Stranac u Crnoj Gori, Richard Wilford: Englishman in Montenegro

Englez Richard Wilford je prije 14 godina spletom kako kaže i sad za njega seta misterioznih i neplaniranih koencidencija upoznao Anu Jakić, Nikšićanku, profesoricu engleskog jezika, s kojom se naprosto “prepoznao” i postali su životni, a potom i poslovni partneri. Poznati po školi engleskog jezika “London Bridge” koju su bazirali na kvalitetu za one koji ozbiljno žele da uče engleski jezik ovo dvoje radoholičara uvijek su puni pozitivne energije. Richard posjeduje onaj tipični engleski humor ali i britki jezik da jasno kritikuje sve što mu se ne sviđa.Voli našu lozu i Nikšićko pivo, jagnjetinu iz Banjana spremljenu na britanski način, ne odustaje ni u Crnoj Gori od omiljenog, gle čuda, tipično engleskog London Dry Gin & Tonic, koji, uz put rečeno, savršeno pravi (lično sam se uvjerila). Pa jel’ Englez ili nije… gdje god da je.

 Bračni par Wilford - slučajan susret je prethodio sadašnjoj bračnoj sreći i harmoniji

C.M: Odakle ste došli u Crnu Goru?
- Moj rodni grad je Northampton, industrijski grad istočnog Midlandsa, sličan Nikšiću i po tome što je sva industrija nestala ili je premještena negdje drugdje. Najveći dio svog radnog života proveo sam kao menadžer u trgovini u kompaniji koja je prva razvila supermarkete nakon čega sam pozvan da radim u vladinom sektoru.

C.M: Koliko ste prije poznanstva sa suprugom Anom znali o našoj zemlji?
- Da budem iskren, kao većina Britanaca, gotovo ništa nijesam znao o Crnoj Gori osim što sam imao poštansku markicu Jugoslavije koje su tada mnogi tinejdžeri sakupljali. Dok sam bio student, u to vrijeme svaka turistička reklama u Britaniji je bila o Jugoslaviji koja se reklamirala kroz SunTours za odmore duž Jadranske obale gdje je neizostavno bila i Crna Gora, tako da je naša svijest jedino znala za Budvu, a ne za Crnu Goru.

Porodične fotografije u crnogorskom domu

C.M: Kako ste se upoznali sa Anom?
- Splet nevjerovatnih okolnosti je bio da smo se Ana i ja uopšte sreli. Sa Anom je tada u UK došla mlada muzičarka iz Crne Gore kojoj je moja kćerka rekla “Hello” dok smo čekali karte za koncert u Londonu gdje je nastupao čuveni indijski muzičar, koji je učio Džordža Harisona da svira gitaru, i gdje su se mnoge druge okolnosti uplele koje su nas zbližile. Nakon što smo oboje doživjeli ozbiljne lomove u prethodnim brakovima zajedno smo pokušali da se uravnotežimo i povratimo socijalnu crtu karaktera i posmatramo ljude kao ljude, a ne biznis objekte. Totalna transformacija mi se dogodila u Crnoj Gori kada sam sa Anom, tad već partnerom u poslu i u privatnom životu otvorio malu školu jezika koju smo bazirali na kvalitetu za one koji ozbiljno žele da uče engleski jezik kako treba. Taj društveni život za mene je značio povratak muzici i horskom pjevanju dok je za Anu to bila opsjednutost engleskim jezikom koji je tog ljeta, kada smo se upoznali, doveo u Englesku da predaje jezik gdje je pokazala da vlada engleskim jezikom mnogo bolje nego njene kolege iz Britanije.

C.M: Kako ste upoznavali našu zemlju?
- Već 14 godina dolazim u Crnu Goru, u početku veoma često, a onda smo se vjenčali prije 6 godina. Pošto imamo divne prijatelje svuda po Crnoj Gori, pitanje je gdje nijesmo bili. Berane je grad gdje nijesmo bili. Iako smo vozili kroz Plužine nekoliko puta nikad se nijesmo zaustavili da obiđemo grad. Tek smo nedavno otkrili koliko je Skadarsko jezero čarobno. Planiramo da se popnemo na Mauzolej kada vrijeme bude lijepo i da odemo na splavarenje na Tari i otkrijemo svu ljepotu rijeke osim što je samo posmatramo sa mosta. Takođe posjeta Ledenoj pećini je na “must see” list. Uspio sam da u zadnjih 6 godina obiđem Kapetanovo jezero i Kanjon Mrtvice, a Ana to nije mogla da priušti jer je morala da radi.

Na Yale univerzitetu sa studentom Lukom Pajovićem

C.M: Čime se sada bavite?
- Ako ne znaš, ja sam u penziji, leškarim i ispijam lozu od svoje penzije. “Yeah, yeah, pigs can fly!” Imam dovoljno vremena da promovišem program stipendija u Britaniji koji daje priliku vanserijskim učenicima koji dolaze iz finansijski skromnih porodica da provedu dvije godine u britanskim privatnim školama (čak i na Tajlandu ili u Švajcarskoj). Oni tada odaberu 4 predmeta koje će da izučavaju i potpuno im se posvete, a što je potpuno relevantno kada znate da kasnije moraju odabrati samo jedan kada upišu studij. Sve ove škole imaju fenomenalne uslove koji pomažu da svaki učenik stekne potrebno samopouzdanje tako što će se oprobati u preko pedeset raznih aktivnosti koje svaka škola nudi bilo da je to drama, debatni klub, muzika, snalaženje u prirodi, veslanje, jahanje, mačevanje, streljaštvo, letjenje, vaterpolo itd.

“Home is where the heart is”. Mi smo srećni gdje god nas putevi vode. Posmatrano iz različitih uglova i Britanija i Crna Gora su dražesno lijepe, i ako ih spojite nama pružaju svu ljepotu za kojom težimo kao što bi trebale da nude i drugima, samo kad bi ljudi imali društvenu svijest da se brinu i da su odgovorni za ljude oko sebe.

C.M: U čemu se ogleda engleski način života u Podgorici?
- Kad su naši ukusi u pitanju kod nas nema ništa što može da odredi nacionalnu crtu. Ana je možda anglofil, ali u principu mi volimo različitosti. Ana se navikla da pije različite čajeve za koje mislite da su tradicionalno britanski, ali su zapravo indijski, iz Šri Lanke ili Afrike, ali koje mi kupujemo u Britaniji vrlo jeftino. Isto je kada su sirevi u pitanju, a pogotovo Cheddar sir i plavi Stilton. Ovaj potonji se nekad proizvodio samo za Božićne praznike, a koji ide savršeno sa Portom ili sa piticama od raznog suvog voća iz svih krajeva svijeta, a koje mi zovemo “mince pies”. Ono što nam ovdje nedostaje je “dobar stek”. Zanimljivo da kada sam bio u UK rijetko bih sebe častio dobrim stekom, ali sada prva stvar koja nam padne na pamet kad odemo u Britaniju je “good steak”. Tu je onda Curry, najpopularnije britansko jelo. Za dobar curry sve začine donesemo iz UK. Međutim nešto na što smo se navikli već godinama je sjajna domaća jagnjetina iz Banjana. Kada pozovemo goste na večeru spremamo jagnjetinu na britanski način.
Puno radimo, što nas nekad isključi iz stvarnosti… pa i kad nas neko od prijatelja obavijesti da je nešto vanredno dobro na repertoaru ne uspijevamo ispratiti iako volimo dobar koncert ozbiljne muzike, pozorišnu predstavu, eto samo jednom smo bili u bioskopu…

Loza na stolu - instalaciji od drvene gajbe za viski

C.M: Kako svojim engleskim prijateljima opisujete Crnu Goru i koje razloge navodite da treba da je posjete?
- Kada mi imamo goste iz inostranstva obično započnemo putovanje od Manastira Ostrog. Parkiramo automobil pred Donji manastir pa pješačimo do Gornjeg. Cetinje je mnogo vrijedno i važno mjesto posjete: Nacionalni muzej, Umjetnička galerija, Dom Kralja Nikole i Njegoševa Biljarda su zasigurno “must-see places“ zatim cik-cak putovanje preko Njeguša do Kotora kotorskim serpentinama. Put preko Rijeke Crnojevića može biti takođe interesantan i pruža raznolikost oko Skadarskog jezera. Ako želite da vozite na sjever onda je Durmitor obavezno posjetiti ne samo zbog Žabljaka i Crnog jezera. I na kraju, ljudi su ti koji čine državu, tako da ponekad možete ući u priču sa lokalnim stanovništvom ako govore engleski koji će vam dočarati zemlju i ispričati svoja iskustva umjesto da ste samo puki fotograf i posmatrač koji će ponijeti magnet doma kako bi rekao da je bio tu. To je ono što čini sva naša putovanja “memorable”.

Iako sam “penzionisan” čovjek imam dovoljno vremena da promovišem program stipendija u Britaniji koji daje priliku vanserijskim učenicima koji dolaze iz finansijski skromnih porodica da provedu dvije godine u vrhunskim britanskim privatnim školama

C.M: Koju našu hranu i piće volite?
- Sve što Ana sprema je dio crnogorske kuhinje. Ona je ekspert da pripremi nekoliko različitih jela tokom vikenda za narednu sedmicu kako bi mogli nesmetano da radimo, a da na kraju dana imamo pripremljen obrok. Njena teleća čorba je zaista fantastična sa puno, puno povrća. Kako ne pomenuti njegušku pršutu koju mi volimo da je tanko, tanko izrezana kao što to rade u Italiji ili Španiji. Koga je briga što su pršute stigle iz Holandije. Važno je da su sušene na Njegušima što im daje crnogorski pečat. Volim i pitu od pljevaljskog sira sa korama od heljde gdje stavimo blitvu da joj da poseban ukus. Ne smijem zaboraviti sarmu koja je zaista divna. Moram da pohvalim Nikšićko pivo koje je zaista super lager beer. Sviđa mi se što je pivara Trebjesa uvela tamno pivo i “active beer” koje me jako podsjeća na Worthington White ili Red Shield. Pored toga ja sam, kao mnogi Britanci, navikao na London Dry Gin & Tonic, ali tek poslije 18.00h.

Sa polaznicima ljetnje škole u Kineskoj četvrti u Londonu

C.M: Šta vi volite da spremite?
- Ponekad sebi dozvolim neku pauzu od posla da pripremim obrok za nas ili da napravim “cirkus u kuhinji” dok pravim Chutney, indijsko-britansku kombinaciju ajvara, ali koja je slatko-slana i fenomenalno ide zajedno sa sirom, pečenim krompirom, punjenim paprikama, pitom sa sirom i sa mesom.

C.M: Vi i Vaša supruga Ana ste pasionirani svjetski putnici. Koliko zemalja ste obišli?
- Osim UK gdje smo vrlo često i osim ex-Yu zemalja u kojima smo bili, nijesmo bili u mnogo zemalja svijeta, ali one uključuju sljedeće: USA, Australija, Novi Zeland, Južna Koreja, Dubai, Rusija, Španija, Italija, Njemačka, Belgija, Luksemburg, Francuska, Danska, Švedska, Mađarska, Poljska, Turska, Grčka, Albanija, Irska, Malta. Mnoge od njih smo posjetili tokom sajmova obrazovanja, a gdje uvijek ostanemo nekoliko dana više da bi “explore” gradove na naš poseban način. Upoznali smo mnoge interesantne ljude tokom naših putovanja, kao gospođu koja je porijeklom iz Ulcinja i koja radi u Empire State Building kao i naša šetnja sa Maorima u Oklandu gdje smo im se pridružili u demonstracijama protiv multi-nacionalnih kompanija, i gdje smo završili u pabu sa njima.

I naravno čaj u 5h... Pa jel’ Englez ili nije… gdje god da je.

C.M: Kako bi trebala da izgleda lista obaveznih mjesta za vidjeti za nekog ko prvi put dolazi u London, recimo na 7 dana?
- Bilo ko ko ide u London treba da posjeti London Eye na rijeci Temzi gdje, kad je lijep dan, sa vrha možete vidjeti zamak Vindzor. Trebate vidjeti konjičku stražu u Whitehall-u, poći na Piccadilly Skver, čuveni West End - kolijevku pozorišta, Greenwich, Londonski Tauer koji je za vrijeme rimskog carstva bio London… Nevjerovatna grupa muzeja se nalazi u južnom Kensingtonu u prelijepim arhitektonskim građevinama gdje je u jednoj od njih smješten čuveni Prirodnjački muzej, zatim tu su Muzej Nauke i Victoria & Albert . Svi oni kao i Britanski Muzej, Nacionalna galerija na Trafalgar skveru su otvorene za posjetioce.“Walking tours” duž South Bank na Temzi je takođe “must”. To je ujedno i najduža šetnja pored obale rijeke u Evropi. Krenite od London Eye, prođite London Bridge i Tower of London. Tu je i Tate Modern umjetnička galerija kao i čuveno Šekspirovo Globe pozorište, Katedrala Sv. Pavla koju ćete vidjeti na drugoj strani. Odatle ćete vidjeti nesvakidašnja djela moderne arhitekture kao što su Shard, sada najveća zgrada u Londonu, zatim Square Mile, Gherkin, Toaster and Walkie-Talkie. Imperial Muzej je definitivno mjesto koje treba posjetiti i vidjeti sve strahote koje rat sa sobom nosi. Pretpostavljam da bih trebao pomenuti shopping: ako imate dosta para prvi stop je Harrods, Kensington i prodavnice u Bond Street koja je blizu Oxford Street ili čak da odete u Burberry outlet. Za one sa stilom tu je King’s Road i Carnaby Street, zatim Liberty’s store, onda Hamle’s Toys, najpoznatija prodavnica igračaka na svijetu koja se nalazi u Regent Street kao i najveća Apple Store u Evropi. Ovo je prilično dobra i naporna tura za nedjelju dana, ali bi lista mogla svakako da se produži. London se može pohvaliti sa najviše zelenila i parkova na svijetu. Tu možete da se odmorite u miru i osjetite kao da je London nestao, a vi ste u njegovom centru. Predlažem St James’s Park koji je blizu Buckingham Palate, Regent’s Park koji je blizu Madame Tussaud’s… Mogao bih na ovo pitanje knjigu odgovora i obrazloženja da vam napišem…

RAZGOVARALA: SANJA GOLUBOVIĆ
FOTOGRAFIJE: IRENA BAJČETA