Etno muzej „Režepagića kula"
Simbol Plava, pored Plavskog jezera, jeste i jedan zanimljivi objekat iz davnih vremena, zidan prema visinama a stamen na zemlji da se u njemu živi bezbjedno, arhaičan, uzvišen, ponosno opstaje vjekovima, a po zasluzi stoji i na grbu opštine Plav – kula Režepagića, najznačajniji kulturno istorijski spomenik na ovom području.
Najstarija i najljepša – Kula Redžepagića
Postoji još nekoliko kula u Plavu, koje prkose vremenu, ali se kula Redžepagića izdvaja i predstavlja najstariju i najljepšu od njih. Plavske kule građene su na sličan način – kvadratne su osnove i sastoje se od tri sprata. Građene su od kamena, a veza među spratovima je ostvarena unutrašnjim drvenim stepenicama. Kule su osim stambene imale i odbrambenu funkciju u vremenu u kome su se gradile. Prizemlje je najčešće korišćeno kao magacinski prostor i za smještaj stoke, a ostali spratovi za odbranu i stanovanje.
REDŽEPAGIĆA KULA JE NAJSTARIJI I NAJBOLJE OČUVANI SPOMENIK ISLAMSKE STAMBENE ARHITEKTURE NA TERITORIJI CRNE GORE. KULU JE IZGRADIO 1671 GODINE HASAN BEG REDŽEPAGIĆ I NALAZI SE U CENTRU PLAVA
Na sličan način građena je i kula Redžepagića, sa kojom smo se bolje upoznali zahvaljujući gospodinu Šuću Redžepagiću, koji je domaćin u kuli i brojnim gostima pruža informacije o njoj. Redžepagića kula je najstariji i najbolje očuvani spomenik islamske stambene arhitekture na teritoriji Crne Gore. Kulu je izgradio 1671 godine Hasan beg Redžepagić i nalazi se u centru Plava. Ova kula, kako stoji u prospektima, predstavlja dragocjenu vrijednost koja daleko prevazilazi okvire lokalnog značaja. U početku je kula imala dva sprata sa čvrstim kamenim zidovima, debljine više od jednog metra, stražarni toranj i puškarnicu. Kasnije je napravljen treći drveni sprat, pod nazivom "Čardak". Na stranama su vidljive drvene konstrukcije - "erkeri", koji su služili za čuvanje hljeba, za turski hamam, za toalet, a otpad se spuštao isto odavde.
Kameni dio kule, po njegovom kazivanju, građen je u XV vijeku, a drveni u XVII vijeku. Upotrebljivani su isključivo prirodni materijali – kamen i drvo koji su inače najviše korišćeni građevinski materijali na ovim prostorima. U osnovi kule kameni zid je debeo preko 1 metar i postepeno se sužava ka vrhu. Ono što izdvaja kulu Redžepagića od ostalih su drveni balkoni i zadnja etaža kompletno urađena od drveta. Odbrambena funkcija kule je diktirala položaj, tako da je u vrijeme kad je izgrađena, kula imala odličan pogled na širi prostor plavske kotline.
Unutrašnjost kule je ispunjena raznim dragocjenim eksponatima, koji su proizvod višedecenijskog predanog Šućovog rada na sakupljanju i očuvanju predmeta kulturne baštine ovoga kraja. Kule nije gradio bilo ko, one su bile begovske, a Šućo je potomak upravo tih Redžepagića koji su gradili ovakve imponzantne građevine. Šućo se rodio i živio do 1979. godine u ovoj kuli, kada ju je lokalna samouprava nacionalizovala, a kasnije je proglašena i spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu kao nepokretno kulturno dobro.
Unutrašnjost kule je ispunjena raznim dragocjenim eksponatima, koji su proizvod višedecenijskog predanog Šućovog rada na sakupljanju i očuvanju predmeta kulturne baštine ovoga kraja. Kule nije gradio bilo ko, one su bile begovske, a Šućo je potomak upravo tih Redžepagića koji su gradili ovakve imponzantne građevine
U prizemlju kule je jedna prostorija, koja je bila namjenjena za gazdinog konja, i u nju su smješteni tematski eksponati: ulari, sedla, košare, alatke za održavanje grive i dlake za konje, potkivački alat, kao i drugi zanimljivi elementi, koji prije svega imaju dragocjenu vrijednost iz ugla očuvanja tradicije etnosa naših prostora. Glavna namjena prvog sprata bila je usmjerena na odbranu od neprijatelja, tako da na tom spratu umjesto prozora su postavljene uske puškarnice. Na ostalim etažama nalaze se skladno raspoređene prostorije koje su služile za prijem gostiju, dnevni boravak, spavanje, a bile su i prostorije za pripremu hrane, kupatilo i wc koje nažalost zadnjom rekonstrukcijom kule nijesu dovedene u nekadašnji oblik.
Svaka prostorija je prepuna tematskih eksponata, počev od sinija, escajga, drvenih posuda, sjedala, kućnih starinskih elemenata, pa do dječijih kolijevki, drvenih dubaka za djecu, sahara-drveni izrezbareni sanduci za odjeću, izvezenih platana sa poučnim sadržajima, i mnoge druge stvari, koje treba sopstvenim okom vidjeti i doživjeti. Svi eksponati su postavljeni sa ukusom, prate tematiku, adekvatno odgovaraju svakoj prostornoj cjelini i zadivljuju oko posmatrača.Na najvišoj etaži, na svakoj prostoriji se nalaze prozori, što je u vrijeme njenog korišćenja bilo veoma važno jer je omogućavalo u svakom trenutku iz svake prostorije dobar pogled na okolinu kule. U te prostorne cjeline smještene
Šućova lična kolekcija – pozavidjeli bi mu mnogi etno muzeji
Nakon obilaska kule Redžepagića, ljubazni domaćin nas je pozvao u svoju kuću, koja je u neposrednoj blizini kule, da nam pokaže šta se sve nalazi u njegovoj ličnoj zbirci predmeta karakterističnih za rad, život i običaje u ovim krajevima. Malo je reći i opisati viđeno, ali se može konstatovati da bi mogao svaki muzej u Crnoj Gori da pozavidi Šućovoj kolekciji. Prosto je nemoguće riječima predstaviti šta se sve nalazi u riznici Šuća Redžepagića. Imati jednog ovakvog čovjeka je bogatstvo, ne samo za mali Plav, već i za čitavu Crnu Goru. Kod Šuća se prepoznaje ljubav na prvom mjestu, bez ikakvog interesa. Sve ono što nije moglo da nađe prostora u kuli, nalazi se kod Šuća. Iako su mu mnogi nudili otkup raznih njegovih starinskih eksponata, on nikada nije prodao nijedan, već ih je konstantno kupovao i dopunjavao svoju zbirku. Jednostavno je svoju kuću “okupirao” svim tim dragocjenostima. Kod njega je svaki dobronamjernik dobrodošao, ne naplaćuje ulaznice ni u kuli ni kod kuće, eventualno ako neko nešto od srca ostavi, jer ipak sve to treba održavati. Skoro sve eksponate je Šućo kupovao na raznim mjestima, po buvljacima, antikvarnicama, od drugih ljudi, malo mu je ko poklonio neki eksponat. Posebno zadivljuje njegova zbirka zidnih satova sa raznim estetskim gravurama i rezbarijama, kojih ima stotinjak, i većina su u funkciji. Od svih predmeta ističe da je najstarija mangala, preko trista godina - posuda za grijanje, izrađena od bakra. Ovaj predmet je bio karakterističan za enterijere muslimanskih gradskih kuća. Služila je i za osvjetljavanje prostorije, tako što je užarena svjetlost dopirala kroz otvore na njenom poklopcu. Na širokom obodu držala se džezva sa kafom ili nekim drugim pićem koje je iziskivalo toplotu.
Ljubav i entuzijazam čuvaju blago
I kula Redžepagića i dragocjena raznovrsna zbirka eksponata ne bi bili to što jesu da nije u pitanju velika ljubav i entuzijazam Šućov, koji se graniče sa nadrealnim za običnog čovjeka. Zato ovakvom čovjeku treba odati priznanje, a svakome neka je za preporuku da posjeti Plav, ako ne zbog Plavskog jezera i okolnih planinskih masiva Prokletija, onda je dovoljan i sam razlog zbog uzvišene kule i dragocjenosti u njoj, ali i zbog domaćinskog odnosa Šuća Redžepagića, posle koga ćete ostati bogatiji za jedno novo viđenje neviđenog do tada.