Ukusi dalekih krajeva

Egzotično voće /

Iako većina ima svoje omiljeno voće, rijetki su oni koji su eksperimentisali sa ukusima. Zato ovog puta istražujemo najrjeđe i najegzotičnije vrste voća iz različitih krajeva svijeta. 

Jedan od najboljih načina da se istraži nova kultura jeste njena hrana. Mirisi, prizori i ukusi su poziv u istoriju, kulturu, običaje i tradiciju jedne zemlje. To ne važi samo za određena jela, već i za voće.

Marang je voće koje potiče iz jugoistočne Azije. Pored neobičnog izgleda, ima i veoma specifičan miris. Ovo voće veoma brzo oksidira pa ga je najbolje odmah konzumirati, kako biste osjetili intenzitet ukusa u cjelosti. Marang posjeduje brojne vitamine i minerale zbog čega blagotvorno djeluje na cjelokupan organizam. Bogat je vitaminima A, B, C, beta karoten, vlaknima, retinolom, pantenonskom kiselinom i niacinom, pa se tradicionalno koristio u liječenju brojnih bolesti. Takođe, ova nesvakidašnja biljka obiluje antioksidantima. Marang je prirodan izvor vlakana, pa je veoma dobar u liječenju sindroma iritabilnog crijeva. Takođe, stabilizuje pritisak, koristi se i za liječenje anemije.

Još jedno veoma interesantno i neobično voće dolazi iz Azije, a to je karambola. 

Karambola je kiselkasto, žutozeleno, sočno voće u obliku zvijezde. To je plod istoimenog niskog drveta koje raste u tropskoj Aziji. Domovinom karambole se smatra Šri Lanka, ostrva Moluki ili Indija, a Evropljani su prvi opis tog ploda mogli pročitati još u 17. vijeku. Karambola ima jestivu koru, koja je glatka i sjajna, a meso sočno i hrskavo. Od sorte i vremena branja zavisi da li su plodovi kiseliji ili slađi. Narezana karambola jedan je od najdekorativnijih plodova. U Aziji se karambola peče, prave se marmelade, kuvaju se kompoti i pripremaju napici. 

Jajasti plodovi roze ili crvene boje karakteristika su azijskog voća - ličija. Pod ljuskom se skriva meko, bijelo meso kiselo-slatkog ukusa. Domovina ličija jeste jugoistočna Azija. Naročito je omiljen u Kini, gdje su ga kao najbolje voće obožavali čak i kineski carevi. Tamo je bio toliko dragocjen da su se njime mogli plaćati porezi, a danas se to voće smatra jednim od najpoželjnijih novogodišnjih poklona. Voće koje oblikom i bojom podsjeća na srce u Kini se smatra simbolom ljubavi. Voće se jede sirovo. Prethodno se skine krhka ljuska, kao kod kuvanog jajeta. Plod se jede zajedno sa sjemenkama. Liči je izvrstan prilog voćnim salatama. U egzotičnoj kuhinji liči se često priprema u kombinaciji sa piletinom i drugim mesom, pa i za obogaćenje umaka. Osušeni liči može se staviti u čaj umjesto šećera.

Rambutan je plod istoimenog drveta, koje je porijeklom sa Malajskog arhipelaga i jugoistočne Azije. Zbog spoljašnjeg izgleda, ovo ezgotično voće se naziva i "dlakav liči". Rambutan je veoma mali - veličine šljive. Zato se često naziva i šljiva sa bodljama.

Rambutan ima tvrdu koru crvenkasto - narandžaste boje, ispod koje se nalazi bijeli sočni mesnati dio. Unutrašnjost ima veoma blagu aromu zelenog čaja, a ukus varira od slatkog do gorko - kiselog. Ukus ovog voća se može okarakterisati kao nešto između dinje i žele bombona. Rambutan sa Tajlanda je najukusniji od maja do septembra, dok je vrsta iz Latinske Amerike najsočnija zimi.

Rambutan je veoma dobar izvor važnih vitamina i minerala, među kojima je vitamin C, gvožđe, fosfor i kalcijum. Sadrži masti, proteine, vlakna i ugljene hidrate.

Obožavana voćka u zemljama na jugoistoku Azije zove se durian. Ima ne tako sjajan ukus, ali i itekako neprijatan miris. Njegove nutritivne vrijednosti ima malo koje voće na planeti!

Durian smatraju kraljem voća, ali to nije slučajnost. Plod ove biljke, ekstremno popularne u jugostočnoj Aziji, nevjerovatno je hranljiv u odnosu na većinu drugog voća koje raste širom svijeta.

Durian raste u tropskim djelovima i uglavnom se može naći u Indoneziji, Tajlandu i Maleziji. Oni koji su ga probali, kažu da je ukus sličan spoju bijelog luka, karamela, sira i badema – sve zajedno! Već iz toga može da se zaključi da mu je ukus veoma specifičan, tako da ovu voćku ljudi ili obožavaju ili preziru. 

Ni miris ni ukus duriana nije preporučljiv za ljude osjetljivijeg želuca koji nikad nisu pokušali da eksperimentišu sa hranom.

Smatra se značajnim u prevenciji srčanih bolesti jer može da smanji nivo holesterola. Kako je izrazito bogat vitaminom C, durian je odličan prirodni lijek za prevenciju moždanog udara, jer ima moć da smanji rizik od očvršćavanja arterija. 

Iz Azije, krećemo ka južnoj Africi, u kojoj se gaji tropska biljka – kivano. Kivano ili bodljikava afrička dinja ima ukus kombinacije limete, banane, dinje i krastavca. Izvorno raste u vrućim, suvim klimatskim uslovima kao što su centralna i južna Afrika, a danas se gaji svuda u svijetu.

Kivano se gaji iz sjemena. Kako biste ga odnjegovali u našim uslovima potrebno je odabrati mjesto sa puno sunca i dobro dreniranim zemljištem. Plodovi kivana su zreli za konzumiranje kada dobiju žuto naranžastu boju. Kivano obiluje vitaminom C i mineralima, kao što su kalijum i gvožđe, a sadrži još i fosfor, magnezijum, bakar, cink, natrijum i kalcijum. Osim što je osvježavajući i ima neobičan ukus, kivano je izuzetno zdrav. Djelotvoran je protiv prehlade, u borbi sa visokim pritiskom, za zdravlje kože i očiju. Kivano se konzumira tako što se presiječe na pola, a zatim se kašičicom vadi mesnati dio. Odlično se slaže sa sirevima, krastavcem i paradajzom.

Budina ruka je egzotično citrusno voće neobičnog oblika. Poznato je još i kao prstenasti citrus i ima prijatnu aromu limuna. Više od hiljadu godina Japanci i Kinezi koriste ovo voće, koje podsjeća na mješavinu džinovskog limuna i lignji. Ako se prati porijeklo Budine ruke, možemo ga potražiti čak u staroj Indiji i Kini. Čudan oblik voća je zbog genetske mutacije, koja se pojavila par vjekova unazad. Raste kao žbun ili manje drvo, prekriveno bodljama. Budina ruka ima velike, izdužene listove blijedozelene boje. Unutrašnjost ploda je veoma mala, jer se nalazi ispod debele kore. Nije rijetkost da mesnati dio čak i izostane. To drvo je veoma osjetljivo na visoke temperature - ne voli velike vrućine, a takođe ni veoma niske temperature i obilne kiše. Najbolje uspjeva u umjerenim klimatskim uslovima. 

U tropskim džunglama Pacifika živi drvo koje daje neobično ali lijepo, jestivo voće hala. Kada se ne otvori, gotovo bismo mogli reći da liči na mozak, a njegov presjek ostavlja utisak planete koja eksplodira. Sastoji se od brojnih zbijenih falanga. Unutra ima okruglo, svijetložuto sjeme. Ali osim što je lijep, on je i ljekovit. Hala plod je dugačak oko 30 centimetara. Jestivi dio su falange, koje su prijatnog, slatkog ukusa. Može se konzumirati i sirov, iako se koristi i za aromatiziranje jela. U mjestima porijekla koristi se za ublažavanje glavobolje, zatvora i za jači odbrambeni sistem. Bogat je vitaminom C. Biljka koja ga proizvodi je Pandanus tectorius, zimzeleno drvo koje doseže 9 metara visine. Porijeklom je iz Australije, kao i  Indonezije i nekih pacifičkih ostrva, uključujući Havaje. Pošto je veoma osjetljiv na hladnoću, u Španiji se može uzgajati samo na određenim mjestima.