Volite li iglice

Kineska urma (žižula) /

Kineska urma ili žižula, ili kako je još u Crnoj Gori nazivaju iglica, je zanimljivo voće koje je, čini mi se, kod nas podcijenjeno. Mnogo ljudi ih voli ali ozbiljnije ih ne uzgajamo u Crnoj Gori. Važe za mediteransko voće, a ustvari su sa prostora Kine odakle datiraju još od prije 4000 godina i tamo su među top 5 voćki zbog mnogobrojnih zdravstvenih benefita koje imaju prilikom konzumiranja. U Crnoj Gori se gaji uglavnom na primorju ali se može naći i na području Zetsko Bjelopavlićke ravnice.

Dolazi oktrobar a sa njim i vrijeme kad zru žižule, zinzule, kineske urme ili na latinskom ziziphus jujube.

Većina ljudi voli da konzumira ovo voće dok je još sirovo i zeleno zato što je tada hrskavo i sočno. Ima oblik sličan maslini, ukus jabuci, ali oporiji... Kada voće sazri, gubi svoju zelenu nijansu i poprima braon sa tačkicama mahagoni nijanse. Zreo plod žižule je naboran i crvene je boje, donekle sličan suvom grožđu. 

U Crnoj Gori se gaji uglavnom na primorju ali se može naći i na području Zetsko Bjelopavlićke ravnice. Znam neke ljude kojima je to prava poslastica, a znam neke poput mene koji su je probali prilično kasno s obzirom da je ima u Crnoj Gori. Na sjeveru baš i ne znaju za to voće.

U Aziji tvrde da zbog slatkog mirisa koji širi, drveće žižule utiče na ljude da se zaljube.

Žižula je kod nas zapostavljena vrsta, dovedena je do zaborava, nijesu dovoljno istražene mogućnosti za proširenje njenog uzgoja. Danas uglavnom služi u dekorativne svrhe, iako se na lokalnim pijacama u jesen u ponudi mogu pronaći svježi plodovi, koji postižu visoku cijenu zahvaljući sve većoj globalnoj popularnosti ove voćke.

U prošlosti je žižula kod nas bila više zastupljena, više korištena u ishrani. U Crnoj Gori su idealni uslovi za njen uzgoj, pogotovo što postoji mogućnost za ekološku proizvodnju, pa bi uzgoj ove vrste trebao biti mnogo veći. Mogla bi se uzgajati i u konsocijaciji s ostalim mediteranskim voćkama. Skromnih je uzgojnih zahtjeva, prilagodljiva, izdržljiva, atraktivnog izgleda, brojne su mogućnosti upotrebe. U posljednje vrijeme vlada interes za starim zaboravljenim voćnim vrstama i sortama, pa bi i žižula trebala vratiti status kakav zaslužuje.

Postoji najmanje 400 vrsta žižule, koje se uspješno uzgajaju zbog svojih jedinstvenih karakteristika – uglavnom vrste koje su najbolje da se jedu i svježe i suve, koje imaju meso nalik urminom. Iako kineska urma ima vrlo jako stablo i može rađati čak i na ekstremnim temperaturama i sa malo vode, ipak joj najviše prija sunčana i blaga klima.

Osušene žižule takođe se često prodaju za upotrebu u desertima ili se jedu kao slatkiši, što je slučaj u Aziji.

Jedno voće sa sto imena

Žižula, „džindžula“, voćka sa najviše sinonima, poznata još pod nazivima: zinzula, iglica, žižula, jujuba, kineska crvena urma, čičimak, cicmak, unavi, sirita... Ponekad ih nazivaju korejske urme ili indijske urme.

Od žižule se proizvodi sok, rakija, džemovi, med, a od sušene voćke se pravi brašno, koje se potom koristi za proizvodnju hljeba i drugih pekarskih proizvoda.

Sušene žižule se mogu koristiti kao zamjena za urme ili jabuke u kolačima.  

Napitak koji preporučujem, zdrav i okrepljujući, a lako ga je napraviti: skuvajte žižule u vodi i dodajte malo đumbira.

Zašto su žižule dobre za zdravlje?

Iako u njima ne dominira nijedan nutrijent, žižule sadrže mnogo različitih nutrijenata, uključujući magnezijum, kalijum, bakar, niacin, kalcijum, mangan, fosfor i gvožđe. Sadrže više vitamina C nego bilo koje drugo citrusno voće, ojačavaju imunitet i pomažu u borbi protiv infekcija, zbog čega se milenijumima koriste u mnogim tradicionalnim medicinama.

Medicinska istraživanja su pokazala da ovo voće i njegov ekstrakt pomažu u snižavanju pritiska, kod oboljenja jetre, anemije... 

Ekstrakt žižule se koristi i za zaštitu kože i u komercijalnim proizvodima za kožu protiv bora, za suvu kožu i liječenje opekotina od sunca. 

Naučnici su potvrdili da to voće sadrži osam flavonoida, uključujući spinozin i svertiš, koji ima sedativno dejstvo i zbog čega se sjeme kineske urme koristilo za liječenje nesanice i anksioznosti u tradicionalnoj kineskoj medicini.

U kineskoj kulturi, žižula je simbol za srećan život, uspješno poslovanje, plodnost, harmoniju i sveopšte zadovoljstvo sobom i okruženjem. 

Mnogi se opredjeljuju za uzgoj žižule jer pored ukusnog voća one su i atraktivan ukras. Njihovi listovi su izduženo ovalnog oblika i sjajni, voštano zelene boje. Većina vrsta žižula drveća ima trnje, iako postoje i beztrne sorte.

Sadnja žižula

Žižula se, očekivano, najviše uzgaja u Kini gdje je među najzastupljenijim voćnim vrstama, u drugim azijskim zemljama, u zemljama Mediterana, u SAD-u, a u novije vrijeme se proširuje i na ostale djelove svijeta. Raste u obliku grma ili stabla, guste krošnje i tankih povijenih grana. Na granama se nalaze trnovite bodlje i manje grančice (po 3-4 na svakoj grani) dužine 25-30 cm, na kojima naizmjenično rastu listovi. 

U Crnoj Gori se često žižula stavlja u lozovu rakiju, utiče i na miris ali i na ukus. Pravi se i džem, marmelada, slatko, kompot, sokovi i liker. 

Sadnja žižula se obavlja u proljeće kada prestanu opasnosti od poznih mrazeva. Izaberite mjesto koje dobija puno sunčeve svjetlosti i prostor za drvo od minimum 5 metara prečnika. Razmak za sadnju bi trebalo da bude najmanje 5 metara. Žižula je zahvalna za uzgoj i tolerantna prema skoro svakoj vrsti zemljišta, uključujući alkalna, kisela i glinena zemljišta. Potrebna im je dosta dobra drenaža i neće uspijevati na mjestima gdje ima previše vode.

Cvjetovi žižule su maleni, žute boje, mirisni... 

Plodovi su u ranoj fazi razvoja zelene boje, sazrijevanjem postupno prelaze u žućkastu, te na kraju u crvenkastosmeđu boju. Počinju dozrijevati u avgustu, sazrijevaju postupno, berba u našim uslovima obično traje od septembra do novembra i u pravilu plodonosi svake godine. Berba je najzahtjevniji dio posla zbog prisutnih bodlji.

Džem od žižule

Sastojci:

500 g žižula

250 g smeđeg šećera

sok od 1 limuna

2 vanilin šećera

hladna voda

Priprema: Žižule operite, pa očistite od koštica, te stavite u posudu i prelijte vodom dok ih ne prekrije. Kuvajte oko sat i po na laganoj vatri. Kada žižule omekšaju usitnite ih štapnim mikserom, pa dodajte smeđi i i vanilin šećer i limunov sok. Kuvajte još 20 minuta uz stalno miješanje. Na kraju smjesu stavite u vruće tegle, pokrijete i ostavite da se hladi.