Vremeplov milenijumske fešte

Kotorski karneval 2021.
Tradicionalni Kotorski karneval proslavio je 500 godina postojanja, prije tri godine. Kako Kotorani kažu – on prikazuje jedan šempijani (luckasti) duh toga grada preko maski, maskenbala, karnevalskih kužina, satiričnih listova, suđenja i spaljivanja karnevala. Prije 20-tak godina karneval je dobio i ljetnje izdanje koje je prvenstveno turističkog i internacionalnog karaktera, što znači da na njemu gostuju i karnevalske grupe sa strane. Ovo je vremeplov kotorskog karnevala.

Više od 500 godina karnevala 
Kroz sve epohe karneval je odražavao ono što je aktuelno u Kotoru gradu, ali nijesu to samo međusobne duhovite začkoljice tzv. botunade, već i ukazivanje na mane društva, sve ono što narodu smeta u politici i kod vlasti. Karnevalska tradicija je vid psihološkog i emocionalnog oduška. Zato se održala tokom vjekova i predstavlja praznik koji cijeli grad živi. 
Arhivska riznica drevnog grada čuva dokument koji govori o njegovom dugom trajanju, kaže prof. Stanka Janković Pivljanin, koja istražuje fenomen karnevala.

Dragan Đurčić

Vlasta Mandić

KOTORSKI KARNEVAL JE KULTURNO NASLJEĐE I SVE VIŠE PREDMET PROUČAVANJA NAUČNIKA, UMJETNIKA, NARAVNO I INSPIRACIJA BROJNIM NOVINARIMA

- Najstariji do sada pronađeni dokument u kojem se pominje karneval nosi datum 11. februar 1508. godine. To je sudski dokument u kojem piše da Kotoranin po imenu Luka Bolica daje svoju njivu u Dobroti u godišnji najam: izdaje njivu za određenu količinu žita o Ilindanu, praseću glavu o Božiću, jarića o karnevalu i jagnje o Uskrsu. To nam govori da su karnevalski datumi već tada bili ustaljeni u godišnjem kalendaru grada, pa se može pretpostaviti i da njegovi počeci sežu još dalje u prošlost -  pojašnjava Pivljanin.
U vremeplovu kotorskog karnevala koji smo sačinili ove godine kada nemamo karneval u punom i pravom obliku, iako najavljuju njegovu online verziju i simbolično spaljivanje, napravili smo vremeplov sa Kotoranima koji o karnevalu najviše znaju i koji ga čine.
Hroničar Dragan Đurčić na Trgu od oružja nam počinje priču - U ovoj zgradi gdje je sada hotel „Cattaro“, tu je bio oficirski dom, i veliki dio priče oko maskenbala je vezan za taj prostor, jer se u njemu odvijalo sve osim vanjskog karnevala. S obzirom na to da iza moje glave je pozorište koje su osnovali Francuzi, mi moramo se pomiriti sa istinom da sva priča o maskenbalima, karnevalima, uopšte o građanskom životu, ona kreće tek nakon Francuske građanske (buržoaske) revolucije 1789. Prije toga, sve je bilo u okviru crkve ili u okviru plemićkih dvorova. Ističem da su u Kotoru i za vrijeme Austrije i za vrijeme Kraljevine bila dva karnevala – rimokatolički i pravoslavni.
Šinjora Vlasta Mandić nam priča o istoriji vezanoj za početak prošlog vijeka i drugom kultnom ambijentu Kotorana - kafani „Dojmi“. Kafana je nakon oficirskog doma bila centar dešavanja, kaže gospođa Vlasta koja se poziva na hroničara Romea Fiorellija, čiji dnevnik posjeduje. 

KARNEVALSKA TRADICIJA JE VID PSIHOLOŠKOG I EMOCIONALNOG ODUŠKA. ZATO SE ODRŽALA TOKOM VJEKOVA I PREDSTAVLJA PRAZNIK KOJI CIJELI GRAD ŽIVI

- Fiorelli opisuje 1907. godine kotorsku aristokraciju, dakle kotorsku gospodu, koja je pravila plesove vrlo nobl (raskošne) u „Dojmi“ kafani gdje se plesala kvadrilja, a bili su obučeni svi u tamna odijela i sa bijelim rukavicama. Kotor se nekad zvao i „Mali Beč“, zbog pomorske veze sa Trstom i sa Bečom na druge načine, primao je evropsku kulturu i prihvatao je. Ona je postala dio života aristokracije kotorske i oni su napravili taj ples na koji nijesu pozvali radničku klasu koja je već u to doba prilično uznapredovala zbog trgovačkih poslova i fabrika (imamo fabriku Vučković kraj 19. vijeka) puno je vojske u Kotoru (na Vrmcu je baza austrijske vojske) i razvitak radničke klase. Ona baštini lijepe manire i misli da je i ona vrijedna da bude prisutna na tom plesu, međutim, nisu bili pozvani, niko od njih.
To veče u vrijeme plesa aristokracije, oni se sastaju ogorčeni da idu da demonstriraju na samom tom plesu, međutim uvijek ima i pametnih glava koje nisu bile za to, već su to veče odlučili da i oni naprave jedan ples koji su nazvali „veliki internacionalni sjajni ples“ (smijeh – prim. aut.), citira Romea Fiorellija gospođa Vlasta Mandić.
Vrlo bitan je momenat kada dolazi do miješanja između kotorskih staleža i to upravo zbog ovih zabava, o čemu govori hroničar Dragan Đurčić. 
- Plemstvo prima tekovine građanskog društva ne u socijalnom nego u smislu zabava, naročito oficirskog kadra, kojem su za balove potrebne dame. Malo ko ih ima, možda je komandant grada imao suprugu, ali rijetko i koji oficir. I tu građanski dio Kotora ulazi kroz ženski svijet, ali oni nemaju hrabrosti da pozivaju dame bez gospode, pa tako elitni dio društva ulazi i u taj dio života, navodi Đurčić.

Samo ne dirati partiju  
O novijem, poslijeratnom vremenu u razvoju karnevala, razgovarali smo sa mr Jovanom Martinovićem, koji je jedan od najboljih poznavalaca Kotora, dugogodišnji kapo Kotorskog karnevala i urednik humoristično – satiričnog lista „Karampana“. 

Jovan Martinović

Boško Grgurević

- Karnevali su ispočetka bili skromni, bili su to više maskenbali nego karnevali. Međutim, već 60-ih godina prošlog vijeka, na predlog organizacionog odbora na čelu kojeg je bila Jovanka Brinić, sekretar Partijskog komiteta, profesor Ivo Antović, dr Miloš Milošević, moja malenkost i još nekoliko njih, upriličen je prvi javni karneval. To je bilo, mislim, 1967. godine, kada smo karnevala popeli na vrh zvonika gradskog sata i odozgo ga spuštali na konopu dolje, jer je htio da pobjegne, uhapsili ga, izvršili suđenje i nakon toga spaljivanje, dakle taj tradicionalni običaj karnevala, priča čika Jovica. Na youtube-u nalazimo snimak masovnog Karnevala u Kotoru iz 1969. godine Televizije Titograd.
Osim karnevalske kužine, maskenbala i karnevalske povorke, tradiciju karnevala čine i karnevalski listovi „Karampana“ koju je osnovalo 1926. godine Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“, dok je „Ćakulona“ pokrenuta 1886. godine u naselju Muo i obnovljena u novije vrijeme.
Svoje iskustvo u radu sa satiričnim listovima ispričao nam je advokat Boško Grgurević, sada urednik lista „Ćakulona“. 

U VREMEPLOVU KOTORSKOG KARNEVALA KOJI SMO SAČINILI OVE GODINE KADA NEMAMO KARNEVAL U PUNOM I PRAVOM OBLIKU, IAKO NAJAVLJUJU NJEGOVU AUTO-MOTO VERZIJU I SIMBOLIČNO SPALJIVANJE, NAPRAVILI SMO VREMEPLOV SA KOTORANIMA KOJI O KARNEVALU NAJVIŠE ZNAJU I KOJI GA ČINE

– Godine 1972. počeo sam svirati u orkestru Gradske muzike Kotor i to me koptiralo prvo kao spoljnjeg, pa onda stalnog saradnika ondašnje „Karampane“. U ono vrijeme cenzuru lista je radio opštinski tužilac Novak Jančić, i ja kod njega sa tim fojem (brojem) a on mi  kaže „Bole, jesi li dirao što partiju, jesi li dirao što Tita, JNA? Ja – ne, nego ove naše.“ On pogleda, te je natočio, a volio je popiti „Rubinov“ vinjak, meni i njemu i onda pošto je bio duhovit (i kasnije narodni advokat), dopunio mi sa njegovim saznanjima moj tekst. I to je tako išlo. Međutim, kako su se mijenjala vremena, tako se mijenjala i politička volja, pa je došlo do toga da mi određuju – da jedno smijem, a drugo ne smijem! A, je li? Jeste. I onda se ja sjetim pokojnog Filipa Vujoševića koji je obnovio „Ćakulonu“, pokrenuo prvi broj. Tada zajedno ja, on i pok. Duško Konte Ivanović napravili smo drugi, ostale sam napravio ja sa saradnicima… Francuzi su rekli – grijesi privatni, vrline javne, e sad  - mi smo pošli drugim putem – za nas su grijesi bili javni, a vrline privatne. Upućeni su mogli da demaskiraju o kome se radi, a čitalačkoj publici je to bilo interesantno. Naravno, imali smo uvijek problema, jer nije svako raspoložen da se pojavi u novinama s nečim što mu baš ne ide na čast, energično saopštava advokat Grgurević.

Kapo i Babo Korizma   
Maskenbali na kojima se predstave tek sašivene maske sa aktuelnim motivima i dobrom koreografijom su prilika za nezaboravnu zabavu, pravu bokešku. Dan kasnije je karnevalska povorka, suđenje i spaljivanje karnevala koji biva osuđen za sve najgore što se desilo u prošlog godini. 

Tanja Čučić

Posjetili smo ovom prilikom Tanju Čučić, najstariju feštanjulku (tako se pravilno u Kotoru kaže) - Počela sam da se oblačim (maskiram, prim.aut.) od 17-e godine, sad imam 77.  Punih 60 godina se oblačim. Moje iskustvo je veliko jer sam se maskirala i u Tivtu, a sa Praznikom mimoze sam obišla čitavu Jugoslaviju i kad sam se vratila u Kotor nastavila sam već započeto maškaranje sa karnevalskom grupom „Karampana“, intenzivno da radimo, oblačimo se, putujemo, da se družimo. Puno je godina prošlo i meni je žao što sam ostarala, što ne mogu još (smijeh). Ja sam odustala evo dvije godine, nijesam se oblačila u maske, nego sam bila baba Korizma, vozili su me na kar jer ne mogu da hodam. Baba Korizma nariče karnevala, ona o njemu priča i pozitivu i negativu, zavisi kakav je karneval. 

Dobrota

Tako da, uvijek je bila zafrkancija, ja sam znala vazda nešto da dodam, umetnem, tako da se narod i smijao, vazda je bilo lijepo... a meni je bilo i zabavno... Jednom me je prijatelj pitao „Što se stalno oblačiš u baba Korizmu?“ odgovorila sam mu: “ Zato što sam više baba i mogu da se oblačim kao baba“ -  s osmijehom svjedoči vazda vesela Tanja.
Napisali smo već da je mr Jovan Martinović bio dugogodišnji kapo Kotorskog karnevala. 
- U tom karnevalu sam već dosta godina, prvi put sam se maškarao kao đak sedmog razreda Više gimnazije 1953. godine u Čarlija Čaplina. Kotorani su imali toliko političkog duha da jednu takvu manifestaciju naprave. Taj kapo je personifikovao (ja imam masu fotografija mene kao kapa) čovjeka koji rukovodi čitavim karnevalom, on ide pred muzikom, pred svima, traži dozvolu od sudija da karneval počne i poslije toga komanduje čitavim karnevalom, priča nam čika Jovica. 

Ne zna se ko je – do u zadnji čas    
Tradiciju starih meštara koji su dugo pravili figuru lutka, tj. karnevala nastavio je Marko Ševaljević sa suprugom Andreom Ševaljević. 
- Tu priču ljudi vezuju obično za neku ličnost, što nije uvijek tako. Budu tu neke stvari koje nas opterećuju tokom cijele godine, koje nijesu dobre, nose neko zlo sa sobom, i onda se to personifikuje u samoj figuri.

Marko Ševaljević

Najveći dio posla snesemo ja i supruga, ali uključujemo i neke druge ljude, da to ne bude samo naš dio priče i „kolača“. Najvažnije je sačuvati tajnu što je ta figura te godine, što ona predstavlja. Bit karnevala ostavimo za sami kraj, sat vremena pred sami početak, da ljudi ne otkriju, jer bilo je slučajeva da upadnu i novinari, i onda gledamo da to ostane skriveno do zadnjeg momenta. Učeći od starih meštara mi smo gledali da to ostane maksimalno tradicionalno u smislu izrade, mada smo danas preplavljeni sa tim novim materijalima, tako da se teško vratiti unazad kako se nekad radilo. Ali, uglavnom, to budu jutane vreće, koje čine kostur karnevala, preko toga ide platno, puni se papirom da bi bolje gorio i da to ostavi jak utisak na samu masu, priča meštar Marko.
Karnevalsku tradiciju čuvaju i obalna mjesta u Kotoru, NVO „Bope“ je organizator Prčanjskog karnevala, koji je obnovljen 1976. godine, a koji je sastavljen od dječjeg karnevala i održava se nakon spaljivanja karnevalske lutke, kao i svečane večere Pašticade (prčanjskih domaćina gdje su za stolom samo muškarci, služi se uvijek samo pašta sa toćem od mesa i čita se na njoj testament karnevala), jedinstvene na Jadranu.  Prčanjani ljeti za učesnike karnevala i turiste organizuju Veče mušalja, a feštu u Kotoru obogate i tzv. muljanske „gavice“, stanovnici ribarskog mjesta Muo, koji ljeti priređuju Ribarsko veče. 

NVO „Fešta“ nas uvela u FECC    
U stanu Vasilija Bajrovića, predsjednika NVO „Fešta“ njegova kćerka Mia pjeva „Filomenu Mantenjozu“ i fešta sama za sebe. U godini korona pandemije ona će i dalje nastaviti da raste u karnevalskom duhu i vrlo brzo kao njena mama Mirjana, Mia će postati „Feština“ mažoretka. 

- Negdje otprilike Miinih godina sam i ja se počeo maškarati, kasnije u vrtiću, školi i sa društvom. Kotorski karneval je, kao što mi volimo da kažemo, kolijevka karnevala, ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu. Samo to učešće u abrumima, karnevalima i ostalim programima nas je navelo na to da i mi pokušamo dati svoj doprinos karnevalu i da napravimo udruženje „Fešta“, za zaštitu kotorskih karnevalskih svečanosti, a prije svega kotorskog karnevala. Godine 2000-e, odmah nakon osnivanja našeg udruženja, pronašli smo jedno takvo udruženje kao što je Federacija evropskih karnevalskih gradova (FECC) i sa ponosom mogu da kažem da smo izveli kotorski karneval u Evropu, gdje se o kotorskom i crnogorskim karnevalima priča sa velikim uvažavanjem. „Fešta“ je sa svim karnevalistima grada objedinila karnevalske grupe kojih je oko 20, što je za kotorski karneval veliki broj. Svega toga ne bi bilo da Kotor nije proslavio prije par godina pola milenijuma organizacije Kotorskog karnevala, priča Bajro. 

Februar od mačaka i fešti    
Dugogodišnja autorka programa otvaranja karnevalskih fešti i članica karnevalske grupe „Gašleri“ je Dolores Fabian, koja u vešti (kostimu) kraljice karnevala (jer je to i bila), priča nam o svojoj karnevalskoj strani u životu. 

Dolores Fabian

- Šta je za mene karneval i maškarani dani... to je nešto što se doživi jednom godišnje, kad pričamo o tradicionalnom karnevalu. Vazda februara mjeseca kad mačke počnu više da predu i da se čuju po kotorskim pjacama, i mi se pomamimo na neki način i želimo biti neko drugi. Taj dio godine za sve nas je poseban jer se gledamo tajnovito i kažemo:
– Možda si počeo nešto da šiješ i nećeš da mi kažeš što... hm. I to je taj gušt kroz koji mi prolazimo svih tih dana do kulminacije kada din dzin krene (Gradska muzika koja svira muziku od fešte) i kada mi svi krenemo u onu povorku i vidimo – aham, znači, to si šio, sparićavao iza zatvorenih vrata kad sam kucala pa mi nijesi otvorio... To je nešto što je meni najdraže od svega, ta tajnovitost među nama, pred sam karneval kad se ne zna ko, što, kad, đe, zašto, u što, kako, koliko itd. 
Ono što mi nedostaje i što bih ja pošto - poto htjela da vratim, to je abrumavanje po kotorski, poziv na feštu kad se obučeš u maškare, ali da te niko ne pozna, ni onaj s kim doma živiš, i pokucaš ljudima na vrata, i kad oni pitaju ko je, a ti kažeš maškare...i onda otvore i pitaju se – jao, ko je ovo sad? A znak da možeš pokucati na nečija vrata u te dane je bila svijeća upaljena na fineštrin (prozor). To je bio senj (znak), da možeš doć’, pokucat' i reć' maškare su pred vratima, otkriva kotorske karnevalske običaje Dolores.

„Fešta“ je sa svim karnevalistima grada objedinila karnevalske grupe kojih je oko 20, što je za kotorski karneval veliki broj. Svega toga ne bi bilo da Kotor nije proslavio prije par godina pola milenijuma organizacije Kotorskog karnevala

Karneval na koji se „teško dolazi“ 
Priču o Kotorskom karnevalu zaključuje nam Vasilije Bajrović koji kaže da je Kotorski karneval na vrlo visokoj ljestvici evropskih karnevalskih gradova, ali ne može biti grandiozan karneval zbog ograničene infrastrukture grada, jer je u Kotoru samo jedna saobraćajnica za povorku. Ali onim što se desi u vrijeme karnevala, od kad prođe kapo karnevala sa zastavama, pa do zadnje figure karnevala – zadivljeni su ljudi iz Evrope koji žele da dođu na Kotorski karneval. 
- Nažalost mi ne možemo sve da ih ugostimo, ali upravo taj podatak je napravio šaljivu priču u FECC kad se predstavljamo odakle smo, oni kažu „A to je taj karneval na koji se teško dolazi“ - sa smijehom priča Bajro. 
No, ipak, bez obzira na korona godinu i infrastrukturna ograničenja grada, ostaje tradicionalni poziv Kotorana iz pjesme Muzičke radionice:“Dođite na feštu najljepšu bokešku, zapjevajmo skupa, srce neka jače lupa...“
Tradicionalni kotorski karneval odražava bogatstvo civilizacija koje su bile na ovom prostoru, vedar tzv. šempijani duh Kotorana, ali i njihovu hrabrost da na simpatičan način kritikuju pojave u društvu. Osim toga Kotorski karneval je kulturno nasljeđe i sve više predmet proučavanja naučnika, umjetnika, naravno i inspiracija brojnim novinarima.