Svi smo jedno - sa ljudima i prirodom

Umjetnica Vildana Killian o svojim djelima i crnogorskom nasljeđu /

Da biste bili umjetnik morate savladati zanat. Umjetnost je nešto što se ne kontroliše, vodi vas strast, energija i talenat. Ona dolazi iz srca i duše, a zanat je nešto što može da se nauči. To je proizvod uma koji zahtijeva predanost i disciplinu. Umjetnost je individualni izraz koji dodajete tom zanatu - kaže umjetnica Vildana Killian za Caffe Montenegro

Rođena je Podgoričanka od Tuzovića iz Stare Varoši. Umjetnost i crnogorsko nasljeđe zanimalo je od djetinjstva. Nakon gimnazije upisala je anglistiku u Sarajevu i tokom rata nije htjela da ga napusti. Radila je u Svjetskoj banci, USAID, NBC televiziji, Televiziji Bosne i Hercegovine… Udala se sa Amerikanca i rodila sina Luku. Jedino za vrijeme njegovog djetinjstva nije se bavila umjetnošću jer je htjela da bude dio njegovog odrastanja. Nakon života u Americi vraća se u Crnu Goru, da njen sin provede vrijeme sa porodicom ovdje i upozna đeda. I, kako kaže, ona i muž Fred su se složili da im je to bila najbolja odluka. 

- Suprug Fred voli crnogorske planine. Nekad mi se čini da zna više od mene. Non stop planinari i šeta - kaže Vildana.

Oduvijek je interesovala umjetnost.

- Naša žena - Crnogorka, je ta koja ima i širinu mora i visinu planina – tako započinje naš razgovor sa umjetnicom Vildanom Killian čija su umjetnička djela inspirisana ženama. 

Niti našeg nasljeđa prošlosti uvezuje za budućnost. Istraživanje našeg veza dovelo je i do crnogorskog boda. S oduševljenjem ga je Vildana našla u bazi podataka Kraljevske škole veza u Londonu gdje pohađa obuku.

U Starom Baru, među magičnim zidinama, pohađala je školu tradicionalnog kamenog mozaika sa našim umjetnikom Petrom Vujoševićem. U Galeriji solidarnosti, sa divnim ženama Boke, profesorica Nada Radović joj je otkrivala tajne dobrotske čipke, našeg nematerijalnog kulturnog dobra. Od Sabahete je u Petnjici slušala o perunikama i našim bihorskim ćilimima, a od našeg sjajnog umjetnika Miodraga u Kolašinu o posebnom kamenu rijeke Sinjače. 

MISTIKA U RADU

- U Šavniku sam učila tajne prirodnog bojenja vune na projektu ,,Sve boje Crne Gore". Htjela sam u svojoj skulpturi čvrstinu niti vune da iskoristim za žile u vratu koje pokazuju sve ono što su crnogorske žene izdržale, ali je vuna poslužila i da dam toplinu obrazima, koja je dio nježnosti i svega onoga što Crnogorke predstavljaju - kazala je Vildana za Caffe Montenegro. Tvrdi da ima nešto skoro mistično u radu pored rijeke u Šavniku što im je dalo inspiraciju. 

 - U Tuzima je Tolja Berišaj, koja i u 96-oj godini radi na izradi tradicionalne džublete, prošle godine proglašenom UNESCO zaštićenim nasleđem, sa mnom podijelila sjajne šeme za vez - ističe Vildana.

Najviše voli drvo i mišljenja je da je sve skulptura. Traži tananu nit između umjetnosti i zanatstva i dok radi ne pravi planove, ima ideju i unutrašnji osjećaj, prepušta stvatalačkoj energiji da je vodi.

Najviše voli da radi sa drvetom, posebno sa murvom koja je nekada bila u svakoj crnogorskoj avliji. 

- Iz nekih razloga ljudi posijeku plemenito drvo i kroz moju skulpturu želim da tom drvetu vratim život. Najviše radim molitve i toteme. Sada radim na jednom većem totemu od murve na čijim grudima su tri simbola - krst, mjesec i Davidova zvijezda i to zajedništvo zovem Zapis sa Meduna - naglašava Vildana. 

Na skulpturama ostavlja oblik svoje glagoljice, koju je koristila u svojim dnevnicima kada je bila mlađa. 

- Na radovima ostavljam zapise sa glagoljicom kao što je ,,Svi smo jedno", to je na primjer jedna od poruka na mojim skulpturama koja govori o međusobnom zajedništvu ljudi, ali i ljudi sa prirodom - ističe Vildana. 

Kaže da su niti koje povezuju zanat i umjetnost tanane i isprepletene. 

- Da biste bili umjetnik morate savladati zanat. Umjetnost je nešto što se ne kontroliše, vodi vas strast, energija i talenat. Ona dolazi iz srca i duše, a zanat je nešto što može da se nauči. To je proizvod uma koji zahtijeva predanost i disciplinu. Umjetnost je individualni izraz koji dodajete tom zanatu - kaže Vildana. 

Istraživanje našeg veza me je dovelo i do crnogorskog boda. S oduševljenjem sam ga našla u bazi podataka Kraljevske škole veza u Londonu na kojoj pohađam obuku - ističe Vildana.

Umjetnost u zanatu i zanat u umjetnosti je tema kojoj se posvetila kroz rad sa umjetnicima i zanatlijama. 

- Stičući znanje o različitim materijalima i načinima njihove zanatske obrade ostvarujem tu svoju umjetničku viziju koja je prije svega inspirisana našom kulturnom baštinom i predmetima sa naslijeđenom simbolikom poput sofre, sehare, karlice, putovanjima poput onog kroz polupustinje u Maroku, radionicama alabastera u Toskani, sjajnim predavačima u Ligi umjetnika u Njujorku. Istražujem potrebu za stvaranjem, simboliku oblika i šara, kao i sakralni aspekt tradicionalne umjetnosti. Najljepši dio cjelokupnog tog iskustva je kada prepoznam kod zanatlija i umjetnika, od kojih učim i sa kojima radim i sarađujem, ljubav prema svom zvanju i ljudsku širinu kroz koju dijele i prenose svoje znanje.  To je po meni suština života. A nedavno sam čula kako je neko rekao:“Učeći ćete savladati zanat, a ako vam se desi umjetnost, sjajno!” - priča nam Vildana. 

Kako dodaje kroz te interakcije, razmjene iskustva i znanja, ostvaruje se sinergija, uvezanost u vremenu distanciranosti upravo kroz materiju koja nas okružuje i koja je svoja.

U Šavniku sam učila tajne prirodnog bojenja vune na projektu ,,Sve boje Crne Gore". Htjela sam u svojoj skulpturi čvrstinu niti vune da iskoristim za žile u vratu koje pokazuju sve ono što su crnogorske žene izdržale, ali je vuna poslužila i da dam toplinu obrazima, koja je dio nježnosti i svega onoga što Crnogorke predstavljaju.

UMIJEĆE TRADICIONALNE UMJETNOSTI 

- Sulejman, najmlađi kazandžija u Sarajevu, podučava me vještini rada sa bakrom i pokazuje mi kroz svoj primjer kako posvećenošću mladi nastavljaju zanatsku tradiciju. U Maloj Aja Sofiji u Istanbulu, Ahmet, koji je renovirao i eksponate u Topkapi palati, mi je objašnjavao umijeće tradicionalne umjetnosti sedefa u drvetu. Sjajna umjetnica Lidija Boševski iz Zagreba, koja je pokrenula u Hrvatskoj i Mare modul projekat izrade podvodnog habitata od gline, je sa mnom podijelila svoje znanje o prirodnim glazurama za divlju glinu. Učeći o glini, njenoj snazi i krhkosti rodila se ideja Umjetnik i zemlja. Sa grupom umjetnika išli smo na različite lokacije, uzimali uzorke, testirali, radili sa našom zemljom - kaže Vildana.

U radu sa drvetom voli kada iskoristi one komade koji bi inače bili odbačeni. 

- Volim da ih uklopim, da daske oraha, murve, trešnje, drveća koje je bilo u svakoj našoj bašti, avliji, vratim formi trupla drveta i onda klešem molitve i toteme. Na skulpturama su poruke ispisane verzijom glagoljice, našeg starog pisma. Moja inspiracija je prije svega naša žena, ta žena sa visinom planina i širinom mora. Kroz moje susrete i rad je upoznajem i sve više joj se divim - objašnjava naša sagovornica. 

Ona voli da prati niti našeg nasljeđa prošlosti i uvezuje za budućnost. 

- Istraživanje našeg veza me je dovelo i do crnogorskog boda. S oduševljenjem sam ga našla u bazi podataka Kraljevske škole veza u Londonu na kojoj pohađam obuku - ističe Vildana.

Jedan od projekata, dio njenog istraživanja naših tradicionalnih predmeta, u čijoj izradi je posebno uživala je izrada škrinje. 

- Na škrinji sam radila sa Vasom, sjajan stolar, po profesiji inženjer, umjetnikom Rašom i našim kovačem Zikom. Za škrinju se na našem području koristi desetak naziva. To je po meni i najveća vrijednost koju taj predmet čuva: kroz te različite nazive raznovrsnost bogatstva našeg nasljeđa. Za moju škrinju od oraha, inspirisana baulima iz Boke, rezbarila sam moje čemprese i stihove moje mame rahmetli posvećene našoj zemlji, jer to je vrijednost koju ja čuvam: 

Planinama govoriš!

Rijekama protičeš!

Plavim morem se njišeš!

Vjetrovima pjevušiš!

S junacima vjekuješ!

Duboko vjerujem u pokretačku snagu sinergije koja vraća fokus sa ideje na suštinu istinskog ljudskog bivstvovanja i okupljanja - naglašava naša sagovornica.

Njeno iskustvo te sinergije se materijalizuje u konceptu njene kecelje, simbola rada.

- Na njoj su potpisi umjetnika i zanatliija od kojih sam učila i sa kojima sam sarađivala.  To je radni koncept koji traje. Radujem se novim prilikama razmjene zanata i umjetnosti, sinergije umjetnika i zemlje, one ,,divlje“ zemlje, porijekla svih nas - kaže ona.

Radila je u Svjetskoj banci, USAID, NBC televiziji, Televiziji Bosne i Hercegovine…

ZAJEDNIŠTVO I UVEZANOST

A, kako na kraju poručuje, uvijek će u svijetu postojati borba za nadmoć, predmoć i preživljavanje. 

- Veliku odgovornost ima umjetnost u tumačenju, razumijevanju i prihvatanju života. Suština je zajedništvo, a odgovornost da pomažemo jedni druge jer sam život uz sve njegove izazove je dovoljno težak. Žene posebno trebaju biti jedna za drugu i jedna uz drugu. Treba se vratiti suštini bivstvovanja kroz zajedništvo i uvezanost zajedničkih vrijednosti, a ne podjele. Postoji otuđenost i distanciranost jednih od drugih i to moramo prevazići - kaže Vildana poručujući da je način koji je ona pronašla vratiti se rukama i stvaranju. Ona će taj rad nastaviti i kroz svoje stvaralaštvo, dalje istraživati povezanost niti zanata i umjetnosti i nasljeđa vrijednosti. 

 Dobrotska čipka - simbol odanosti i istrajnosti 

Vildana je zahvalna profesorici Nadi Radović koja je otkrila čari dobrotske čipke. 

- Ta naša umjetnička vještina je nastala inventivnošću žena Boke. Održala se njihovom upornošću i istrajnošću u radu. Taj rad na njoj, koji nije jednostavan i zahtijeva potpunu posvećenost, je svojevrsna meditacija koja je ispunjavala trenutke slobode posvećene stvaranju dok su se čekali supruzi ili vjerenici koji su bili pomorci. Ta odanost i istrajnost je utkana u simboliku ove čipke. Uz obavljene dnevne obaveze prepuštale su se čarima dobrotske čipke, odane i predane tom stvaranju lijepog, a to je rezultiralo njenim trajanjem - pet vjekova tradicije - objašnjava Vildana.