Zoganj - drevno istorijsko mjesto sada krase plantaže mandarina

U posjeti Ulcinjaninu Danu Peroviću /

Ulcinjanin Dano Perović na 75 hektara zemlje sadi 10 hiljada stabala mandarina i 300 stabala domaćeg nara

Zoganj

Prema jednoj istorijskoj verziji, iako se smatra da je grad Ulcinj osnovan u petom vijeku, njegovu teritoriju naseljavali su ljudi još u bronzanom dobu. Tome svjedoče ilirske grobnice u selu Zoganj, koje datiraju još iz bronzanog doba.

 Dano Perović

Zoganj se nalazi na putu od Ulcinja do graničnog prelaza Sukobin ( sa Albanijom).  Po izgledu se čini da se u drevnom ulcinjskom naselju danas najviše bave uzgojem mandarina. Gotovo svako imanje ima sadnice ove voćke, čije grane su pune malih narandžastih okruglih plodova. Pored puta su mnoge kuće izbacile gajbe ovog slatkog voća – glavne zdrave, jesenje poslastice.

Ovo naselje je, međutim, samo jedno od ulcinjskih mjesta koje masovno uzgaja mandarine. Najviše sadnica mandarina u Crnoj Gori posađeno je upravo u njenoj najjužnijoj opštini. Međutim, ovo južno voće omasovilo se u Ulcinju tek devedesetih godina. Poljoprivrednici iz Zoganja to povezuju sa gašenjem jugoslovenskog preduzeća „Agropogon“, koje je u Ulcinju uzgajalo masline i mandarine, proizvodilo maslinovo ulje i konzervirane plodove masline. Uklanjanjem fabrike nastao je vakum na tržištu koje su popunili Ulcinjani i, u manjem obimu, Barani.

Procjenjuje se da je 2013. godine u Ulcinju bilo više od 300 hiljada sadnica mandarina. Mještani kažu da je danas broj sadnica značajno premašio taj broj. U Zoganju, koji je posjetila ekipa časopisa Caffe Montenegro, prema tvrdnji mještana ima oko 50 hiljada korijena mandarina.

Nar naslijedio od djeda

Dano se, pored mandarina, na svojih 75 hektara zemlje u Zoganju bavi i uzgojem nara, ili kako se kod nas „narodski“ kaže – šipkova. Kaže da ima 300 stabala raznih vrsta šipka, ali mu je već prošao rod.

„On je ove godine solidno rodio. Sa narom je uvijek kocka. Oni se beru prije kiše, jer zbog padavina puca plod. Ako kiša padne usred zrijevanja, plodovi pucaju nezreli i taj rod je uništen. Ove godine smo ugrabili berbu prije kiša“, kaže Perović.

Za razliku od mandarina, nar je, tvrdi, mnogo lakše održavati i uzgajati. A i cijena mu je mnogo bolja. Za razliku od mandarina, čije uzgajanje je počeo njegov otac, tradicija uzgajanja šipkova datira još od njegovog djeda. Narove, kaže, u većini slučajeva kupuju za pravljenje soka.

Ljubav, ali i zarada

Procjenjuje se da je 2013. godine u Ulcinju bilo više od 300 hiljada sadnica mandarina. Mještani kažu da je danas broj sadnica značajno premašio taj broj. U Zoganju, koji je posjetila ekipa časopisa Caffe Montenegro, prema tvrdnji mještana ima oko 50 hiljada korijena mandarina.

Ulcinjanin Dano Perović na svojim imanjima u tom selu drži oko 10 hiljada korijena mandarina. To ga čini među većim ulcinjskim proizvođačima ovog južnog voća. Za Caffe Montenegro kaže da sve prodaje nakupcima direktno na imanju.

„Imam previše posla oko održavanja voćki i berbe, pa ne mogu da stignem još i da se bavim distribucijom i prodajom. Zato sve prodajemo direktno na imanju“, priča Perović.

Kaže da je sada cijena kilograma mandarina veoma niska. Na plantaži može da se kupi po cijeni od 20 centi, pa se na pijacama prodaje skuplje. Kaže da je ove godine rod bio loš.

„Kada su mandarine krupne, znate da je loše rodilo. Tada je manje plodova na stablu. A kada su sitne znači da je rod dobar. Tada se grane spuste gotovo do zemlje od težine roda“, objašnjava Dano.

On sve poslove oko mandarina radi sam. Od rezidbe, preko prskanja, a često i branja zrelih plodova. Veoma je, kaže, teško s obzirom da ima drugi posao – radi u državnom preduzeću na Adi Bojani. Po struci je, inače, turistički radnik.

„Porodica povremeno uskoči kada je berba i kada ima mnogo posla. Ali svi imaju svoje poslove i teško mogu da rade oko ovoga“, rekao je Perović.

Njegovu djecu trenutno ne interesuje posao sa mandarinama. Sin kaže da bi mu bilo prihvatljivo da je manje korijena, jer je, tvrdi, mnogo muke, a malo koristi. Dano, međutim, voli posao i želi da nastavi posao koji je radio njegov otac.

„Kada su mandarine krupne, znate da je loše rodilo. Tada je manje plodova na stablu. A kada su sitne znači da je rod dobar. Tada se grane spuste gotovo do zemlje od težine roda“, objašnjava Dano.

„Ni mene u njihovim godinama nije interesovalo ovo. Ali kada sam preuzeo od oca, žao mi je bilo da propada, a potom sam duplirao broj stabala. To je sada ono šta najbolje znam da radim“, kaže Perović.

Dobila ime po kineskim vladarima

Mandarine počinju da se beru u septembru, a znaju da traju sve do januara. Jedan do Danovih komšija tvrdi da je jedne godine padao snijeg dok su mandarine još bile za branje.

Međutim, ogroman je posao da se od voćke dođe do ploda. Perović na svom imanju posjeduje ranu sortu – „zorica rana“. Od srednjih sorti gaji najviše „čaharu“ (chahara). Dok od kasnih gaji sortu „ovari“ (owari). Mandarina je porijeklom iz Jugoistočne Azije, tačnije iz Kine i Vijetnama, a njen naziv potiče od istoimenih visokih kineskih dostojanstvenika koji su imali veoma veliko poštovanje prema njoj. Zato i mnogi nazivi sorti nose azijatske nazive. Jedan od dijalekata kineskog jezika naziva se „mandarinski“.

Da bi mandarina rodila, Perović objašnjava da ih treba svako malo prskati protiv raznih bolesti i insekata koji prijete zimi, na proljeće i ljeto. Ona se đubri i vještačkim i stajskim đubrivom, dok se zemljište oko njih mora redovno obrađivati. Veoma bitno je i navodnjavanje, jer na hektar mandarine potrebno je obezbijediti od tri do pet hiljada litara vode.

Mandarine počinju da se beru u septembru, a znaju da traju sve do januara. Jedan do Danovih komšija tvrdi da je jedne godine padao snijeg dok su mandarine još bile za branje.

Međutim, iako ima mnogo posla, Dano kaže da će oko voćaka da brine dok god može. Iz priče sa ovim skromnim čovjekom, po malo škrtom na riječima, vidi se da je predan i posvećen poslu. Njegove plantaže su veoma sređene, a mandarine su posađene u redovima kao u vojnoj formaciji. Iako sam, uočljivo je da mnogo pažnje i ljubavi daje svojim agrumima. Isto je i sa plantažom šipkova.

„Kada prođem, neka ostali vide šta će. Ja ću raditi dok god mogu“, kaže Perović.

Ili iz Albanije dolazi u Zoganj da radi na plantažama

Perović tvrdi da većinu posla obavlja sam iz nužde, jer teško može naći radnika za svoju plantažu. Pored toliko naših ljudi tvrdi da zapošljava ljude iz Albanije.

Jedan od njih je i Ili, šaljivi čovjek, kojeg  smo zatekli na plantaži. Vješto je brao šipkove sa nekoliko stabala, a prethodno je napunio više gajbi mandarina. Prevedeno na naš jezik „illi“ znači „zvjezdan“.

Ili svakog dana Ili iz Albanije putuje do Zoganja kako bi zaradio dnevnicu na plantaži.

„Njemu nije muka i ima računicu da radi, a mnogim Ulcinjanima je ta dnevnica mala“, kaže Dano.

Tekst je urađen u sklopu projekta koji je finansiran iz Fonda za pluralizam.