U Crnoj Gori se osjećam kao kod kuće, a ne u stranoj zemlji

Intervju dr Bilge Kalkavan, predsjednica Međunarodnog kluba žena Crne Gore (IWCM)

Dr Bilge Kalkavan, predsjednica Međunarodnog kluba žena Crne Gore (IWCM) je supruga NJ.E. ambasadora Republike Turske u Podgorici Bariša Kalkavana, diplomate sa izuzetnom karijerom, decenijama rada i misija u mnogobrojnim zemljama svijeta. Dr Bilge Kalkavan je prvi put došla u Crnu Goru 2023. godine, povodom diplomatske misije svog supruga, ali je o našoj zemlji i prije dolaska ovdje znali dosta. Inače, dr Bilge Kalkavan je je doktorirala primijenjenu lingvistiku i komunikologiju, njena biografija je izvanredna, predavač je na mnogim svjetskim univerzitetima, a odnedavno predaje Interkulturalne komunikacije na Univerzitetu Donja Gorica. UDG u Crnoj Gori. Ova izuzetno uspješna poslovna žena smatra da su njene akademske aktivnosti prilika da bliže upozna crnogorsko društvo. Sa članicama IWCM uveliko priprema  Diplomatski humanitarni bazar, osmišljava, sprovodi i učesnik je mnogih drugih projekata i aktivnosti koji na raznim nivoima doprinose učvršćivanju veza Turske i Crne Gore… U svemu tome osjeća čast i sreću zbog činjenice da predstavlja Tursku u Crnoj Gori. 

C.M: Živjeli ste u mnogim zemljama svijeta. Šta Vama znači to bogato iskustvo života u različitim kulturama i sredinama?

- Moj suprug mnogo voli svoju profesiju i svi smo kao porodica veoma srećni što smo članovi porodice diplomate i što imamo iskustvo života u različitim zemljama. Trudimo se da Tursku predstavljamo u inostranstvu na najbolji mogući način i time smo počastvovani. Naša prva misija je bila u Bukureštu - Rumunija, zatim u Majncu - Njemačka, u Atini - Grčka, u Teheranu - Iran i ponovo u Atini – Grčka, nakon čega je moj suprug postavljen za generalnog konzula na Rodosu. Sklopili smo velika prijateljstva zajedno sa naša tri sina u svim zemljama u kojima smo boravili, a nastavili smo da njegujemo ta prijateljstva gdje god da smo išli. Mogu reći da je boravak u različitim zemljama najveće bogatstvo za jednog čovjeka. Zaista je zadovoljstvo upoznati bliže geografiju i kulturu zemalja u kojima živimo. Štaviše, naša sreća se još više povećava kada dijelimo vlastitu istoriju, kulturno bogatstvo, tradiciju i običaje.

C.M: Kada ste prvi put čuli za Crnu Goru i koje su to bile informacije?

- Prvi put smo došli u Crnu Goru 20. januara 2023. godine zbog misije mog supruga. Naravno da sam prije dolaska već dobro poznavala Crnu Goru i Crnogorce, koji zauzimaju značajno mjesto u turskoj istoriji. 

Čula sam i pročitala puno lijepih stvari o Crnoj Gori, ali ranije nijesmo imali priliku da boravimo u vašoj zemlji. 

Dok sam bila na konferenciji u Bordou, nazvao me je suprug i tada sam saznala da smo raspoređeni sa misijom u Podgorici. 

Misija IWCM je da okupimo članove međunarodne zajednice i lokalno stanovništvo i da prikupimo sredstva za žene i djecu širom Crne Gore kojima je pomoć neophodna.

Veoma sam srećna što ću u narednom periodu živjeti u ovoj prelijepoj zemlji, sa ovim predivnim ljudima.

C.M: Gdje predajete i koliko uživate radeći na ovdašnjem univerzitetu?

• Hvala vam puno, ja nastavljam da radim kao univerzitetski nastavnik na Fakultetu za komunikologiju, Odsjek za radio, televiziju i film, Univerzitet “Hasan Kalyoncu” u Gaziantepu, Turska. 

Pored toga, u septembru sam počela da predajem Interkulturalne komunikacije na Univerzitetu Donja Gorica. Uspostavili smo veoma dobru vezu sa mojim studentima u Crnoj Gori, kao i sa studentima u mojoj zemlji. Naravno, veoma sam srećna zbog ove situacije. 

Držala sam i predavanje na Univerzitetu Crne Gore, na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo, u Kotoru, u maju mjesecu. 

Ove akademske aktivnosti daju mi ​ priliku da bliže upoznam crnogorsko društvo.

C.M: Na UDG-u predajete interkulturalne komunikacijske vještine. 

Kada je u pitanju interkulturalna komunikacija, dolazite iz Turske, popularne turističke destinacije širom svijeta, posjetili ste mnoge zemlje i zaista ste kompetentni da date mišljenje o Crnoj Gori kao turističkoj zemlji. 

Šta mislite koji su naši najbolji potencijali i kako ih najbolje predstaviti svijetu?

• Crna Gora je sa svojom veličanstvenom geografijom, ljubaznim ljudima, dubokom i raznolikom kulturom rijetko mjesto na svijetu. 

Zaista, ona je zvijezda Balkana u usponu.

Mislim da su najvažniji potencijal u turizmu kadrovi koji imaju razumijevanje za ljude koji su otvoreni prema svijetu, a smatram da će obrazovanje na prvom mjestu podići ljestvicu turizma zemlje. 

Takođe, želimo da uspostavimo zajedničku radnu grupu između naših ministarstava nadležnih za turizam koja će se baviti saradnjom po svim pitanjima od obrazovanja do promocije.

Biti predsjednica IWCM-a je za mene izvor radosti i ponosa. Moji prijatelji i ja pokušavamo da pružimo ruku pomoći koliko god možemo institucijama i organizacijama kojima je pomoć potrebna u Crnoj Gori. Moram sa ponosom reći da smo jedna od najpouzdanijih NVO u Crnoj Gori.

C.M: Bliži se Diplomatski humanitarni bazar u organizaciji IWCM kluba. Kakva su Vam očekivanja od ovogodišnjeg Bazara?

-Trenutno IWCM ima 36 članica koje aktivno rade na pripremi Diplomatskog bazara. Ambasade uvijek odgovore pozitivno našem pozivu za učešće i počnu da se spremaju od septembra do decembra mjeseca, a na štandovima Bazara prodaju hranu i druge artikle iz svih krajeva svijeta. 

Trenutno radimo na pripremi projekata koji će dobiti donacije od Bazara. Vjerujte da je veoma teško odabrati samo nekoliko projekata od svih prijedloga koji nam pristižu. Glavni fokus humanitarnih aktivnosti IWCM su žene i djeca i trudimo se pomoći i organizovati dosta toga od prikupljenih donacija. Naša očekivanja od Diplomatskog bazara ove godine su velika. Očekuje nas sjajan Diplomatski bazar. 

Nadamo se da ćemo od prikupjenih sredstava moći pružiti ruku pomoći što većem broju ljudi.

C.M: Kako Vi vidite odnose, saradnju Turske i Crne Gore i kako se može dodatno osnaživati na kulturnom, naučnom, i svakom drugom planu?

- U Crnoj Gori postoji veliko interesovanje za Tursku i u Turskoj za Crnu Goru. 

To možemo pripisati kulturnoj i emocionalnoj povezanosti. 

Drugim riječima, skoro svaki Crnogorac koji ode u Tursku može pronaći dio sebe u tamošnjem društveno-kulturnom životu, u svakom aspektu hrane, plesa, muzike, čak i vjenčanja i sahrana. 

To važi i za Turke koji dolaze u Crnu Goru, i mi to ovdje doživljavamo.

Crnogorska dijaspora u Turskoj čuva svoju privrženost Crnoj Gori i služi kao most po svakom pitanju.

Zahvaljujući ovim vezama naših ljudi, međusobne posjete i boravci se povećavaju iz dana u dan.  

Zahvaljujući tome, letovi između dvije zemlje premašili su tridesetak letova sedmično. 

U prosjeku, to iznosi više od četiri leta dnevno. 

Takođe povećavamo broj destinacija. 

Navela bih primjer Turkish Airlines-a koji je 2022. godine prevezao 150.000 putnika u Crnu Goru, a samo u avgustu ove godine ova cifra je premašena. 

Tu su i letovi avio kompanija Pegasus i ToMontenegro. 

Većina ovih putnika su državljani trećih zemalja. 

Dakle, možemo reći da svijet u Crnu Goru dolazi preko Istanbula. 

I Crnogorci se kroz Istanbul otvaraju prema svijetu.

C.M: Dosta Vaših sunarodnika bira Crnu Goru za zemlju u kojoj otvaraju svoje biznise. Čime je Crna Gora privukla turske građane da bude njihov izbor za razvoj biznisa i opredjeljenje za život ovdje?

- Osnova toga je kulturno partnerstvo koje sam pomenula i povjerenje turskog naroda u budućnost Crne Gore. 

Postoje hiljade turskih kompanija, velikih i malih, koje posluju u svim oblastima. 

Poslovni ljudi su osnovali Tursku privrednu komoru u Crnoj Gori - TurkCham, kako bi turske, crnogorske i strane kompanije koje posluju sa Turskom mogle djelovati zajedno. 

Za samo četiri mjeseca, Komora je počela da daje značajan doprinos društvenom i ekonomskom životu.

U okviru obilježavanja 100 godina postojanja naše Republike, ugostili smo plesnu grupu “Vatra Anadolije” koja je nastupila pred hiljadama gledalaca na podgoričkom trgu. 

Organizovali smo Regatu drvenim čamcima u gradu Baru i naše aktivnosti se nastavljaju tokom cijele godine.

C.M: Na koji način Vi upoznajete našu zemlju? Imate li već neka svoja omiljena mjesta kod nas?

- Kao što sam upravo rekla, to je veoma lijepa zemlja i sa svojom geografijom i sa svojim ljudima.

Ovo naše mišljenje jača svakim novim mjestom na koje idemo i novim prijateljima koje upoznajemo.

C.M: Volite da skijate. Jeste li skijali u Crnoj Gori, a gdje našim skijašima preporučujete da skijaju u Turskoj?

- Uživam u skijanju, počela sam da se bavim ovim sportom još kao dijete i mogu reći da sam dobar skijaš. 

Radujem se prvom snijegu u Crnoj Gori kako bih mogla skijati. Takođe, suprug me kao vaterpolista podstiče da idem na utakmice u razne gradove. 

Imamo mnogo uspješnih i lijepih skijališta širom Turske, kao što su Uludağ, Kartalkaya, Palandöken i Erciyes. 

Kao i u Crnoj Gori, u Saklikentu u Antaliji je moguće skijati i plivati ​​istog dana.

C.M : Da li su i Vaši sinovi koji žive u inostranstvu dolazili u Crnu Goru, i ako jesu, koje su im impresije o našoj zemlji?

- Naši stariji sinovi su u Turskoj i rade u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Turske, a naš mlađi sin nastavlja školovanje na Pravnom fakultetu u Toulouseu, gdje su diplomirala njegova starija braća.

Prvi put smo kao porodica došli u Crnu Goru i bilo nam je to jako lijepo iskustvo. 

I naši sinovi su zavoljeli Crnu Goru i bili su veoma zadovoljni toplinom na koju su naišli. 

Najmlađi sin igra vaterpolo i takođe je trener vaterpola u Francuskoj, pa ga posebno zanima Crna Gora.

Naša i vaša tradicija, običaji i svakodnevne navike su vrlo slične u svakom aspektu života. Zato se od prvog dana u Crnoj Gori osjećam kao kod kuće, a ne u stranoj zemlji.

C.M: Kako izgleda jedan Vaš “uobičajen” dan u Crnoj Gori?

- Moj oubičajan dan u Crnoj Gori je prilično naporan. 

Moji dani su naporni, ali ujedno prijatni zbog misije, diplomatskih sastanaka, predavanja, IWCM aktivnosti i čestih putovanja sa suprugom. 

Takođe vodimo računa da redovno vježbamo.

C.M: Da li je crnogorski narod pristupačan i ljubazan u odnosu na strance? 

- Nakon zemljotresa u našoj zemlji, narod Crne Gore je preko svojih mogućnosti pomogao i podržao Tursku. 

Nažalost, iako je to bila tužna prilika, na najbolji način smo se uvjerili koliko je crnogorski narod blizak turskom narodu. 

Bol nas je ujedinio sa svima u Crnoj Gori, od onih starica u Rožajama do mladih u Herceg Novom. 

Željela bih da se još jednom zahvalim svim građanima Crne Gore.

Turske TV serije su takođe veoma popularne ovdje i mnogi ljudi koje sam prvi put srela su mi uvijek pričali o turskim TV serijama. U stvari, u ovom kontekstu mogu reći da su  ovdje turske TV serije veoma efikasne u uspostavljanju interkulturalne komunikacije i interakcije.

C.M:Šta Vas je do sad najviše fasciniralo što ste vidjeli i doživjeli kod nas?

- Ono što sam upravo spomenula, a to je veliko srce crnogorskog naroda i to srce koje kuca zajedno sa Turskom. 

C.M: Da li ste uočili neke sličnosti crnogorskog i Vašeg naroda osim što mnogo volimo kafu?

- Za mene je bilo lijepo iznenađenje to što kada se govori o kafi u Crnoj Gori, misli se na tursku kafu prije svega. 

Međutim, naša veza nije samo u kafi i zajedničkim riječima koje dijelimo u jeziku, već u svakom aspektu života. 

Započeli smo rad na dokumentarnom projektu „Putovanje kačamaka“, koji je naše zajedničko jelo, poznat kao Kačamak u Crnoj Gori i Mıhlama ili Kuymak u Turskoj, na Univerzitetu “Hasan Kalyoncu”.

Planiramo da ga uskoro implementiramo uz podršku naše ambasade i TurkCham-a.

U narednom periodu na sličan način očekuje nas i niz dokumentarnih projekata u kontekstu interkulturalne komunikacije.

Na kraju, želim da završim ovaj razgovor  izražavajući čast i sreću koju osjećamo predstavljajući Tursku u Crnoj Gori.