Tamo đe tišina najljepše priča

Krstarili smo Pivskim jezerom do skrivenog mjesta „Silence“
Ako stvarno hoćete da doživite nešto što nije kliše, i u potrazi ste za skrivenim mjestima Crne Gore, pođite u Pivu, na sjever Crne Gore, uistinu očuvan, atraktivan i divlji, u čijim njedrima su rijeka Piva, Pivsko jezero, Durmitor, Tara… Doživite Pivu.

Hit destinacija i tek će biti!
Pivu možete doživjeti hodajući njenim planinama, gorama, livadama, selima, i iz perspektive sokola, ili, kao mi ovog puta, „hodajući“ površinom Pivskog jezera na čijoj obali smo „našli svoje skriveno mjesto“ - Silence đe nas je svojim brodićem povezao i ugostio naš domaćin Mikica Blagojević. Hoćete rajski mir i pogled, evo vam fotogenično i fatamorganično čudo: boje u kojima se slila zelena sa brda nad jezerom, plava s neba, pa se kupaju zajedno u pitkoj vodi jezera. U Pivi će vas dočekati najgostoprimniji domaćini, koji se gostu raduju i vole da ugoste, i srećom, netaknuta i neoskrnavljena priroda koja je dočekala ovaj vijek kao raskošna i neukroćena, potpuno čista i zdrava. Pulsiranje srca prirode u Pivi osjećate non-stop, a i vaše srce zakuca jače... Ekipa časopisa Caffe Monte-negro kao dio kampanje Nacionalne turističke organizacije Crne Gore „Na skriveno te vodim mjesto“ namijenjene posjetama crnogorskih medija pod pokroviteljstvom NTOCG manje istraženim ili manje transparentnim „skrivenim“ ljepotama Crne Gore i njihovoj promociji krstarila je Pivskim jezerom i uživala na posebnom Silence mjestu.

Mikica Blagojević, naš domaćin nas svojim brodom vozi u mjesto Silence koje je osmislio prema svom osjećaju prema prirodi i pripadnosti ovom prostoru. On ima takav odnos prema svom turističkom radu da gosti nemaju osjećaj da su u turističkoj posjeti u aranžmanu agencije, nego da su sa prijateljem pošli na krstarenje njegovim krajem. Mikicu raduje svaka posjeta gostiju, kako danas tako svaki put tokom decenije i po koliko se bavi ovim poslom (ili hobijem?), više zato što će oni upoznati Pivu, nego zbog njegovog krajnjeg poslovnog interesa i to je takođe očito i iskreno.

Mnogo je skrivenih ljepota Pive, svijet će ih tek upoznati, nije li to prednost destinacije da danas kad se sve zna i iz satelita Zemlja posmatra, da je jedan prekrasan kraj svježe fantastično otkriće. Otkrivajte Pivu dio po dio, stranicu po stranicu, tom po tom... Upravo zbog toliko tajni prirode koja nije škrtarila u ovom kraju nego zaista prosula drago kamenje duž i poprijeko cijele oblasti, mnogo je mjesta koja još nijesu za turističke oči otkrivena, ili su nedovoljno posjećena... No, posljednjih godina Piva je turistički HIT! Nije tolika ljepota mogla ostati neotkrivena, a Pivljani se ozbiljno trude da pristup potencijalima njihovog kraja moderno turistički valorizuju ali sa neprikosnovenim očuvanjem ljepote. Zato u Pivi nećete đe god se popeli ili kuda god prošli naći papirić bačen đe mu nije mjesto, imate jasne putokaze, i uređene vidikovce. Mnogo mi se dopao taj pristup čuvanja i očuvanja ljepote kome je doprinio odnos stanovnika Pive prema svom kraju i vrijedan rad Parka Prirode Piva.

KOLIKO VREMENA JEZERU DATE TOLIKO KRSTARITE
Po jezeru se rade ture krstarenja od sat, dva, poludnevni izleti, pa i dnevni sa kupanjem itd., zavisi od vremena koje želite da odvojite za ovaj izlet. Moja preporuka je da birate cjelodnevni izlet. Dođete izjutra u Plužine, popijete kafu i ukrcate se, krstarite, a onda pristanete brodom na Silence, đe imate pontu, kajak, pa se kupate ili uživate u tišini i prirodi, dok domaćin sprema ručak…Možete mu se i pridružiti u spremanju ako vam je volja… Jer u Silence je sve neposredno i prirodno, pa i ponašanje.

Ajmo plovit u tišinu
Od mnogo mogućnosti uživanja i aktivnosti u ovom kraju, ovog puta smo se odlučili za vožnju brodićem po jezeru na ruti „ajmo u tišinu“, to jest naše odredište je bilo skoro pa na sred jezera, na čarobnom mjestu uz njegovu obalu nazvanom Mjesto tišine – Silence. Ovo je izlet koji je osmislio naš domaćin i na brodu i u Silence raju Mikica Blagojević. Mikica ima taj poseban odnos sa gostima, neposredan, lak i lagan bez distance domaćin – gost, a istovremeno uz uvažavanje gostiju - nonšalantno upravlja brodom i pušta priču da teče sama od sebe, da se uživa u vožnji i razgledanju, da se doživi svaki trenutak… Kao domaćin uliva sigurnost ali i nevjerovatnu mirnu pozitivnu energiju, opuštenost koja se prenosi na sve prisutne. Pivljanin je, zna sve o jezeru i Pivi, šta god ga pitate, i očito je koliko voli Pivu… Kuda plovi naš brod… I dok brod lagano klizi površinom jezera, i na vedro ljetnje nebo se polako navlače oblaci, mi mezimo meze “s noža” i pijuckamo odličnu rakiju koju Mikica pravi od jabuke (to je rijetkost u Pivi jer je taj kraj poznat po odličnim rakijama kruški i šljivi), neko pije domaći sok od borovnice… Slušamo priče o tome kakva su Stare Plužine varoš bila, kako se živjelo tad, o tome da kad pane vodostaj jezera pokažu se još uvijek zidine kuća i drveća koje „raste“ pod vodom. Priča nas prebaca u neko prošlo doba i pokušavamo gledajući u vodu jezera da zamislimo taj, sad davni, život nekad ispod…

Kako je nastalo Pivsko jezero?
Teško da bi neko ko ne zna, kad ga vidi pomislio da je Pivsko jezero vještačko. Međutim, jezero koje se prostire na površini od 12,5 kvadratnih kilometara i dostiže dužinu od 45 kilometara, nastalo je 1976. godine za potrebe izgradnje hidroelektrane „Piva“ i pregrađivanjem kanjona rijeke Pive. Tada su izgrađene i nove Plužine, stanovnici su se iz starih – prvih Plužina iselili „gore iznad uvale“, ali uspomene su ostale… Stariji Plužinjani kad plove jezerom, znaju đe je šta ispod bilo, kuda su se kao djeca igrali, u školu išli šljive brali i nestašluke pravili... Skoro svi objekti su prije potapanja porušeni osim Pivskog manastira (sagrađen između 1573. i 1586. godine), koji je, kamen po kamen, premještan 13 godina na novu lokaciju tj. višu kotu od jezera, gdje se nalazi i danas.

Gledala sam ranije fotografije starih Plužina, kako je to lijepa varoš bila. Mada, i sadašnje Plužine su lijepe. Možda je lako na ovako lijepom mjestu biti lijep. Voda jezera je kristalno čista i pitka… To je jedna od najvećih akumulacija pitke vode u regionu. Ne možemo da odolimo da je ne pijemo iz ruku direktno iz jezera…
Divno se i kupati u joj. Dubina jezera nakon punjenja ide i do 180 metara, a prosječna dubina je između 70 i 120 metara. Brana Piva, koja drži 880 miliona kubnih metara vode, visoka je 220 metara i spada među najviše na svijetu. Ta boja bezimena… Jezero mijenja boju zavisno od neba i drveća što se nadvilo nad njim ili možda i od raspoloženja dubine... Cijeli život sam imala priliku da gledam to jezero, nikad nijesam znala opisati mu boju… Dok plovimo vidimo most koji ide ka Šćepan Polju, a nijesmo ni svjesni da je u nekom trenutku iznad nas ziplajn žica i da možda gore osim sokola neko čeljade leti… U toku vožnje nailazimo na pećinu Oteša na obali jezera, tu turisti takođe svraćaju, ulaze u pećinu čija je unutrašnjost isklesana poput dvorane iz koje je fantastičan pogled na jezero – neki “novi pogled na svijet“, a u kojoj se čuje cvrkut pećinskih lasta…

Pećina Oteša

Bilo je tu i džez svirki… Riječi odzvanjaju ehom na koji nijesmo navikli, uzbudljivo je kada viknete, a glas vam se vraća nazad… Mi plovimo dalje, rapoloženje na brodu je fenomenalno, naš fotograf Vedran brine zbog moguće kiše, a ja ne brinem, znam da će mu priroda ovdje dati najbolje kadrove ikad, i s kišom i bez nje… Kiša na jezeru je takođe ljetnja i prolazna i samo dodatni adrenalin i mala drama prirode – da nam bude zabavnije.

Čekala nas je Tišina…
Silence je mjesto đe smo pristali, na našem putovanju vodom u pravcu Ščepan Polja, kranje odredište. Nije ovo mjesto najskrivenije, nit' se od svijeta skriva, nit' je ovo nepoznat izlet za one koji su posjetili Pivu i bili u Plužinama i željeli da uživaju u krstarenju jezerom, ali jeste s druge strane većini još uvijek nepoznata u jednačini naše geografije... Mjesto tišine je zaista to što mu ime kaže – sasvim skriveno u brdu obale jezera, no za svakog otvorenog srca otvoreno, mjesto do kog se može doći samo vodenim putem preko jezera... Prvo je tu bio mali pristan, sa terasom na kojoj je bio zidani roštilj, pa malo po malo naš domaćin je iz svog gušta za gušt gostiju izgradio jednu kolibu sa sobom koja ima najljepši pogled na svijetu (može da se iznajmi da prespavate tu, zaista u epicentru prirode i tišine), postavio pontu, oko su klupe, ljuljaške sve na takvoj razdaljini da koliko god gostiju dođe svak može imati svoj neometan mir i TIŠINU. Stranci vole da ostanu da prespavaju u Silence, da se potpuno “stope” sa prirodom i razgovaraju sa tišinom… Raštrkali smo se kao klikeri po padini Silence, neko je uživao u tišini i blagom ljljuškanju u ležaljci i polusnu, neko se kupao, neko vozio kajak… foto aparat je radio, telefoni snimali…

Ukusi Pive
Dok smo mi uživali, Mikica nam je spremao pivsku pastrmku na žaru, onako što bi rekli u skladu sa prirodom “natural”, riba sa malo soli, bez maskiranja, i povrće na žaru, od čega sam se najviše radovalo šumskim pečurkama…
Na terasi koju ne mogu nazvati vidikovcem jer je čitav Silence ustvari vidikovac, servirana nam je na drvenim platama zdrava gozba. Sve namirnice su iz ovog kraja, univerzalno siguran odabir spremljen jednostavno da sačuva sve dobro u sebi i ukus ovog kraja i zemlje i vode - riba i povrće, šta bi drugo poželjeli tu? Na trpezi se ušunjao i šaljiv trik, nazvala sam ga - “stranac u Pivi” – pečena banana, dobra fora domaćina! Malo je reći da smo uživali u ukusnoj hrani, a bogme i u rakiji sa simpatičnom etiketom na kojoj je slika psa ljubimca našeg domaćina.
Nije nam se vraćalo nazad, ali smo se zato vratili u Pivu Kako vrijeme prolazi tako vam se odavde manje ide nazad. No naš povratak u Plužine je bio lijep, veseo, i opušten kao i cijeli dan. I pala je kiša na jezeru. Bilo je uzbudljivo, no sa Mikicom bezbjedno.
Nije se nama rastajalo od Pive i Mikice taj dan, nalazili smo izgovore za još po jednu, od caffe bara Zvono, preko restorana Sočice do gostionice Eko Piva Plužine... Mi smo bili gosti koje je teško ispratiti… A Mikica je za članove naše ekipe (časopisa Caffe Montenegro i predstavnika NTOCG koji su bili gosti-domaćini na ovom izletu) za samo jedan dan postao prijatelj zavazda u Plužinama. STRANAC U PIVI
Na terasi koju ne mogu nazvati vidikovcem jer je čitav Silence ustvari vidikovac, servirana nam je na drvenim platama zdrava gozba. Sve namirnice su iz ovog kraja, univerzalno siguran odabir spremljen jednostavno da sačuva sve dobro u sebi i ukus ovog kraja i zemlje i vode - riba i povrće, šta bi drugo poželjeli tu? Na trpezi se ušunjao i šaljiv trik, nazvala sam ga - “stranac u Pivi” – pečena banana, dobra fora domaćina!

Ispratio nas je uz svojstven mu osmijeh koji mu čini i se ne silazi s lica, prijateljski i domaćinski, kako ovom kraju i njemu dolikuje. Od srca predlažem da nas pratite i pođete na ovaj izlet našim stopama. Koliko nam je bilo dobro, dokaz je i da smo se kroz nedjelju dana u istom sastavu vratili u Pivu, na nekoliko dana… ●
NIJE SE NAMA RASTAJALO OD PIVE I MIKICE TAJ DAN, NALAZILI SMO IZGOVORE ZA JOŠ PO JEDNU, OD CAFFE BARA ZVONO, PREKO RESTORANA SOČICE DO GOSTIONICE EKO PIVA PLUŽINE...