Sidnejske ljepote „obećane zemlje“

Putopis: Sidnej

Tek 1770. Džejms Kuk (sigurna sam da se sjećate podataka iz osnovne škole) je uplovio na australijsko tlo. Grad Sidnej je izgrađen 1788. kao prvo britansko naselje na autralijskom tlu. Iako većina misli da je upravo Sidnej glavni grad Autralije - varaju se. Kanbera je glavni grad. Svakog dana naučimo nešto novo! 

Sidnej ili Melburn?

Prva i jedina vojna pobuna u istoriji Australije desila se ni manje ni više nego oko odluke koji grad će biti glavni. U tom trenutku (1908. godine) glavni grad je bio Melburn. Ipak, zahvaljujući otkriću zlata, Evropljani su sve više dolazili u lučki dio Sidneja i grad je konstantno rastao. Poslije pregovora odlučeno je da funkciju glavnog grada ne obavlja ni jedan od ponuđenih već da se izgradi potpuno novo naselje na pola puta između Sidneja i Melburna. U predjelu Kanbere već je postojalo malo naselje i kompromisno je dogovoreno da se tu izgradi novi glavni grad.

Opet „bijeli čovjek“

Šetajući ulicama Sidneja nemoguće je ne primijetiti natpise na kineskom, japanskom, korejskom jeziku… Veliki dio stanovništva čine Azijati. Australija je oponent Kanadi u smislu otvorenosti i osjećaju za imigrante i izbjeglice. Ipak, pravi stanovnici australijskog kopna bili su Aboridžini. Istražujući za ovaj članak, naišla sam na činjenicu da njima taj naziv smeta. Da im je pogrdan. Aboridžinima. Najmanje deset puta sam bila u prilici da neko od mojih saputnika ili prijatelja koji žive u Australiji nazove beskućnika na ulici Aboridžinom, to jest, klasifikuje ga u tu grupu jer su na žalost baš potomci tih prvih stanovnika Australije sada najčešće beskućnici i pijanci. Dolaskom bijelaca na australijsko tle, započeo je proces istrebljenja Aboridžina. Prvo su ih pokosile bolesti koje su Evropljani donijeli sa sobom a na koje domorodci nijesu bili otporni a onda i industralizacija i porobljavanje. Širom zemlje postoje muzeiji i svjedočanstva o potlačenosti domorodačkog stanovništva kroz istoriju. A eto, sad ta ista Australija širi ruke i prihvata strance kao svoje.

Kažeš Sidnej a vidiš… Sidnejsku operu (Opera House).

UNESCO je 2007. godine uvrstio Opera House na listu Svjetske kulturne baštine. Izgrađena je 1973. godine a otvorila je kraljica Elizabeta II lično. Operu je izgradio danski arhitekta i nezabilazna je lokacija prilikom posjete gradu. Iskreno, kada sam je prvi put vidjela uživo bila sam iznenađena jednostavnošću građevine. „To je to?“ – pomislila sam. Kasnije kada sam imala priliku da je bolje posmatram sa okeana dok sam išla na jedno od bezbrojnih putovanja ferijem, uspjela sam da spoznam njenu ljepotu i taj koncept gradnje otvorene školjke koja izranja iz okeana. Zanimljivo je da je danski arhitekta (Jern Ucon) koji je dizajnirao Operu, napustio gradilište prije nego što je projekat bio završen pa su ga dovršavale druge arhitekte. Razlog napuštanja projekta od strane pomenutog arhitekte je optužba da su troškovi prešli projekcije i da je zadnji nivo zgrade previše komplikovan za gradnju. 

Sidnejski most ( Sydney Harbor Bridge )

Jedno od najboljih iskustava u životu (poslije Južne Afrike i „druženja“ sa ajkulama) bila je šetnja po ovom 134m visokom željeznom mostu. Konstrukcija mosta podsjeća na vješalicu za odjeću pa mu stanovnici grada tako i tepaju – „coathanger“. Ispod vas okean, iznad vas nebo i konstrukcija mosta. Stepenicama se penjemo do vrha, zaštitni pojasevi su tu i… Krećemo svoju šetnju po samoj ivici mosta. Ispod buka automobila i talasa a u pozadini se kroz maglu (ili oblake?) naziru feriji i privatne jahte. Sa jedne strane mosta je otvoren Okean, plavo dokle god pogled doseže. Iza mene je grad a u njegovoj pozadini predivne planine. Na samom kraju mosta se nalazi muzej njemu posvećen sa zanimljivim podacima i istorijatom mosta. Inžinjer koji ga je napravio, projektovao je i most na Viktorijinim vodopadima.

Kružno pristanište (Cirqlar Quay)

Pristanište kružnog oblika - Cirqlar Quay sa kojeg se možete otisnuti na svoje putovanje trajektom, pješačkom stazom je povezano sa Operom. U suštini sve tri do sada nabrojane znamenitosti su jedna pored druge i možete ih sve posjetiti za manje od sat vremena. Moja omiljena zabava u gradu su trajekti. Obično dođem na Circular Quay, kupim kartu za prvi sljedeći trajekt i „voila“. Nije bitno gdje. Na bilo koje od prelijepih ostrva, da posmatram kitove ako je vrijeme parenja, da nailazim na napuštene ili usamljene plaže gdje mogu na miru čitati ili gledati zalazak sunca… Bilo gdje dok je mora i prelijepe netaknute australijske prirode… Na ovom pristaništu se dočekuju Nove godine, slave državni praznici. Na šetalištu ćete uvijek imati priliku da vidite domorodačko stanovništvo koje sa najneobičnijim instrumentima zabavlja prolaznike.

Kraljevske botaničke bašte (Royal Botanic Gardens)

Kraljevska botanička bašta je prvi put otvorena za javnost 1816. godine. U njenom sklopu postoji odjeljenje sa orhidejama, odjeljenje sa ružama gdje je zasađeno preko 18000 ruža! Bašte su pune šetača ili sportista koji koriste lijepo uređene staze i svjež vazduh da uživaju u svom treningu. Zbog velikog broja drveća tu je nemoguće čuti ništa osim ptičica i zvuka talasa u pozadini. Pravi merak za dušu. Ulaz u bašte je besplatan a na samom ulazu se nalaze i sportski tereni.

Zašto obožavam Sidnej

Ja obožavam Sidnej. Vremenom sam naučila da ako prognoza kaže da će biti 25 stepeni, to znači da će biti pakleno kao 35, da treba uvijek da nosim UV kremu sa sobom jer sunce u Sidneju voli da prži, da koliko god voljela vodu ne mogu podnijeti hladnoću Okeana, da je voće u Australiji najukusnije, da njihove novčanice možete oprati u veš mašini i da će i dalje biti „kao nove“… Ali sam isto tako naučila šta znači ne samo voljeti nego i čuvati svoju zemlju. Jedini „problem“ u mom odnosu sa ovim dalekim kontinentom su životinje. Bojažljiva po prirodi uvijek strepim da ću naletjeti na nekog otrovnog pauka, zmiju, nekog potomka dinosaurusa koga nema na drugim kontinentima… I vrlo je vjerovatno da jednog dana hoću jer je Australija kontinent sa najvećim brojem novootkrivenih životinjskih vrsta (konstantno i godinama). Avanturistima je to veliki podvig i izazov a meni budi strah. Ali ljubazni ljudi, prelijepo vrijeme, miris mora i savršena hrana nadomjeste sve.

Jedno od najboljih iskustava u životu (poslije Južne Afrike i ,,druženja'' sa ajkulama) bila je šetnja po ovom 134m visokom željezničkom mostu. Konstrukcija mosta podsjeća na vješalicu za odjeću pa mu stanovnici grada tako i tepaju - ,,coathanger''.

Zanimljiva pitanja na koja odgovarate ukoliko putujete u Australiju

Ukoliko putujete u Australiju, moraćete popuniti formular u kome između ostalog pitaju - da li ste bili na farmi u proteklih 10 dana? Da li unosite na kontinent sadnice ili zemlju pa čak i na obući? Da li imate hranu koju ste sami pravili i koja sadrži sjemenke?

Za unošenje jedne banane ili jabuke platićete kaznu od 200$.

Strogo? Naprotiv. Dosljedno. Žele sačuvati svoj ekosistem i floru. Mali je broj (a velika cijena) svih uvoznih proizvoda. Jer je domaće zaista domaće i organsko.