Stoljetne ljepote nestale u pepelu

Nakon požara u kojima su stradali značajni turistički resursi /

Vatrene stihije su samo ovog ljeta odnijele hiljade kvadratnih metara predjela pod šumom i mediteranskim rastinjem. Da li će turisti već za par godina uopšte znati da su se na tim mjestima nekada nalazile prirodne ljepote koje su svojim izgledom oduzimale dah?

Saglasni su svi – i laici i stručnjaci – ova godina je kao niti jedna prije donijela katastrofalne požare širom planete. Suša i pokoji „sticaj okolnosti“ pogodovali su vatrenim stihijama koje je bilo teško zaustaviti i sa najboljom opremom i brojnim ekipama na terenu. U plamenu su nestajali predjeli, naselja, ljudi…

Sve to nije zaobišlo ni Crnu Goru. Samo tokom avgusta, u jeku turističke sezone, na primorju su se razbuktala tri velika požara – na Njivicama kod Herceg Novog, iznad Perasta i na poluostrvu Ratac nadomak Bara.

Dražin vrt, Kotor

Gorjele su stoljetne šume, pokoji objekat, ali žrtava srećom nije bilo. U ljudima su, pak, ostali snažni utisci vatrenih talasa koji im se približavaju, strepnja da će ostati bez krova nad glavom i nade da će vjetar promijeniti pravac kretanja požara ka nenaseljenom dijelu – jer niko drugi to nije mogao. To su osjećanja koja će ih pratiti i vraćati se svaki put kada vide kako vatra „uzima život“ nekom drvetu, žbunu, makiji. Pa, i ako svi ti utisci mogu izgledati pretjerano na prvi pogled, upravo oni obilježe život ljudi koji su uspjeli da bez posljedica prođu teške sate iščekivanja da li će im požar stići na kućni prag.

Ipak, od tih strahovitih navala plamena najviše je pretrpjela priroda koja uvijek najviše i strada, a čovjek joj se nikada dovoljno ne oduži. Ti fantastični pejzaži po kojima je Crna Gora prepoznatljiva širom svijeta, dobili su ožiljke koji će se teško zaliječiti.

Ne smije se zaboraviti da upravo ti predjeli čine najatraktivniji dio crnogorske turističke ponude. Slogan Crne Gore „Wild Beauty“ nastao je upravo iz te neobuzdane ljepote prirode koja je na svakom koraku, tih planinskih, ravničarskih i primorskih pejzaža koji su koncentrisani na izuzetno malom prostoru, a mogu se preći za kratko vrijeme. Stranim gostima su upravo ti kontrasti prirodnih ljepota kroz koje proputuju u samo par sati, ključni i neponovljivi doživljaj koji će sa sobom ponijeti i zbog kojeg će se, nerijetko, vratiti u Crnu Goru.

Ratac

Kada takvo bogatstvo zamijeni sumorni pejzaž sa nagorjelim rastinjem, niko neće vidjeti niti pitati za ono što se nekada tu nalazilo. Niti će poželjeti da ga ista ili slična slika ponovo sačeka na narednom putovanju. Bez prirode i onoga što je ona stvorila, od Crne Gore ostaje samo pustinja koja nikome ne može biti privlačna.

Beton nikao iz pepela

Mnogi koji žive u blizini predivnih šumovitih predjela na atraktivnim lokacijama, bili su protekle tri decenije svjedoci nesvakidašnjih požara. Iza tih „nesrećnih slučajeva“ koji su nerijetko zahvatali i zakonom zaštićena područja, ostajala su samo nagorjela debla i pepeo… No, nakon nekoliko godina – a nekada i kraće – na tim mjestima su nicali različiti objekti čije su se stambene i poslovne jedinice prodavale po vrtoglavoj cijeni. Prirodu je zamijenio beton, a njeno bogatstvo su zamijenili bogati vlasnici nekretnina. Predjeli su nestajali, ali se malo ko obazirao na gubitak atrakcija koje je nemoguće povratiti.

Tek sada se iz nevladinih organizacija čuju glasovi koji ukazuju na opasnost od ove prakse koja je rasprostranjena na cijelom Mediteranu. Istina, prekasno je za naše brojne prirodne ljepote i, ujedno, turističke atrakcije koje su mamile uzdahe. Ali, ostaje nada da će barem biti sačuvan najveći dio ljepota širom Crne Gore kojima sada svjedočimo.

Gorjela je Tara

Sve to možemo ilustrovati i na sljedeći način. Ne tako davno - iz ugla prirode - kanjon rijeke Tare zahvatio je možda najveći požar u novijoj istoriji. Naime, tokom jula 2012. godine vatra se širila skoro dvije sedmice. Ne samo da su gorjeli pojedini objekti i saobraćajnice bile zatvorene, već je vatra zahvatila veliku površinu prašume crnog bora koju s ponosom ističemo kao naše prirodno bogatstvo na listi svjetske baštine UNESCO-a.

Vatrogasci su se danonoćno borili da obuzdaju ono što bi vjetar lako proširio za sat, dva. Izgorjela šuma i rastinje samo su dio štete, pošto je kanjon dobio novi izgled i zbog odrona koji su posljedica uništenja zelenog pojasa.

Cijela Crna Gora s nevjericom je pratila ove događaje, a turisti na početku ključnog dijela turističke sezone morali su da zaobilaze i izbjegavaju najprepoznatljiviji dio sjeverne regije. Uz to, mnogi turistički radnici imali su velike probleme zbog nemogućnosti da redovno rade u ovom dijelu zemlje. Posljedice su ostale, a mnoga stoljetna rijetka stabla koje je progutala vatra, ostaće samo na fotografijama, kao sjećanje.

Ratac

Tri strašne vatre

Požari tokom ljeta u Crnoj Gori nisu ni rijetkost, ni ekskluzivitet. Ipak, tri požara ove godine na primorju koji su se događala u nizu, a dijelom čak istovremeno, ostavila su mnogima ne baš prijatna sjećanja. Onaj na Njivicama nadomak Herceg Novog bio je prvi u nizu. Bio je blizu naseljenom dijelu obale, a sobom je odnio veliki dio šume i rastinja. Ovaj dio Bokokotorskog zaliva je od 2011. godine u bafer (tampon) zoni koja okružuje još jedno prirodno bogatstvo sa liste UNESCO-a, a to je Kotorsko-risanski zaliv.

Ne manje kritično bilo je i u Perastu koji je upravo u sredini zone sa najvišim stepenom zaštite. Tu je vatra zahvatila zelenilo na brdu iznad magistralnog puta, pa je i saobraćaj bio otežan.

Njivice

U slučaju da su ove nesreće bile nešto većih razmjera i napravili ozbiljniju štetu po prirodu i biodiverzitet zaštićenog predjela, UNESCO bi razmatrao da li se Kotorsko-risanski zaliv i dalje može nalaziti na njihovoj listi. Njihova komisija svakako će procijeniti štetu i od ovih požara.

Uz poluostrvo Ratac nadomak Bara, u vatri je nestala ne samo borova šuma, već i stari maslinjaci. Oni koji su se vraćali u Bar nakon kupanja, ostali su deset sati zarobljeni u koloni, dok su vatrogasci pokušavali da se izbore sa stihijom koju je vjetar nosio na put i obližnje kuće. Po njih se sve dobro završilo. Ali ovo takođe zaštićeno područje, odnosno spomenik prirode kome se već više godina „sprema“ revizija statusa zbog nelegalne gradnje i betoniranja obale, danas je potpuno neprepoznatljivo.

Ratac

Naš nemar

Vatrogasci nerijetko govore da je najmanje 95 odsto požara posljedica ljudskog nemara. Ostavljena cigareta, zapaljivi predmet ili „kontrolisana vatra“ kojom je trebalo riješiti višak nakon radova u bašti ili voćnjaku, za tren oka postaju nezaustavljiva stihija koja guta sve pred sobom. A ta stihija ne pita može li nekuda proći i ko koliko vrijedi. Samo krene, nagrne… Za njom ostaje crni put, pepeo i nagorjela stabla i granje bez života. Nekada predivan, zeleni predio koji je budio najljepše emocije, postaje zgarište od kojeg svi okreću glavu. Atraktivni turistički lokalitet pretvoren je tako u tamni prostor u koji niko ne želi da pogleda. Ni iz blizine, ni iz daleka.

Prirodi trebaju ne godine, već decenije i vjekovi da obnovi ono što je požar odnio. Da samo ozeleni dio spaljenog sivila. U tome joj u Crnoj Gori uglavnom niko ne pomaže. A svi se na nju pozivamo kada treba strancima da predstavimo ljepote svoje zemlje.

Gradnje neće biti dok se priroda ne obnovi

Nakon niza velikih požara, Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore objavila je da će temeljno razmatrati zahtjeve za svaku buduću gradnju na prostoru koji je bio zahvaćen požarom.

„Iako je Zakonom o šumama jasno navedeno da je u šumi, na šumskom zemljištu i goletima zabranjena gradnja privremenih i trajnih objekata, osim onih u funkciji gazdovanja šumama i divljači, obavještavamo javnost da će za svaku procjenu uticaja na opožarenim zemljištima biti zahtijevano nulto stanje biodiverziteta. Proces izdavanja ovakvog tipa dozvole trajaće najmanje pet do deset godina, dok se ne obnovi vegetacija i živi svijet na opožarenom zemljištu i ono ne bude vraćeno u pređašnje stanje, gdje to bude moguće. Gdje se ne obnovi biodiverzitet, Agencija neće davati saglasnosti na procjene uticaja na životnu sredinu“, najavili su iz ove institucije.

Nedugo nakon toga, i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović je u ime resora na čijem je čelu podržala veliku ekološku akciju više nevladinih organizacija koja će ovog mjeseca početi širom Crne Gore. Riječ je o inicijativi u okviru koje će biti sanirana područja uništena ne samo požarima, već i neplanskom sječom šuma.

Njivice posle požara

Njivice, Perast, Ratac. Te i još mnoge druge omiljene turističke lokacije i dalje gore. Ako (više) ne vidite plamen na njima, upitajte one kojima su ovi predjeli u srcu. Vjerovatno vam neće odgovoriti na pitanje, ali vidjećete u njihovim očima kako te neponovljive ljepote i dalje nestaju u plamenu, a oni bezuspješno pokušavaju da ih odbrane i vrate. Naše najveće turističko blago tako nestaje, a priroda je ostavljena da se sama pobrine da ono ponovo bude razlog za brojne dolaske turista iz cijelog svijeta. Pomozimo joj makar malo.