Ne sviđaju mi se sve te tužne pjesme o jeseni. Tražila sam i u poeziji i u lakim notama neku veselu pjesmu o jeseni, nema je, osim u dječijim pjesmama. I to govori nešto, đeca se raduju svemu, i snijegu, i jeseni, i kiši čak, a odrasli kukaju kad ljeto prođe, uvuće se u njih jesenji strah, strepe od zime... dozivaju proljeće, u proljeće „jedva čekaju ljeto“, u ljeto jedva čekaju „da vrućina prođe“, i tako u krug...Jesen uglavnom opisuju kao umiranje. Ja veselijeg godišnjeg doba ne znam, makar kod nas koji ih još uvijek imamo četiri. Što se mene tiče na fotografijama ove jeseni su mi ljudi sreć
