reklama...

Kao primjer fokusiranja ponude navodi se austrijski koncept: organske farme, “wellness” farme, “baby&child friendly” farme, vinarije, farme prilagođene osobama sa invaliditetom, farme prilagođene potrebama biciklista, farme za konferencije i sastanke itd.

Registracija domaćinstva
Posebno poglavlje u Vodiču predstavljaju detaljna i jasna upustva kako registrovati domaćinstvo, što je korisno za samog domaćina a u širem kontekstu i za cijelu zajednicu, odnosno državu. Najsvježiji primjer iz srodne oblasti: u neprilikama koje poljoprivrednicima zadaje korona virus, država je za sada najavila pomoć samo registrovanim poljoprivrednim uzgajivačima. Princip važi i za registrovana seoska domaćinstva, informišite se i vidjećete da je najjeftinije legalno poslovanje. Osim materijalne pomoći, MORiT i NTOCG pomažu u međunarodnoj promociji, što je za seoskog domaćina, posebno početnika, velika finansijska investicija. Jedan od primjera je brošura i online prezentacija “Seoska domaćinstva u Crnoj Gori” koja se distribuira na svim sajmovima širom Evrope i svijeta. Kod nas je za sada registrovano 96 seoskih domaćinstava, od čega je oko 70 njih je na sjeveru. Ovaj broj je znatno porastao u posljednje tri godine.

Ko su najbolji gosti?
Svi, ali najsigurnija klijentela ovakvog koncepta sigurno su stranci. Osoba koja provodi odmor na selu najčešće ima profil visokoobrazovanog pojedinca koji troši mnogo više od običnog turiste; zanimaju ga lokalni običaji, priče i način života starosjedioca, preferira skroman smještaj koji ne narušava izgled i čistoću okoline, često i bez wi-fi-a. Vrlo su zainteresovani da pomažu u obradi zemljišta, uče da muzu krave, beru i skupljaju voće, pomažu u pravljenju rakije. Kupićete ih ako im pokažete rute za pješačenje i vožnju bicikla, a vole i veslanje, rafting, vožnju paraglajderom i jahanje konja. Kako i naš vrli svijet polako shvata da nijeste “seljak” u pežorativnom smislu ako obožavate prirodu, cijenite seosko stanovništvo i njihov način života i rada, puštate djecu da se prljaju i valjaju po travi, ne treba zanemariti ni profit od ovog narastajućeg trenda.

KOD NAS JE ZA SADA REGISTROVANO 96 SEOSKIH DOMAĆINSTAVA, OD ČEGA JE OKO 70 NJIH JE NA SJEVERU. OVAJ BROJ JE ZNATNO PORASTAO U POSLJEDNJE TRI GODINE.

Fokusom do profita
Pred kraj Vodiča naići ćete na korisne savjete, a od njih 10 posebno bih izdvojila koliko je važno specijalizovati svoju ponudu i ohrabrenje da se biznis počne sa resursima koje imate ili koje možete stvoriti bez mnogo muke (pomoć prijatelja, povoljan kredit i sl.). Kao primjer fokusiranja ponude navodi se austrijski koncept: organske farme, “wellness” farme, “baby&child friendly” farme, vinarije, farme prilagođene osobama sa invaliditetom, farme prilagođene potrebama biciklista, farme za konferencije i sastanke itd.

Voulez vous coucher avec moi..?
Posljednje stranice su rezervisane za mali rječnik sa najčešćim riječima koje se koriste u komunikaciji sa gostom: opšti izrazi, pozdravljanje, dani i mjeseci, osnovni brojevi, nazivi hrane i pića, začini, povrće, aktivnosti u prirodi, bolesti, ljekovi i sl. Rječnici su sa izgovorom na engleskom, njemačkom, francuskom, ruskom i albanskom jeziku. U svakom slučaju, pomoći će vam da se sporazumijete, pomognete, ponudite, družite se.. Da li je biti seoski domaćin lako? Ni najmanje. Jeftino? Ne baš. Isplativo? Vjerovatno sve isplativije iz godine u godinu.

Vodič sa više informacija možete preuzeti na sajtu Ministarstva održivog razvoja i turizma (www.mrt.gov.me).