A kako smo samo planirali ovu godinu… eh. Svak’ je imao neki plan, a plan uključuje napredak, kretanje... Planirali smo lično, porodično, poslovno, na državnom nivou... Što je i normalan život. Iako je najbolji plan da nema plana, planirati se mora. Kad se planira koliko god bio dobar plan, očekivanja su uvijek izvjesna čekanja, a sada ostade nam samo čekanje, „samo da prođe“ i u međuvremenu „šta će s nama biti na jesen“ , a bogme i do jeseni... niti znamo do kad čekamo, ni da li će i kad proći... virus, bolest... posljedice posljedica.... Strah je jedina izvjesna stvar sad. Nijesmo se predali