U seoskom ambijentu turisti se oslobađaju od stresa i uživaju u miru

U posjeti gazdinstvu Branka Radonjića u Baranji u Hrvatskoj

U srcu plodne baranjske regije, gdje se miris tradicije miješa s nježnošću prirode, Branko Radonjić je pronašao svoj životni poziv i dao mu novi smisao. Potomak Njeguša, gdje se tradicija sušenja pršuta prenosi s koljena na koljeno, Branko je stvorio svoj vlastiti pečat u ruralnom turizmu i gastronomiji, oživljavajući duh Baranje na svjetskoj karti autentičnosti. 

Na imanju Branka Radonjića u Baranji u Hrvatskoj, svaki detalj odiše autentičnošću – od ukusnih domaćih specijaliteta, preko bogatstva lokalnih vina, likera, rakija, džemova... do njegovog čarobnog vinskog podruma ukopanog u zemlju.

U hrvatskom selu Beli Manastir, daleko od gradske vreve, njegovo imanje postalo je oaza mira i toplote za visokoplatežne goste iz svih krajeva svijeta. Tu, posjetioci nijesu samo prolaznici, oni postaju dio porodice, uživajući u procesu stvaranja, berbi voća i povrća te pripremi jela s najsvježijim sastojcima. 

No, dok njegovo poslovno carstvo raste, Radonjićeva želja za povezivanjem s korijenima ostaje neostvarena. Sanja o posjeti Njegušima i Ostrogu, tragajući za dubljim razumijevanjem svojih predaka i njihove kulture. 

Strast prema vinogradarstvu

Domaćin Radonjić nas je poveo i u svoj čarobni podrum, potpuno ukopan u zemlju, gdje čuva svoja vina i ostale dragocjenosti.

– Moja strast prema vinogradarstvu rezultira proizvodnjom najviše bijelih vina, ali se ponosim i crvenim sortama. Tu su takođe i različite rakije – od dunje, šljive, pa sve do posebnih likera od divlje trešnje, koji su pravi specijalitet. Berba sitnih divljih trešanja za liker zahtijeva mnogo truda, ali je svaki gutljaj vrijedan toga – s osmijehom objašnjava Radonjić.

TURISTI NALAZE MIR

Gazdinstvo Radonjića je domaćin onima koji ne žale da plate za kvalitet i autentičnost. Ne tražeći odmor u uobičajenim turističkim destinacijama, oni dolaze kod Radonjića, gdje se svakodnevni život zamjenjuje tišinom vinograda, voćnjaka i šumom listova.

– U našem poslovanju ne stavljamo naglasak na cijene usluga. Umjesto toga, naši gosti sami određuju koliko će platiti za svoj boravak. Često posjetioci ostavljaju donacije koje prosječno iznose od jednu do tri hiljade eura u korpicama za hljeb, što je znak koliko cijene vrijednosti iskustva koje nudimo – kaže Radonjić dodajući da gostoprimstvo nema cijenu. 

- Kada im saopštimo da smo željeli da ih ugostimo, bez obzira na novčanu nadoknadu, njihovo srce se ispuni toplinom i zahvalnošću. Gosti odlaze s osmijehom i obećanjem da će se vratiti i onda znam da smo postigli ono što smo željeli – ističe Radonjić.

 Radnjić u svom podrumu vina

Zahvaljujući njegovom vizionarskom duhu pokrenuo je ruralni turizam u cijeloj Baranji koja je smještena između rijeka Drave i Dunava. Radonjićev doprinos razvoju turizma u ovom regionu ističe se kao primjer vrhunskog gostoprimstva i posvećenosti očuvanju lokalne ljepote.

Naglašava da je proizvodnja pršuta njegova strast.

– Pršut predstavlja mnogo više od običnog obroka. Svaki zalogaj nosi sa sobom odjek drevnih tradicija i priča o nasljeđu koje se neprekidno prenosi kroz vrijeme. Moj otac je uvijek govorio da je pršut iz Njeguša najbolji na svijetu. Želim da ljudi ovdje u Baranji osjete taj dio moje baštine – objašnjava Radonjić s ponosom.

Specijaliteti - fiš paprikaš i meso od crnih baranjskih mangulica

Radonjić nas vodi na gastronomsko putovanje kroz bogatstvo lokalnih specijaliteta.

– Naša ponuda obiluje ukusima rječne ribe, a među omiljenim specijalitetima su fiš paprikaš, šaran u rašljama i tradicionalni pasulj pripremljen u rustičnim ćupovima – ističe Radonjić.

Na imanju drži čak 100 mangulica – crnih baranjskih svinja, koje predstavljaju neizostavan dio njihove gastronomske priče.

– Mangulica je poznata kao najzdravija svinja, jer se hrani prirodno, pasući travu bez dodataka hormona rasta. Naša filozofija je jednostavna – puštamo ih da slobodno šetaju po šumi – objašnjava Radonjić.

Povezivanje s prirodom i lokalnom kulturom

Brankov posao ruralnog turizma cvjeta: sobe za goste su uvijek pune, a stolovi se savijaju pod težinom domaćih delicija. 

– Ova regija nudi autentičan doživljaj ruralnog života, gde se posjetioci mogu povezati sa prirodom i lokalnom kulturom. Rezultati su oduševili cijelu Hrvatsku. Iako sam u penziji i imam porodicu, turizam je postao moj hobi, ali i ljubav – ističe sa sjetom Radonjić.

Radonjić dijeli sa nama porodično porijeklo, pričajući kako je njegov đed živio u Crnoj Gori, a potom se preselio u Srbiju, u okolinu Niša, gdje je rođen Radonjićev otac. Putujući kroz vrijeme, porodica je stigla u Baranju 1960. godine. Iako u toj regiji nema mnogo Crnogoraca, Radonjić i njegova porodica donose komadić svog kulturnog nasljeđa u Baranju, njegujući tradiciju pršuta, baš kao i njihovi rođaci u Njegušima.

– Vrh smo turizma u Hrvatskoj. Kod nas dolaze Amerikanci, Njemci… Imam smještaj samo za luksuzne goste, za multimilionere. Sad mi dolazi čovjek koji ima svoj tim za novi način operacije srca. Sad je u Japanu i dolazi uskoro kod nas. Baranja vam je trougao između Drave i Dunava. Imamo brdašce gdje su mi vinogradi. Priroda je fantastična. Imamo Kopački rit. Cijeli dio Baranje je zaštićena ljepota – kaže Radonjić.

“Želja mi je da posjetim Njeguše. Nadam se da će to biti uskoro. Ne samo da vidim gdje je moj otac rođen, već i da naučim tajne pršuta koje su se prenosile s koljena na koljeno.”

GOSTI SE SAMI SLUŽE

Iako možda očekujemo veliku radnu ekipu, Radonjić nas iznenađuje organizacijom.

– Kod nas se gosti sami služe i uživaju u kuvanju. To je dio iskustva koje cijene – izvlače vino iz naših podruma i bureta, pripremaju suhomesnate proizvode, a ja sam tu da koordiniram sve aktivnosti. U mojoj gostoljubivoj oazi primamo najviše 10 gostiju, pružajući im intimno i nezaboravno iskustvo – poručuje Radonjić, koji posjeduje dvije kuće – jednu koju izdaje i drugu u kojoj živi sa svojom porodicom.

Njegova autentična gastronomska ponuda i prirodni proizvodi zaslužuju da budu predstavljeni crnogorskoj publici.

– Želja mi je da posjetim Njeguše. Nadam se da će to biti uskoro. Ne samo da vidim gdje je moj otac rođen, već i da naučim tajne pršuta koje su se prenosile s koljena na koljeno – kaže Radonjić.

I dok nastavlja graditi svoje porodično poljoprivredno gazdinstvo, njegovo srce i dalje kuca u ritmu crnogorskih planina, u nadi da će jednog dana spojiti dvije strasti – ljubav prema zemlji svojih predaka i ljubav prema zemlji koja mu je dala novi život.