Sve je lakše kad ti Vojnik čuva leđa

Orlovo gnijezdo – pogled koji prodaje priču /

Milorad Bato Petković dosjetio se da fantastičan brijeg u Dužima valorizuje kao turističku atrakciju sa pogledom od kojeg zastaje dah

Kanjon Nevidio, ili kako ga mještani zovu – „Neviđbog“, poznat po izuzetno nepristupačnom terenu, dugo je bio neistražen. Tek nedavno je postao turistička atrakcija za veliki broj turista koji vole planine, kanjoning, nepristupačne krajeve i divlju prirodu.

Međutim, uzvodno od kanjona, uskim putem uz ivicu litice, postoji jedno i dalje turistički neistraženo mjesto ispod planine Vojnik, gdje se spajaju dva kanjona i četiri rijeke. Riječ je o šavničkom selu Duži, bogatom prirodnim ljepotama, ali siromašnom ljudima. To ga čini idealnim za seoski turizam.

Upravo se Milorad Bato Petković dosjetio da turistima ponudi svoje selo kao turističku atrakciju. Rođeni Nikšićanin odlučio je da se, u svojim tridesetim, sa suprugom vrati na planinu, gdje su mu korijeni i pokrene porodični posao.

„Ne mogu da vam objasnim osjećaj. Svaki dan sam ovdje i ne mogu se nagledati ove ljepote“, kazao je Petković za Caffe Montenegro pokazujući na stjenoviti Vojnik visok 1.998 metara nadmorske visine.

Raj na zemlji

Kamp naselje „Eagle nest“ (Orlovo gnijezdo) nalazi se na litici preko puta Voinika, ispod koje se spajaju kanjoni Nevidio i Komarnice i četiri rijeke koje čine Veliku Komarnicu – Pridvorica, Bukovica, Bijela i Šavnička. Drvena ograda dijeli livadu i provaliju kanjona. Ispred nje postavljene su ležaljke sa suncobranima, dok je između njih postavljen improvizovani sto od bala (kvadrova) sijena.

Iznad livade ponosno se uzdiže Vojnik – planina koja Nikšićanima donosi teške zime, ali i značajnu količinu kiseonika. Pretpostavlja se da je ime dobila jer je svojom nepristupačnošću sprječavala neprijatelje da napadnu naselja u ravnici gdje se danas nalazi grad.

Pored toga što je meditacija za oči, i Petkoviću ova planina znači bezbjednost.

„Sve je lakše kad ti Vojnik čuva leđa“, kazao je on.

Ispod Vojnika uzdižu se dva brda – Orlovina i Sokolina. Ogromne stijene, više podsjećaju na dva ostarjela izborana lica, dok šuma na vrhovima podsjeća na rijetku staračku kosu. U tim drvećima živi još jedna atrakcija Duži – orlovi. Oni se često u letu igraju iznad brda, koja se izdižu nad kanjonom. Po njima je mjesto i dobilo ime.

„Nedavno sam snimio na putu kako je orao ugrabio vjevericu. Veličanstven prizor netaknute prirode“, kazao je Bato pokazujući fotografiju na telefonu.

Nakon kiša sa rijeka se diže para, koja tom kraju daje novu ljepotu. U Dužima tu pojavu zovu „jarina“. Bato priča kako stranci vole da sjednu na ležaljkama dok se jarina diže sa rijeke. U tome, kaže, uživaju. Njegovi gosti obično su oduševljeni Dužima.

„Zamislite kada turista iz Švajcarske dođe sa svojim kamperom. Živi u Alpima, koji su veći i gdje je planinski turizam i razvijeniji. On izađe ovdje sa rukama na glavi i pita me: „Gdje sam ja ovo došao? Je li ovo raj?’“, prepričava Petković događaj.

I zaista izgleda kao raj. Jedna livada na ivici brijega sa koje se vidi sve. Čini se da, ukoliko se malo uzdignete na prstima možete i poljubiti nebo. Pogled stiže sve do Moračke Kape. Bato odlično poznaje ovaj vrh jer je njegova majka iz Morače. Zatim pogled ide do Vetrenjača na Krnovu, Kenedijeve glave, Godijelje, Ivice, Pive i Pivskih planina, dok se iza nas prostire selo Kutnja njiva. Teritorija pripada parkovima prirode Komarnice i Dragišnice. I sam Bato kaže da ovdje „pogled prodaje priču“.

Gradsko dijete sa vizijom

Bato Petković je rođen u Nikšiću. Tamo je odrastao, završio školu i fakultet. Po obrazovanju je profesor fizičkog vaspitanja. Od malena je zaljubljen u fudbal i svoju profesionalnu karijeru izgradio je u nikšićkim klubovima Sutjeska i Čelik. Nakon toga se oprobao i u ulogama nastavnika fizičkog, ali i fitnes instruktora i personalnog trenera.

Međutim, gradska svakodnevica počela je da ga iscrpljuje, a uvijek ga je nešto vuklo ka planini. Ka đedovini. Supruga Marija podržala ga je da se vrati na selo. I ona je fakultetski obrazovana. Završila je Biotehnički fakultet.

U Dužima su vidjeli potencijal. Bato kaže da je imao sreće da putuje i vidi kako to rade stranci. Seoski turizam i netaknuta priroda.

Najprije su izgradili jedan drveni objekat gdje je trenutno restoran, a imanje su uredili za kamp naselje. Vizija ih je dovela do toga da trenutno imaju najbolje ocjene na internetu, kada je riječ o crnogorskim eko naseljima. Na sajtu „park for night“ (parkiraj na noć) koji služi kao informator svjetskim kamperima, imaju najvišu ocjenu – pet od pet. Dok su i na „guglu“ ocijenjeni najvišom ocjenom. Riječ je o ocjenama koje daju posjetioci.

Naša ekipa časopisa Caffe Montenegro uvjerila se u sve to na licu mjesta. Par iz Holandije svojim kamperom stigao je tog dana u Duži. Već su, kažu, proputovali pola Evrope, a preko Slovenije, Hrvatske i Bosne, stigli su u Crnu Goru. Upravo pomenute aplikacije dovele su ih do Duži. Nijesu krili oduševljenje mjestom do kog su došli. Svoj put kamperom nastavili su sjutradan za Skandinaviju.

Petković ne planira da se zaustavi na kamperima. Druga faza su, kaže bungalovi. Pripremni radovi su, kaže, gotovi, ali još će sačekati dok ne uđe u izgradnju. Kaže da je za dvije sezone više nego zadovoljan uspjehom.

„Ovdje ljudi imaju sve – planinu, rijeke, zaštićena područja, netaknutu prirodu, planinarske ture, of road ture, kanjoning, biciklističke staze… Šta god poželiš ovdje je moguće“, govori Petković.

Ima dobru saradnju sa mještanima. Od njih kupuje sve namirnice – od mesa do krompira. Cilj mu je, kaže, da sve bude autohtono i domaće. Posebni specijaliteti su proizvodi od duške heljde. Riječ je o žitarici koja uspijeva jedino u tom kraju i uživa zaštitu geografskog porijekla.

Pošćenje – sjedište Drobnjaka

Na putu do Duži nailazi se na Pošćensko jezero. Nadmorska visina jezera je 1.487 metara, a najveća dubina iznosi 3.6 metra. Kao jezero nastalo je u cirkovima sela Pošćenje i tokom ledničke erozije, privlačilo je pažnju mnogih geologa.

Kažu da su mnogi prolaznici, putopisci, naučnici, bili zadivljeni ljepotom ovoga jezera i živopisnom panoramom koja ga okružuje. U vodi koja se prostirala u obliku bubrega, učitavao se odraz crnih oblaka koji su se nakratko zaustavili nad jezerom.

Pošćenje je šavničko naselje koje još nazivaju „stražar nad ulazom u kanjon Nevidio“. Pošćenje je bilo sjedište plemena Drobnjaka, starog plemena koje se ovdje naselilo prije gotovo jednog milenijuma. Crkva u Pošćenju, oko koje je nekropola sa stećcima iz 14. veka, dugo je bila saborni hram svih Drobnjaka.

Koliko je prepoznato govori i činjenica da je svjetski poznat švedski proizvođač opreme za kampovanje došao u Duži da snima reklamu za svoj brend. Bato kaže da su došli sa opremom i glumcima kao da snimaju dugometražni film, dok se njegovo kamp naselje na nekoliko dana pretvorilo u filmski set. Filmska ekipa bila je oduševljena i to je, kaže on, potvrda kvaliteta ponude i usluge Orlovog gnijezda.

Nevidio – posljednji osvojeni kanjon Evrope

Nevidio je poslednji osvojeni kanjon u Evropi, u koji je ljudska noga prvi put kročila 1965. godine. Dio je rijeke Male Komarnice koja izvire u podnožju južnih padina Durmitora, odnosno u Dobrom Dolu. Na samom kraju doline u neposrednoj blizini magistralnog puta Žabljak-Šavnik počinje kanjon Nevidio ili Neviđbog, kako ga nazivaju stanovnici tog kraja. Sa pravom nosi ovo ime jer se Komarnica odjednom gubi u čudno uklesani ulaz i postaje ljudskom oku - nevidljiva.

Nevidio je dugačak oko dva kilometra. Ulaz se nalazi na 935 metara, a izlaz na 810 metara nadmorske visine. Zabačen i sakriven na nepristupačnom terenu izazivao je pažnju i znatiželju ali je bilo malo organizovanih pokušaja da se upozna i istraži. Prvi ozbiljniji pokušaji izvedeni su 1957. podine i 1964. godine. Nizale su se čudne i fantastične priče o poslednjem neosvojenom kanjonu Evrope. Tako je bilo sve do avgusta 1965. godine, kada su članovi planinarskog kluba Javorak iz Nikšića, iako sa oskudnom opremom, prošli kanjon i prvi predstavili svijetu dugo skrivenu, divlju i zapanjujuću ljepotu.

Danas kanjon Nevidio nalazi svoje mjesto u prospektima kao jedinstvena turistička atrakcija. Neponovljiva ljepota tjesnaca, kaskada i pjenušavih bukova koju čuva kanjon Nevidio dovoljan je razlog da se posjeti ovaj nevjerovatni dragulj Crne Gore. Ipak, iako ne zahtjeva posebnu fizičku spremnost, prolazak kroz kanjon se ne preporučuje bez vodiča. Sezona prolazaka počinje u julu mjesecu - ukoliko je vodostaj Komarnice niži, onda i nešto ranije, i završava u septembru - ako vremenski uslovi dozvole, sezona može da se malo produži. Nakon obilnih kiša postoji opasnost od bujica i vodostaja.