Volim vaš jednostavan način života

Stranac u Crnoj Gori: Soheil Keynejad

Soheil Keynejad porijeklom je Persijanac, ali je od 15. godine živio u Velikoj Britaniji. Kaže da mu je oduvijek želja bila da živi u inostranstvu. U Crnu Goru došao je na dva dana i ostao 18 godina. Ovdje su mu se svidjeli priroda, klima i opušten, jednostavan način života, ali ne sviđaju mu se nepoštovanje pravila u saobraćaju i način na koji vodimo brigu o prirodnim resursima zemlje i istoriji, starim građevinama. 

C.M: Možete li nam reći nešto više o sebi? Čime ste se bavili prije dolaska ovdje?

- Prije nego što sam došao u Crnu Goru, radio sam kao građevinski inžinjer. U Engleskoj sam, takođe, završio studije kiropraktike. Kiropraktira mi je dala slobodu, jer sam mogao ići gdje god sam želio. U ovom poslu ne moram da se oslanjam na druge ljude, sam sam sebi šef. Kada sam došao ovdje, okušao sam se kao građevinski inžinjer, ali sam shvatio da je to greška. 

C.M: Kako ste odabrali Crnu Goru? 

- Prvi put sam došao ovdje 2005. godine. Bivša supruga i ja odlučili smo da odemo u Dubrovnik. Stigli smo na Ćilipe i tu je bio znak koji je pokazivao Crna Gora-Dubrovnik. ,,Gdje ćemo?” ,,Hajde da odemo u Crnu Goru na dva dana.” Došli smo u Crnu Goru na dva dana i ostali cijelu sedmicu. Nakon tih sedam dana, odlučili smo da ostanemo ovdje. Uvijek sam želio da živim u inostranstvu. Dugo sam živio u Engleskoj. Klima mi tamo uopšte ne odgovara. Ovdje sam vidio lijepu klimu, predjele, ekologiju. Pomislio sam: ,,Da, želio bih da živim ovdje”. 

C.M: Šta Vas je inspirisalo da dođete ovdje i ostanete?

- Način života. Prija mi klima, priroda, opuštenost. Znam da se ovdje dešavaju mnoge tužne stvari, ali, odlučio sam da živim ovdje i moram da ih prihvatim. 

C.M: S obzirom da ste Persijanac porijeklom i da potičete iz velike nacije, velike kulture, kako je bilo upoznavati našu kulturu i zemlju?  

- Živio sam u Iranu do 15. godine. Onda sam otišao u Englesku. Naviknete se na kulturu, način života. Bio sam vrlo mlad kada sam otišao u Englesku, tako da sam, u suštini, anglo-saksonizovan. Imam i britansko državljanstvo. 

Po dolasku ovdje, dopao mi se način života. Kultura je možda slična iranskoj, počevši od ,,ludila”. Ja jesam anglo-saksonizovan, ali i dalje istočnjačka krv teče mojim venama koja je u potrazi za ovakvim načinom života. 

Kada sam prije osam, devet godina sjedio ovdje, gledao sam Iran na Facebooku. Vidio sam neke predjele i pomislio: ,,Ne znam koji je razlog zašto sam ovdje, ali vrlo je slično kao u Iranu.” Imamo i mi planine, vodopade... Mislim da me je to ,,prevarilo”, u smislu tog ruralnog života. Vrlo je jednostavan i to mi se dopada. U to vrijeme i Podgorica je bila bazična. Od tada je puno napredovala. 

C.M: Kako je izgledao Vaš život prije dolaska u Crnu Goru, a kako on izgleda sada?

- Studirao sam u Engleskoj, u suštini sam odrastao tamo, vodio sam engleski način života i tu sam radio. Oduvijek sam želio da sam sebi budem šef. U suštini, studiranje kiropraktike omogućilo mi je da budem to što želim. Rad u Engleskoj, Evropi je vrlo restriktivan. Postoji mnogo pravila, odnosa i takvih stvari. Nijeste slobodni, morate da radite mnogo. Zaradite puno novca, potrošite mnogo. Dolazak ovdje znači jednostavniji način života. Volim tu jednostavnost. Ne volim komplikovan život.  

C.M: Kako je teklo Vaše prilagođavanje na život ovdje?

- Najviše mi smeta saobraćajna nekultura. Na primjer, vozite i vidite ljude kako se parkiraju na trotoarima. Samo ostave automobile i odu u kafić. I to rade u prometnom području. Vidim kolonu automobila ispred sebe, a na početku dvoje kola nasred ulice i ljudi iz njih pričaju jedni sa drugima. Iza njih su kolone automobila. To mi smeta. 

C.M: Kako ste zadovoljni time kako ste primljeni u crnogorskom društvu?

- Dobro sam primljen. Primijetio sam da je Crna Gora godinama bila zatvorena za strance. Po dolasku stranca, malo su rezervisani. Tako meni djeluje. Idem na časove tanga. Dolazim i odlazim iz Crne Gore, jer sam radio na tri, četiri mjesta. Neki me ljudi znaju, prihvataju me, ali oni koji me ne poznaju vrlo su obazrivi. To je u redu, razumijem to. Družim se sa njima i po dvije godine i tek sad počinju da se otvaraju. Odete na čas tanga, pozovete damu na ples, a ona je pomalo obazriva i kaže: ,,Nemam cipele.” A onda nakon pet minuta vidite je kako pleše sa drugim. Možda sam ja u pitanju, ne znam. 

C.M: Kako je raditi kao kiropraktičar u Crnoj Gori?

- Puno izazova. Radio sam u Dubrovniku deset godina. U isto vrijeme sam radio ovdje honorarno. Radio sam i u Rumuniji. Ne bavim se kiropraktikom zbog novca. Radio sam u Holandiji i tamo zarađivao mnogo više nego ovdje. Ovdje zarađujem samo djelić onoga što sam zarađivao u Holandiji. Moj cilj ovdje je da služim društvu, pomognem ljudima. 

C.M: Šta Crna Gora ima, a Vaša zemlja nema?

- Slične su - imamo planine, more, selo, kulturu i istoriju. Stvar je u tome što ovdje jeste istorija, ali ljudi nemaju kulturu. Izvinite što sam otvoren, ali samo sam iskren. Vidim to po načinu na koji sve funkcioniše ovdje. Nema kulture. Bio sam u Herceg Novom i tamo postoje djelovi stare građevine. To je dio istorije, dio kulture - održavajte je, čuvajte je. Oni je samo zablokiraju betonom. Poput starog dijela Podgorice - zašto ne učinite nešto dobro za taj dio? Obnovite ga. Da imate nešto da pokažete turistima. Ima toliko starih zgrada koje uzgledaju fantastično i to će dodati vrijednosti mjesta. Ne, oni hoće to da unište i sagrade građevinu od betona. Kod nas, Pahlavijeva vlast je sve održavala, čuvala, poboljšavala. Ovdje, nažalost, misle da je modernizacija način da se ide naprijed. Nije. Ići naprijed je održavati kulturu. 

Ono što, s druge strane, volim ovdje je jedinstvo porodice. To je prelijepo. Tako je bilo kada sam ja živio u Iranu, ali odumire sa uplivom inostranog uticaja. 

Za ovih 18 godina, koliko sam ovdje, primijetio sam da inostrani uticaj uništava ovu zemlju. Vidite, i sam sam stranac ovdje, ali, doselio sam se, jer mi se dopalo ovo mjesto onakvim kakvo jeste ne na način na koji želim da ga mijenjam po svojim standardima. Dosta stranaca dođe ovdje i pokušavaju da mijenjaju Crnu Goru po sopstvenim standardima, govoreći ,,ne dopada mi se ovo, ne dopada mi se ono“. Ne, hvala, ne želim to. Da sam to htio, ostao bih u Engleskoj.

C.M: Šta vidite kao najveći potencijal, a šta biste ipak mijenjali u našoj zemlji?

- Ono što bih promijenio jeste ekologija i mentalitet ljudi, jer imate tako prelijepu zemlju sa velikim potencijalom i u suštini vi to zloupotrebljavate. Nema brige oko toga kako odlažete otpad, bacate ga svuda. Kolega i prijatelj je postavio na Facebooku fotografiju grupe ljudi iz Rumunije ili Švedske, nijesam tačno siguran sad odakle, ali iz inostranstva, koji su došli u Crnu Goru i na sopstvenu inicijativu sakupljali smeće u Čanju. Prikupili su oko 70 kutija smeća. Ja sam to uradio u Baru. Pokupio sam smeće sa ulice. Moj susjed je to vidio i okrenuo glavu u drugom pravcu, pretvarao se da me ne vidi. Vi ljudi ne znate što imate, zloupotrebljavate to, uništavate i to je takva šteta.

C.M: Kako opisujete Crnu Goru i život u njoj prijateljima i porodici vani?

- Kažem im da je to prelijepa zemlja, da bi trebalo da je posjete. To je ,,luda" zemlja, ali i ja sam ,,lud", zato sam ovdje.

C.M: Što je to što Vam najviše nedostaje iz Vaše zemlje kad ste ovdje?

- Nedostaje mi porodica, jer mi dva sina žive u Engleskoj. Odrasli su, tamo imaju dobar život.

C.M: Šta biste izdvojili od hrane i pića iz crnogorske kuhinje?

- Jedem sve, sve mi se sviđa. Znam da se crnogorska kuhinja zasniva na mesu i puno krema, masti i holesterola. Pretpostavljam da je to bilo u redu prije sto godina, kada su ljudi bili aktivniji, hodali, fizički bili aktivni. Dopada mi se pasulj. Volim kajmak, ali ga rijetko kupujem, zbog masnoće. Kuvam za sebe jednostavna jela, koja se brzo pripremaju. Imam baštu, uzgajam dosta toga. Persijska hrana je izuzetno ukusna i lijepa, ali dugo se priprema i sa puno sastojaka koje ne možete naći ovdje. 

C.M: Šta ste Vi prenijeli od svoje kulture i kuhinje na prijatelje iz Crne Gore ovdje?

- Način na koji pravim pirinač. Poseban je. Kada ga servirate, on je vazdušast. Osnova je tadik i sa njim pirinač dobije lijepu crvenu boju i bude hrskav.

CM: Top pet najljepših lokacija u Crnoj Gori i zašto?

- Ono što volim ovdje je priroda, rijeke, planine. Sviđa mi se cijela Crna Gora. Bio sam davno na Žabljaku. Dopao mi se. Ako bih morao da biram, onda bi to bio Bar kao suprotnost Budvi koja je poput Benidorma u koji idu svi Englezi. Tivat je lijep. Kotor je fin. Herceg Novi je takođe lijep, kao i Podgorica. Bio sam u Plavu, Kolašinu. Tamo je fino. Crna Gora je mala zemlja i trebalo bi da bude dragulj, ali nije. Vaši je ljudi zloupotrebljavaju, jer ne pridaju previše značaja njenom očuvanju. Tako to meni izgleda.