Umjetnost integrisana u svakodnevni život

Akademske umjetnice Ana Zarubica i Ivana Lazarević stvaraju magiju

Nakon što su završile Likovnu akademiju na Cetinju, dvije drugarice sa klase Ana Zarubica i Ivana Lazarević riješile su da oslikavajući zidove pokažu svoju kreativnost. Već godinama stoje iza art mural radionice “Mala Škatula” koja je zaslužna za uljepšavanje mnogih prostora- kafića, hotela, muzeja, bitnih mjesta na primorju…

Kroz čitavu istoriju oslikavanje zidova nosilo je posebnu simboliku. Ova kultura izrade murala datira još iz praistorije, kada su se oslikavali zidovi pećina. Često se oslikavanje zidova smatra uličnom umjetnošću, a od prvih crteža do 3D murala ova grana umjetnosti je prošla mnoge faze.

Murali imaju potencijal da ožive i obogate prostor, da izraze priče, ideje, ili da prenesu određenu poruku. Oni su postali sredstvo za izražavanje umjetničke kreativnosti i identiteta zajednice.

Nakon što su završile Likovnu akademiju na Cetinju, dvije drugarice sa klase Ana Zarubica i Ivana Lazarevićriješile su da oslikavajući zidove pokažu svoju kreativnost. Već godinama stoje iza art mural radionice “Mala Škatula” koja je zaslužna za uljepšavanje mnogih prostora- kafića, hotela, muzeja, bitnih mjesta na primorju…

“Još za vrijeme studija smo počele da sarađujemo sa scenografom Zoranom Jokićem, koji se bavio dizajnom enterijera poslovnih i privatnih objekata. Nakon završetka Likovne akademije, suočeni sa planovima šta dalje, spontano smo nastavili da sarađujemo, a kasnije i samostalno dolazili do klijenata. Shvatili smo da postoji ogroman prostor za kreativnost u oslikavanju enterijera i da to može biti jedinstven i zanimljiv način da se umjetnost integriše u svakodnevni život”, objašnjava Ana Zarubica kako su ona i Ivana Lazarević počele da se bave oslikavanjem prostora.

Nakon brojnih zajedničkih projekata Ivana i Ana odlučile su da zajedno osnuju art mural radionicu "Mala Škatula".

“Naš cilj je bio stvaranje jedinstvenih i personalizovanih umjetničkih radova koji će transformisati prostor i stvoriti posebnu atmosferu. Kroz naš rad, uspjeli smo da stvorimo prepoznatljiv stil i da privučemo pažnju različitih klijenata, uključujući i vlasnike privatnih domova, restorane, kafiće, škole i druge javne prostore. S obzirom na sve veće interesovanje za našim radom, posao sa muralima je počeo da se razvija i postao je naša glavna djelatnost”, dodaje Zarubica.

Kako kaže, oslikavanje prostora im omogućava da izraze svoju kreativnost na jedinstven način.

“Kroz ovaj vid umjetnosti možemo da prikažemo priče i da stvorimo vizuelno privlačne i inspirativne ambijente. Svaki mural koji stvorimo ima svoju priču i prilagođen je specifičnostima prostora i željama naših klijenata”, napominje Ana.

Ona i Ivana imale su priliku da oslikavaju mnoge kafiće, posebno po primorju. No, nijesu u pitanju samo oslikavanje zidova, već su radile i mozaike. Kad uđu u jedan prostor koji treba urediti trude se da prilagode njihove ideje i kreativnost specifičnostima samog prostora. 

“Svaki prostor ima svoje karakteristike, kao što su arhitektura, svjetlosni uslovi, veličina i namjena prostora. Upravo te karakteristike često utiču na promjenu ili prilagođavanje naših prvobitnih ideja. Bitno je postići harmoniju između vlasnikove vizije, prostornih ograničenja i naše kreativnosti. Stoga, tokom procesa uređenja, često se dešavaju korekcije i prilagođavanja kako bismo postigli najbolji mogući rezultat. Otvoreni smo za dijalog i saradnju sa vlasnikom, razmatramo njegove sugestije i zajedno dolazimo do konačnog dizajna koji je zadovoljavajući za sve strane. U konačnici, želimo da naš rad donese zadovoljstvo vlasniku i da stvori inspirativno okruženje za sve koji posjete taj prostor”, kaže Zarubica.

Kako bi uklopile rad sa dizajnom enterijera, moraju voditi računa ne samo o bojama, već i osvjetljenju, ali i utisku koji njihovi radovi ostavljaju na posjetioce.

“Uklapanje našeg rada sa dizajnom enterijera zahtijeva pažljivo planiranje i usklađivanje različitih elemenata, uključujući boje, osvjetljenje i utisak koji želimo da postignemo. Iako može biti izazovno, to je upravo ono što čini naš posao interesantnim i kreativnim”, objašnjava, te dodaje da kako svaki prostor ima svoje specifičnosti i važno je prilagoditi rad kako bi se uklopio sa tim aspektima.

“Boje su jedan od ključnih elemenata koji utiču na atmosferu prostora, pa se trudimo da odaberemo one koje se slažu sa cjelokupnim konceptom dizajna enterijera. Uzimamo u obzir paletu boja koja je već prisutna, ali istovremeno razmatramo i kako naš rad može dodati kontrast ili naglasiti određene elemente prostora”.

Pored boja i osvjetljenja, takođe moraju voditi računa o utisku koji njihov rad ostavlja na posjetioce. 

“Želimo da naši murali ili mozaici komuniciraju sa prostorom i stvaraju određenu atmosferu”, napominje Zarubica.

“Uz dobru komunikaciju i saradnju sa klijentom, kao i pažljivo planiranje i prilagođavanje, možemo postići uspješan rezultat. Važno je da naš rad podržava cjelokupni koncept prostora i da stvara skladnu i inspirativnu atmosferu za posjetioce”, dodaje Ana.

Povezanost istorije i lokalne zajednice

Zarubica i Lazarević nedavno su imale zadatak da oslikaju zidove u pothodniku u Dobroti u saradnji sa Pomorskom muzejom Kotora. Za ovakve zadatke moraju istražiti istoriju jednog mjesta, a koliko taj dio posla zna biti zabavan, kaže:

“Istraživanje i upoznavanje istorije mjesta u kojem radimo, može biti izuzetno zabavno i inspirativno. Taj projekat je realizovan prije dvije godine u saradnji sa Pomorskim muzejom Crne Gore i Opštine Kotor. Angažman kustosa Pomorskog muzeja, Ilije Mlinarevića, nam je bio od velikog značaja. Sama ideja i tema koju je predložio, oslikavanje pothodnika postalo je više od estetskog doživljaja”, ispričala je Ana koja smatra da ovakvi projekti oplemenjuju prostore koji su često zanemareni ili neugledni.

“Ono što je bitno je i interakcija s lokalnim stanovništvom koja je posebno interesantna. Upravo te reakcije i priče, poput starijeg gospodina koji je spomenuo da je njegov djeda plovio na jednom od jedrenjaka, svjedoče o dubokoj povezanosti između istorije i lokalne zajednice, pa je postala izraz lokalne identifikacije i ponosa, istovremeno podsjećajući ljude na važnost pomorstva i njenu bogatu prošlost”, dodaje.

Kad se pomene "oslikavanje zidova", "mural", ljude to još uvijek ne asocira na umjetnost, već na vandalizam. Na pitanje koliko su ovdje ljudi otvoreni za ovu vrstu umjetnosti, Ana kaže: 

“Uistinu, kod nekih ljudi još uvijek postoji stereotip o oslikavanju zidova i muralima kao obliku vandalizma ili ilegalne aktivnosti. Međutim, posljednjih godina percepcija murala se značajno promijenila, a ljudi postaju sve otvoreniji i prijemčiviji za ovu vrstu umjetnosti. Postoji rastući trend prepoznavanja murala kao legitimnog oblika umjetnosti koji može transformisati i uljepšati javne i privatne prostore. Murali imaju potencijal da ožive i obogate prostor, da izraze priče, ideje, ili da prenesu određenu poruku. Oni su postali sredstvo za izražavanje umjetničke kreativnosti i identiteta zajednice”, smatra Zarubica.

Prema njenim riječima sve više ljudi prepoznaje vrijednost murala u oblikovanju i obogaćivanju prostora, bilo da se radi o kafićima, restoranima, školama, poslovnim prostorima ili javnim površinama. 

“Murali mogu stvoriti jedinstvenu atmosferu, privući pažnju prolaznika i posjetilaca, te pružiti inspiraciju i estetsko zadovoljstvo. Važno je naglasiti da umjetnici koji se bave muralima rade u skladu sa zakonom i uz dozvolu vlasnika prostora. Mi uvijek sarađujemo sa vlasnicima ili relevantnim institucijama kako bi dobili odobrenje i podršku za svoj rad i do sada nijesmo imali problema što se toga tiče. Ova transparentnost i saradnja pomažu u stvaranju pozitivne percepcije i prihvatanja murala kao legitimne umjetnosti”, ističe Zarubica.

Ona je iskoristila priliku da podsjeti da sve više gradova i zajednica širom svijeta podržava umjetnost murala kroz organizovane projekte, festivale ili javne inicijative. 

“Ovo pomaže u podizanju svijesti o vrijednosti murala i stvaranju pozitivne percepcije kod ljudi. Iako još uvijek može postojati neki otpor ili nedostatak razumijevanja, sve veći broj ljudi prepoznaje i cijeni umjetnost murala. Oni shvataju da murali mogu obogatiti prostor, donijeti ljepotu i inspiraciju te stvoriti zajedničko iskustvo za ljude koji posjećuju ili žive u određenom prostoru”, tvrdi Zarubica.

Za oslikavanje murala potrebna je ideja, ali i vrijeme, a za koliko će ga završiti zavisi od različitih faktora, kao što su veličina zida, složenost motiva, tehnike koja se koristi, dostupnost i priprema prostora, i naravno, iskustvo i brzina samog umjetnika.

“Oslikavanje jednog zida može trajati od nekoliko dana do nekoliko sedmica, u zavisnosti od složenosti i detalja kompozicije. Ponekad je potrebno više vremena za pripremu površine, izradu skica ili šablona, odabir boja i materijala, prije samog početka oslikavanja. Takođe, treba uzeti u obzir sušenje boja ili dodatne korake poput završnih premaza i zaštite”, podsjeća Ana kako funkcioniše izrada murala, te ne krije da se nekad desi da naručioci istih imaju nerealna očekivanja kad su rokovi u pitanju.

“Važno je uspostaviti realna očekivanja i razgovarati o vremenskom okviru sa naručiocem. Ponekad se dešava da naručioci imaju želju da se rad završi u vrlo kratkom roku, ali to može biti izazovno, posebno za kompleksne ili velike projekte. U takvim situacijama, važno je komunicirati otvoreno i objasniti koliko je vremena stvarno potrebno kako bi se postigao kvalitetan rezultat”, kaže, te ističe da je dobra komunikacija ključna kako bi se uskladila očekivanja i dogovorio razuman rok za završetak projekta. 

“Ponekad je moguće prilagoditi raspored rada ili angažovati više umjetnika kako bi se skratilo vrijeme izrade, ali to takođe zavisi od raspoloživih resursa i mogućnosti. Cilj je uvijek postići kvalitetan i zadovoljavajući rezultat, a to može zahtijevati određeno vrijeme. Važno je da naručioci imaju razumijevanje za proces rada i da zajednički pronađemo realan rok koji omogućava kvalitetan rad bez kompromisa”, savjetuje.

Njihove murale najčešće mogu primijetiti posjetioci na primorju. 

Maske kao komad karnevalskog duha

U radionici “Mala škatula” svojevremenu su nastajali suveniri koji su se uglavnom prodavali po radnjama u Kotoru. O tome koliko su stranci spremni za neke inovativnije uspomene sa putovanja i može li se kroz suvenire izraziti kreativnost i na koji način, Ana odgovara:

“Stranci su itekako otvoreni za inovativne suvenire koji odražavaju kreativnost i autentičnost odredišta koje posjećuju. I rado su spremni izdvojiti novac za takav suvenir, jer cijene jedinstvenost, ručni rad i simboličku vrijednost koju nosi”, objašnjava, te kaže da tradicionalni suveniri poput magneta, razglednica i suvenira sa natpisima odavno više nisu jedini izbor. 

“Putnici žele nešto posebno, nešto što će ih podsjećati na nezaboravna iskustva i jedinstvenu kulturu određenog mjesta. S obzirom na to da je Kotor grad i sa karnevalskom tradicijom u našoj radionici smo izrađivale maske od papier mache-a inspirisane venecijanskim maskama. Željele smo stvoriti nešto jedinstveno i izvan uobičajenih suvenira. Svaka je bila unikatna i ručno izrađena, pa su imale poseban umjetnički pečat”, pohvalila se Ana koja ne krije da su kroz izradu maski spojile umjetnost i tradiciju. 

“Maske su bile svojevrsna forma izražavanja kreativnosti, a istovremeno su bile i predstavnice bogate kulturne baštine grada Kotora. One su bile način da stranci ponesu sa sobom komad karnevalskog duha”, objašnjava Zarubica.

“Kada je riječ o našim muralima na otvorenom prostoru, zasigurno privlače  pažnju i stranaca jer uglavnom i biramo lokacije koje su lako dostupne i frekventne. Često su dizajnirani na način da stvaraju privlačne kompozicije koje su fotogenične i zanimljive za fotografisanje”, ispričala je Zarubica te otkrila da su ona i Lazarević imale priliku da kreiraju i posebne panele za fotografisanje, kao i instalaciju za Kotorski festival pozorišta za djecu. 

“Ti paneli su bili dizajnirani na način da stvaraju interaktivno iskustvo za posjetioce, posebno za najmlađe. Bili su obojeni živopisnim bojama i sadržali su motive koji su bili tema festivala”, zaključuje Ana.