Turizam je kad čuvaš tradiciju

Manifestacija „Plavski otkos“ /

Onaj detalj sa ručno vezenih jastučnica na kojima koscima ručak nose domaćice je neprikosnoveno dio prošlosti i tradicije koji obožavam. Vraća nas korijenima, vraća nas u neku, nama se sad čini romantičnu prošlost, ne lakši ali jednostavniji, zdraviji život... Iako je sve manje kosidbi, kosaca i kosa, naša sela zaslužuju da se tradicija čuva. I danas se u selima zna ko je najbolji kosac, jer to je titula koja se ne dobija lako... Upravo temeljeći na vrijednostima poštovanja i očuvanja, Turistička organizacija Plav je u svoj prebogati ljetnji program uvrstila ove godine i manifestaciju „Plavski otkos“ koja je zasluženo ponijela veliki broj simpatija i probudila veliko interesovanje kako kosaca tako i publike...

U sadašnjosti, u dobu kad su kosačice zamijenile kose, možemo vidjeti iako rijetko, kosce po planinama, tamo gdje je i mašinama nepristupačno. 

Kosački rad je težački, dobar kosac se posebno cijenio. I sad se zna u selu ko je bio dobar kosac i prije četrdeset-pedeset godina.

Od ukošenog sijena je zavisila stoka, od stoke opstanak poljoprivrednih, stočarskih - seoskih domaćinstava. Uvijek su se domaćini borili da što više ukose i obezbijede mirnu zimu za stoku koju drže... Organizovane su i mobe kako bi se međusobno ispomagali seljani da se prikupi sijena što više. Tad bi se i zapjevalo... A uvijek su se ponosili najiskusniji i najbolji kosci u selu... Jer kositi nije lako, probajte. Nema te teretane ni vježbi koje mogu oponašati košenje. Pa dobar kosac osim vještine i tehnike košenja, oštrenja kose, mora posjedovati i određenu fizičku snagu... Ali opet, godine starosti nijesu presudne, mladog kosca može pobijediti stariji... Iako vam izgleda košenje trave kosom jednostavno kada vidite kosce kako obaraju otkose trave po planinama, uopšte nije. Moglo bi se reći da je to jedan od težih poslova na selu oduvijek. 

Znam da je uveliko dvadeset prvi vijek, znam da će kose postati muzejska vrijednost, ali znam da ne može i ne smije da se izbriše ta tradicija. A to odlično znaju i ljudi iz Turističke organizacije Plav koji su u prebogati kalendar događaja ovog ljeta uvrstili i novu manifestaciju „Plavski otkos“ koja se održala u vrijeme kosidbe, 5. avgusta na imanju – livadi domaćina Seja Žuke Redžematovića. Manifestacija je inicirana željom koja ima za cilj očuvanje tradicije i običaja kosidbe u plavsko-gusinjskom kraju.

 Najširi otkos: Haris Canović 

„Plavski otkos“ je organizovala Turistička organizacija Plav na čijem čelu se nalazi direktor TO Plav Eldin Feratović, mladi Palvljanin koji se sa kolegama posvetio svom rodnom kraju u želji da ga kroz turističku prizmu i sferu afirmiše na najljepši način. Manifestacija je imala i podršku Opštine Plav, a samom događaju je prisustvovao i Predsjednik opštine Plav Nihad Canović. 

Među prvim koracima u cillju bolje organizacije i informisanosti javnosti TO Plav je prije sezone napravila kalendar mjesečnih aktivnosti u kojima Plavljani, dijaspora tako i gosti tog grada uživaju ovog ljeta. 

Ljeto u Plavu su obilježili i Dani borovnice. Plav je sve popularnija destinacija za odmor. Kako bi pružili bolju uslugu turistima, Turistička organizacija Plav odlučila je produžiti radno vrijeme kako bi bila dostupna gotovo cijelog dana od 07-19 časova. 

Najmlađi kosač: Aldin Redžematović

Prvi Plavski otkos je izazvao veliko interesovanje učesnika svih dobi, čije je iskustvo, znanje i želja za dokazivanjem oduševilo veliki broj ljudi. Ovaj tradicionalni običaj košenja trave okupio je kosače iz različitih krajeva, koji su pokazali talenat i vještinu u očuvanju ovog značajnog običaja.

Glavni događaj bila je borba za titulu najboljeg kosača, a zasluženi pobjednik Alija Redžematović oduševio je publiku svojim izvrsnim performansama. 

Takođe nagrada za najširi otkos pripala je izvrsnom Harisu Canoviću čija je širina otkosa oduševila sve prisutne. Canović je demonstrirao impresivnu snagu i preciznost u svom radu.

 Najstariji kosač: Hamdo Tošić

„Plavski otkos“ je naglasio važnost očuvanja narodnih nošnji, običaja i tradicije što je dodatno obogatilo atmosferu i označilo njihovu povezanost s kulturom i identitetom plavske regije. Jer, nekada su domaćice i djeca, baš u takvim nošnjama nosili ručak na livadu koscima i sve je to imalo posebnu draž i čar...

Plavski otkos je takođe imao posebno priznanje za najmlađeg i najstarijeg takmičara. Titula najstarijeg kosača pripala je Hamdu Tošiću a najmlađi kosač Aldin Redžematović hrabro ide stopama svog oca koji je bio najbolji kosač prvog Plavskog otkosa. Obojica su osvojili srca prisutnih svojom hrabrošću i predanosti tradiciji.

Konačni skor takmičenja je: 

Najbolji kosač: Alija Redžematović

Najširi otkos: Haris Canović

Najstariji kosač: Hamdo Tošić

Najmlađi kosač: Aldin Redžematović

„Plavski otkos“ je naglasio važnost očuvanja narodnih nošnji, običaja i tradicije što je dodatno obogatilo atmosferu i označilo njihovu povezanost s kulturom i identitetom plavske regije. Jer, nekada su domaćice i djeca, baš u takvim nošnjama nosili ručak na livadu koscima i sve je to imalo posebnu draž i čar... 

„Plavski otkos ne samo da je održao svoju tradiciju nego je i potvrdio svoju budućnost. Ovaj prelijepi događaj okuplja mlade generacije, koje s ponosom prenose naslijeđe naše prošlosti i njeguju ljubav prema ovom vrijednom kulturnom blagu. Ujedinjujući vještinu, srčanost i ponos, „Plavski otkos“ zasluženo će ostati važan dio plavske baštine, koja će, s ponosom i radošću, nastaviti blistati i u budućnosti“ - poručuju iz TO Plav.

Iako je na našim livadama danas malo kosaca, trebaju se i moraju okupljati i stari i mladi naraštaji na „mobama“ poput ove revijalne, kao što je manfestacija „Plavski otkos“ jer tako se čuva tradiciju od zaborava. Jer, prađed nam je učio sina kako se kosi, pa on svoga sina... Od davnina do danas. Tradicija se nastavljala, i treba da traje, kroz tradiciju mi trajemo. To je neprekidni lanac našeg postojanja, prošlost na koju se naslanja sadašnjost, ali i budućnost našeg turizma jer tradicija se cijeni!